LJEPOTA KAO RAZLOG

Piše: Edit Glavurtić

Pijem jutarnju kavu i gledam što se sve preko vikenda događalo u virtualnom svijetu, pa se čudim da se stvar s incidentom naše predsjednice na baletnoj predstavi još nije potrošila, iako je prošlo nekoliko dana. Svatko tko je ikada gledao Labuđe jezero zna da se ovdje radi o ljepoti u njenom najčišćem obliku: ljepoti glazbe i ljepoti plesa kao vrhunskog majstorstva i vrhunske umjetnosti. Lakoća i rafiniranost stvarani su i oblikovani satima, danima i mjesecima mukotrpnog rada, tjelesnog bola, koncentracije i vojničke discipline.

I sad, imali smo premijeru, zagrebačka publika uživala je u posebnom i rijetkom umjetničkom doživljaju, koji bi, da se ne lažemo, bio spomenut usput, kao i ostala kulturna zbivanja, na marginama dnevnih novina i sljedeći dan zaboravljen, potpuno nevažan za društvene mreže da nije začinjen onim predsjedničinim nepotrebnim naklonom. Ono što je u cijeloj priči zaista tužno i jako obeshrabrujuće, jest da je zahvaljujući baš tom dodatku, baletna predstava postala stvarnost o kojoj svi govore, pa ako ništa drugo, sad se i puno šire zna da se u Zagrebu plesalo na Čajkovskog.

Jer, ljepota sama po sebi nije dovoljan razlog, preslaba je i kao da zapravo nikom ne treba. Pa umjesto da se govori i piše o magiji plesa, o izvedbama, koreografiji i glazbi, piše se samo o naklonu predsjednice, i premda je podsmjeh i opravdan i zaslužen ipak se pitam što bi i koliko šarolikoj fejsbuk publici uopće značilo Labuđe jezero da nije te poslastice na kraju kojom se svi danima hrane. I hoće li ljepota ikada imati snagu i razlog da se o njoj govori, ako je ružnoća ne uhvati pod ruku i osigura joj široku publiku.

Oglasi