BOLJE DA TI UĐE U KUĆU VUK, NEGO PUK *

Ante Pavelić, Mirko Puk i Mile Budak: Hrvatski sokoli 1920-ih godina

Iako se gotovo svi relevantni izvori slažu da je ideja o brutalnim i sadističkim ubojstvima Srba u Glini u proljeće i ljeto 1941. potekla od dr. Puka, u to vrijeme iznimno utjecajnog Pavelićevog ministra pravosuđa i bogoštovlja, kritička historiografija propustila je značajnije istražiti njegovu životnu biografiju

Piše: Igor Mrkalj (Prosvjeta)

Sažetak: O životu i radu dr. Mirka Puka (1884.-1945.), predratnog odvjetnika i političara, te organizatora ustaškog pokreta u Glini i glinskom kotaru do travnja 1941., a potom ministra pravosuđa u vladi Ante Pavelića, u suvremenoj hrvatskoj historiografiji nije dosada bilo djela koje bi ga u cjelini obuhvatilo. Zadaća je ovog eseja da taj osjetljivi nedostatak pokuša ukloniti i uz to položiti dovoljno siguran temelj za daljnje proučavanje Pukove biografije, u pojedinostima i u cjelini. Obzirom da ovaj esej ima obilježje pionirskog rada – sa svim prednostima i nedostacima takva pothvata – autorova namjera bila je dati pregled najznačajnijih događaja koji su obilježili predratnu karijeru dr. Puka. U svojim istraživanjima autor se oslanja na relevantne arhivske izvore, postojeću literaturu i dostupnu novinsku građu, te ističe da su raniji istraživači propustili da izdvoje i značajnije ispitaju Pukovu biografiju koja povezuje pravaške ideje i duh, formirane u habsburškim okvirima, radikalizirane uoči i tijekom Prvog svjetskog rata, a koje su nastavile da traju i u novoj jugoslovenskoj državi, da bi svoj vrhunac imale u dva genocidna masakra nad Srbima u Glini u proljeće i ljeto 1941. godine. Autor zaključuje da esej donosi nove činjenice i daje novu interpretaciju jedne od najznačajnijih ličnosti iz samog vrha ustaškog pokreta.

***

„Bolje da ti uđe u kuću vuk nego Puk“, govorili su stari Glinjani,1misleći pritom na gramzivost dr. Mirka Puka, poznatog glinskog odvjetnika i jednog od najimućnijih građana one predratne Gline, koja će ubrzo po proglašenju NDH u travnju 1941. postati poprište dva masovna ustaška zločina što traumatiziraju ovaj banijski gradić sve do današnjih dana.2 Iako se gotovo svi relevantni izvori slažu da je ideja o brutalnim i sadističkim ubojstvima Srba u Glini u proljeće i ljeto 1941. potekla od dr. Puka, u to vrijeme iznimno utjecajnog Pavelićevog ministra pravosuđa i bogoštovlja, kritička historiografija propustila je značajnije istražiti njegovu životnu biografiju.3

Punim imenom Mirko Gustav Puk rodio se 24. lipnja 1884. godine u Valpovu, od oca ing. Mirka Puka i majke Marije, rođene Bratanić.4Kako je otac bio vrstan šumar u državnoj službi, tako je i mladi Puk svoje školovanje otpočeo u Valpovu, nastavio u Osijeku i Gospiću, a završio u Zagrebu, gdje je po završetku gimnazije upisao sveučilište i Pravni fakultet na kojem je diplomirao 1906. godine.5 Već naredne 1907. promoviran je na čast doktora prava.6 Danas znamo da je na sveučilištu bio tajnik Starčevićanske akademske mladosti, a zadnje godine i njen predsjednik, zbog čega je nerijetko bio redarstveno i sudbeno kažnjavan.7 Upravo iz redova sveučilišne mladeži, koja je djelovala pod plaštem Čiste stranke prava dr. Josipa Franka, stvarat će se narednih godina nova pokoljenja mladih političara koji su slijedili rast stranke i popunjavali važna mjesta u javnoj promociji stranačkog programa. Među njima sve više se počinje isticati ime dr. Mirka Puka, koji za razliku od nekih kratkotrajnih stranačkih prolaznika ne dovodi u sumnju pravovaljanost frankovačke ideologije.8 U isto vrijeme, Puk je aktivan i u zagrebačkom Klubu Ćirilo-metodskih zidara dr. Rudolfa Horvata, gdje obavlja funkciju tajnika,9 ali njegove ambicije su političke – 1911. kao član Čiste stranke prava kandidira se na izborima u Novigradu Podravskom, gdje gubi od Tome Jalžabetića, šezdesetogodišnjeg seljaka i kandidata Hrvatske pučke seljačke stranke, koji će u svom pismu Stjepanu Radiću ostaviti pronicljiv opis mladog i ambicioznog pravaša. U pismu navodi Pukove izjave da kako on ne priznaje Hrvatsko-Ugarsku nagodbu, kao i da će raditi za slobodu, nezavisnost i ujedinjenje hrvatskih zemalja, ali i da neće u politici surađivati sa Srbima. Stari Jalžabetić je iskritizirao ovakav Pukov stav i rekao da to neće ići, jer da to znači stvoriti kuću u kojoj će biti razdor, a gdje „je u kući razdor tu gospodarstvo propada. A kako je sa gospodarstvom, tako je i sa politikom“, zaključuje Jalžabetić.10

