HNK i snishodljivost (fragmenti)

Piše: Snježana Banović

Uvijek je bilo u HNK primjera snishodljivosti prema moćnicima svih vrsta.

Doživjela je centralna loža HNK u svojoj bogatoj povijesti svašta: i Franju Josipa kako 1895. drijema za vrijeme Miletićeva svečanog prologa Slava umjetnosti, i kneza Pavla Karađorđevića koji 1940., nakon potpisivanja sporazuma Cvetković – Maček negoduje zbog Gajeve budnice Još Hrvatska ni propala što mu ju je podvalio lukavi intendant Benešić. Dobro, bilo je tu i manje smiješnih trenutaka, recimo 1942. proslava Pavelićeva rođendana i imendana (bez prisustva slavljenika), pa nastup I. armije VII. ličke divizije s igrokazom “Đido” u svibnju 1945., a nedugo zatim i voluminozna pojava Jovanke koja “špila” kraljicu bratstva i jedinstva u kričavo-šljokičastoj opravi na nekoj godišnjici AVNOJ-a…itd, itd. Sve do proslave Tuđmanova rođendana 1997. kada je svenacionalni zanos doživio zasad posljednju veliku apoteozu.

Sve su te priredbe padale u vremena veleiskazivanja lojalnosti režimima i unifikaciji respektivnih država i njihovih kulturnih politika, “ovaploćenje” kojih je imalo biti nostrificirano baš na prigodnicama u našem ponajboljem Hramu kulture. Osim toga, takve pompoznosti, prečesto pune patosa i visokoparnih deklamacija koje je morao pripremati HNK žrtvujući svoj redoviti program, imale su ipak želju prikazati “igrokaze” s nekim estetskim i izvedbenim kriterijima. Ali nikada, još nikada nijedan vladar nije izašao na scenu oteti “show” i cvijeće koje pripada umjetnicima. Kolinda, eto, ipak ulazi u povijest – preko kazališta!

Oglasi