Majko naša Crna Goro

Piše: Blažo Davidović

Država koja u svojoj himni govori o poštenju nije normalna država. Naime, u svojoj suštini, država predstavlja nepoštenje i silu. Crnogorska himna je neobična jer se govori o sinovima, ne i o kćerkama, i to o sinovima stijenja. Možete li to zamisliti: veliku stijenu, neku ogromnu kamenu gromadu, koja visi iznad stravičnog klanca, i mene kako grlim tu stijenu tepajući joj “Majko, o majko moja”? Ljubav prema Crnoj Gori kulminira rečenicom “Majko naša Crna Goro”.

Međutim, pjeva se i o zori, što je očiti dokaz da je država u mraku.
Nije Crna Gora majka, ne vrijeđajmo majke. Nije ni maćeha, ne ponižavajmo maćehe.

Crna Gora je Kum. To je njena rodbinska odrednica.

I kad grupa majki sa troje i više djece osamnaest dana protestira na sred glavnog grada, onda to nije, oprostit ćete, partijsko pitanje, nije ni smicalica opozicije, to je strašna, fantastična, monumentalna, antologijska, sramotna, podla, pakosna i prljava nekultura, bolna i fatalna.
Ne obratiti se majkama, to je udar na srce i mozak, na taj jadni crnogorski obraz. A samo zamišljam to, znate, da nabubrim, pa se znojim, rastu mi sise i stopala, zapušem se i jedva hodam, svi me gledaju kao vanzemaljca, pa mi se povraća, muka velika, gađenje i potpuna deformacija. Onda ipak legnem, raširim noge i rodim. Da umrem od bolova. Pa odgojim. Pa opet ja nabubrim, zapušem se, deformiram i opet rodim. I odgojim. Pa opet. I još jednom.

Pa sa četvero djece molim nekoga da mi u ime Države pojasni zašto su mi smanjili socijalnu naknadu, a njih nema, jer nema poštenja, a nema ni zore,čudno jer, eto, ima majki.
Kao da su od stijenja. Uporne, tvrde.
Ali, ne doći među njih, ne kazati sebi, pa to su dame, gospođe, žene, majke, ej, majke su to, dajte da se ispričamo i riješimo tu bedastoću, to je rezultat potpunog ludila slučajne države.

I njenog nepoštenja. I zato ovdje, na ovim prostorima, nema ni kvalitetnog humora. Zato što, na primjer, The books of knjige, ne shvaćaju da je ovo totalitarna bljuvotina, diktatura i neokapitalistička pljačka, i da se sa time ne može zajebavati. Nema tu smijeha. Satire. Razumijete? Ne možeš biti malo hrabar, pa onda uzeti pare od Elektroprivrede i snimati lucidni spot, a ja u mraku, isključili mi struju koju nisam ni potrošio? Pratite me? Situacija, dakle, ne zahtijeva da se presavitimo od smijeha, nije ovo vic, nego fatalna sudbina.
Nije sve sprdnja.
Pička li vam materina.

Jedna jedina žena, jedna jedina, pazite, jedna, jedina majka četvero djece da prenoći na ulici tražeći svoja prava, ja bih se zabrinuo i zamislio i postidio.
Majke nisu bitne, pička li vam materina, nisu bitne jer su Kumovi najbitniji.

 

Oglasi