Ipak, politički neuspjeh nije bio prepreka da se Puk posveti svom pravničkom pozivu i nastavi raditi kao odvjetnički perovođa, prvo u Zagrebu, potom u Kostajnici, a onda i u Glini, gdje 1912. postaje odvjetnikom.11 Tu pobliže upoznaje Petra Bižala, lokalnog frankovca i jednog od važnih svjedoka optužbe na Veleizdajničkom procesu u Zagrebu,12 ali prije svega bogatog trgovca i posjednika s čijom će se kćerkom Ljubicom zaručiti naredne 1913. godine.13 Puk tako ulazi u društveni život Gline, banijskog gradića s nepunih 2.000 stanovnika, ali i važnog središta relativno velikog kotara s preko 40.000 žitelja, od čega gotovo dvije trećine pravoslavnog.14 Na lokalnoj političkoj sceni tu je vladala Hrvatsko-srpska koalicija, još od 1906. godine kada je Frano Supilo, uz podršku Svetozara Pribićevića, biran za zastupnika u Hrvatskom saboru za glinski izborni kotar.15 No istovremeno, tu je postojalo i čvrsto jezgro Frankove stranke oko koje se okupljaju svi oni koji su svoje raznorodne protivničke interese, nezadovoljstva, nerazumijevanja ljudi, prilika i događaja, sadašnjosti i prošlosti, transformirali u antisrpski stav i mržnju spram ovog naroda druge vjere.16 Djelovanje frankovaca osjetilo se u svim institucijama glinskog društva, primjerice Hrvatskoj štedionici, koja je svoj frankovački karakter ispoljavala i tako što nije primala mjenice koje je potpisao ikoji Srbin. Pukov dolazak dao je dodatnu dinamiku toj politici, koja je neprestano harangirala protiv svakog oblika sloge i suradnje među Hrvatima i Srbima, uporno provocirajući suprotnosti među njima.

No, kad se činilo da će svoju daljnju karijeru vezati uz Glinu, Puk se u prosincu 1913. odlučio kandidirati na izborima u Kostajnici, gdje će u borbi za saborski mandat doživjeti težak i uvjerljiv poraz od tamošnjeg kandidata Hrvatsko-srpske koalicije, dr. Dušana Peleša.17Ovaj politički neuspjeh, već drugi u zadnje dvije godine, vjerojatno je bio povod da se Puk definitivno odluči na ostanak u Glini, što je pokazalo i vjenčanje s Ljubicom Bižal, 17. siječnja 1914. godine.18Unatoč neostvarenim ambicijama, njegovi politički stavovi ostali su nepromijenjeni, baš kao i njegova želja za socijalnim potvrđivanjem. Tako je početkom svibnja 1914. Puk prisustvovao izbornoj skupštini Hrvatskog sokola u Glini, kada je zabilježeno njegovo odlučno protivljenje da u zapisnik uđe riječ Slaven, što se nemilo dojmilo mnogih sokolova, obzirom da je Puk nijekao slavensko podrijetlo Čeha, samim tim i Hrvata.19 Pa ipak, te iste godine dr. Puk je izabran za člana ravnateljstva Hrvatske štedionice u Glini, koja u to vrijeme bilježi poslovni uspon, a čije sjedište se nalazi u glavnoj gradskoj ulici, u neposrednoj blizini srpskopravoslavne crkve Rođenja Presvete Bogorodice.

