ROMANO BOLKOVIĆ OTVARA SEDMI PEČAT MAŠI KATIĆ

Pričam ja s Mašom – moja frendica, dolje na slici s Budom Lončarom i Pavasovićem – koja je dobra k’o kruh, dottoresa s Harvarda, sjajan znanstvenik, ali velim, nažalost dobra k’o kruh, pa naivna k’o proverbijalna sobarica, o njenom pitanju Lončaru, koji u 94-toj ima memoriju kompjutera, i izbacuje brojke o zaduženosti Kine ili SAD kao da je Pooka, fotografskom točnošću pamćenja, da koja je tajna dugovječnosti.

Žali se meni Maša da smo je Ljubo Pavasović i ja omeli u pitanju, a baš je očekivala da joj Lončar odgovori smisleno, jer postoje znanstvena istraživanja – sad počinje Maša molekularni biolog s Harvarda – koja pokazuju korelaciju životnog elana i društvene korisnosti osobe. O tome ću prepričati anegdotu koja potvrđuje ta istraživanja i ujedno ih čini suvišnima, jer riječ je o očitoj narodnoj mudrosti Dubrovčana:

Pričao mi je Gjenero da mu se otac nije dao u mirovinu. Bio je profesor na faksu i nikako da ode u penziju. Pita ga Đezo jednoga dana:
– Dobro, zašto ne odeš dolje, imaš banj, imaš Stradun ( bilo je to prije cruisera, op.ja ), prekrasno vrijeme, imaš sve… zašto se i dalje mučiš sa studentima?
Stari ga pogleda i plane:
– Znao sam ja da sam idiota napravio, znao sam…
Đezo sad zgranuto upita:
– Ma što je?
Stari i dalje brunda:
– Znao sam ja… nemaš ti ni o čemu pojma…
– Ma što nemam? O čemu?
I onda krene stari Gjenero:
– Nemaš ti pojma. O životu. Eto o čemu. Da odem u penziju? E moj sine! I što bi bilo? Pa da me prestanu ljudi tribat!

I to je to! To je poanta! Prestanu te ljudi trebati.

Sve dok te ljudi trebaju, dok se osjećaš potreban, dotle si vitalan.

Budimir Lončar, recimo, evo u 94-toj ide ovih dana u SAD, na njihov poziv, predavati studentima o – o situaciji SAD-a! Pazite: ne talambasati o Kroatistanima, nego – u USA priča studentima o aktualnoj situaciji u USA. Zato jer u svakom trenutku zna svaku brojku u desetu decimalu, zato jer zna što su fake news i Facebook – jučer smo na svoje uši čuli – u 94-toj bolje no većina mojih vršnjaka, a zna to ne samo zato jer je živa duha, nego zato jer takav duh pametni ljudi širom svijeta trebaju. I to je ta dijalektika koja nas čini živima.

Jasno da Maša ima niz znanstvenih studija koje našu biologiju uvezuju u socijalnu interakciju etc.etc. – zapravo, to je mumbo-jumbo ali mi se svi pravimo da joj vjerujemo, i Ćuli i ja i šira akademska zajednica, jer Maša je jedna od naših nakreativnijih znanstvenica – ali ja sam, budući da me sluša od malena, ipak ponudio kao filozofski strukturiran um Occamovski britko objašnjenje; rekao sam joj:

Vidi, Mašo, nisam ti dopustio pitanje iz dva razloga: prvi poštuje tvoj dignitet znanstvenice, jer nije primjereno da kao šiparica pitaš čovjeka da koja je tajna dugovječnosti, kao da se razgovaraš uz zrnca kave, a drugi je razlog očitost te “tajne; naime, kaj….

Vidiš, Mašo, nastavio sam, većina je Lekinog naraštaja pokojna. Te ljude ne možemo pitati o dugovječnosti jer nisu bili dugovječni, a i negoda je više to što su mrtvi. Kako tvoja znanost ne uvažava spiritističke seasne iz čisto metodoloških razloga, to onda ne možemo znati, ili uvažiti, i njihova razmišljanja. Oni koji preostaju, poput Jože ili Bude, ti imaju devedest četiri, pet, i oni su dugovječni iz jednog jedinog razloga: nisu mrtvi, ili pozitivno kazano: preživjeli su ostale. Dakle, Budo bi ti, jer je i duhovit, a ne samo hiperinteligentan, mogao kazati: Tajna moje vitalnosti je u tome što sam preživio! Ili, naprosto: u tome što sam još živ.

Jasno, to se može činiti kao Grunfova mudrost: Živ sam jer nisam umro!, ali, ako bolje razmisliš, u tome je sva tajna života.

Ne šalim se.

Recimo, kad me pitaju kako sam i što radim, ja sve češće već odavno odgovaram: A kao i svaki stari čovjek. A što radim? Pokušavam preživjeti ovaj život.

Znam da na kraju iz ovoga života neću izvući živu glavu, ali, u ovoj partiji sa Protivnikom koji ne samo da kao djeca trešnje prvo uzima najbolje, da bi na kraju pozobao sve, nego pritome i vara, pokušavam učiniti što je civiliziranom čovjeku s malo glazbe u duši jedino preostalo: pokušavam što duže zadržati dah.

I, draga Mašo, to ti je tajna dugovječnosti.

Oglasi