Božica Jelušić: ZA VISOK ŽIVOT

UZ SVJETSKI DAN PJESNIŠTVA- kad je već neizbježno…..

ZA VISOK ŽIVOT

Za visok život peteljka se pruža,
I stablo tjera granu preko grane.
Trn plati račun da miriše ruža,
Dok svojom kožom plaćaju platane.

U vlaku stalno, s pogledom na groblje,
Potom na brazde i krovove prašne.
Gdje vrana dane ko pomije zoblje,
Na kraju puta riječi neizdašne.

O tome mislim, mršteći se stalno:
Ne voli masa glave koje strše.
Nesklona klima, doba nezahvalno,
I zna se kako sve te priče svrše…

Za visok život napora se hoće,
Oruđa skupih, stvaralačke struje.
Dok zmija spava, da ubereš voće,
Da ime ti se na daleko čuje.

Bolje je leći pod bukvom u hladu,
Izvući kotač, zabrtviti utor.
Pa kad se misli u skitnju iskradu,
Uz stado koza vratiti ih u tor.

I kad se čovjek sam sebe poželi,
Samoći se ko blagu razveseli!

(22. ožujka 2017., Flora Green)

Oglasi