Daljnje planove i odvjetničku karijeru dr. Puka uskoro su poremetile burne vijesti koje su počele stizati iz Sarajeva o ubojstvu nadvojvode i prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. Već sutradan, 29. lipnja 1914., izbile su u Zagrebu demonstracije protiv Srba, praćene demoliranjem njihove imovine u središtu grada, koje će svoj vrhunac imati u razdražljivom govoru dr. Ivice Franka, novog čelnika Hrvatske stranke prava, koji je pred Jelačićevim spomenikom optužio Srbe kako su ubili najveću nadu hrvatskog naroda i pritom navijestio Srbima rat, prijeteći im s riječima: „Oko za oko i zub za zub“ te protjerivanjem „preko“ Save.20 Ipak, od stradanja većih razmjera Srbe je spasila sretna okolnost da je u vrijeme izbijanja Prvog svjetskog rata i tokom njegovog trajanja na vlasti bila Hrvatsko-srpska koalicija, koja je nastojala da smiri strasti i onemogući ekstremiste u sprovođenju njihovih zamisli.21 Međutim, dio ratne atmosfere i oduševljenja ratom, koji se sve više zahuktavao, ostao je zabilježen u tisku onog vremena: „U nas je živo i veselo“, javlja dopisnik iz Gline. „Vlakovi danomice prolaze s vojskom, a na kolodvoru ih dočekaju Hrvati i Hrvatice sa hrvatskom pjesmom. Glina je danas pomladjena. Ona je danas čisto hrvatsko mjesto. Dao Bog tako ostalo!“22

Rat koji je buknuo protiv Srbije ubrzo se proširio i zahvatio gotovo cijeli europski kontinent. Veliki rat nije mimoišao ni mladog glinskog odvjetnika, dr. Mirka Puka, kojeg će ratna zbivanja uskoro odvesti na ratište u daleku Galiciju gdje 1916. godine, kao natporučnik 25. domobranske pješačke pukovnije, pada u rusko zarobljeništvo, zajedno s brojnim drugim, pretežno južnoslavenskim zarobljenicima, među kojima uskoro dolazi do otvorenog raskola.23 Suočen s podjelama, Puk će uporno isticati svoju bezuvjetnu vjernost habsburškoj kruni i u zarobljeništvu nametnuti se kao glavni stožer austro-ugarskog patriotizma, suprotstavljajući se ideji ujedinjenja Južnih Slavena u zajedničku državu.24

 

Početkom 1918. iz zarobljeništva se vraća kući,25 da bi nakon sloma Austro-Ugarske monarhije sredinom studenog bio uhapšen po novim vojnim vlastima i zatvoren u domobranskom vojnom zatvoru, a potom i kod vojne policije u Zagrebu.26 Povod je, vjerojatno, bio proglas Hrvatske stranke prava, čiji je dr. Puk već tada bio poznati član, a koja je 3. prosinca 1918. uputila javnosti proglas u kojem je izrazila svoje nezadovoljstvo činom uklapanja Hrvatske u Kraljevstvo SHS.27 Tom prilikom stranka se izjasnila i „za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u republikansku državu u savezu slobodnih nezavisnih država Slovenaca, Hrvata i Srba“, što je vladajući režim ocijenio opasnim i odmah započeo s progonom istaknutih članova te stranke, posebno njezinog vodstva. Iz vojnog zatvora Puk je izašao koncem 1918. godine da bi u travnju 1919., uoči samog Uskrsa, ponovno bio uhapšen, ovaj put kod kotarske oblasti i kotarskog suda u Glini.28 Razloga je, po mišljenju žandarmerije, bilo više: „širenje republikanske, boljševičke i protusrpske, te uobće protunarodne revolucionarne propagande“, a zapravo zato što je među Hrvatima u Glini i prigradskoj općini Jukinac sakupljao potpise za memorandum HPSS-a, koji je sastavio Radić, u namjeri da na mirovnoj konferenciji u Parizu upozori svijet na neravnopravnost hrvatskog naroda u novoj državi. Nije nevažno spomenuti da su istom prilikom također uhapšeni i u kotarskom zatvoru u Glini zadržani odvjetnik dr. Spasoje Fattori, trgovci Petar Bižal i Franjo Detoni te knjigovođa Hrvatske štedionice Lav Mayer.29

O svim tim događajima kotarska oblast u Glini opširno je izvještavala velikog župana zagrebačke županije u Zagrebu. U jednom od izvještaja skrenuta je pažnja velikom županu da se pod imenom republikanske ideje krije još jedna stvar karakteristična za ovdašnje prilike: činjenica da se radi o pojedincima, koji su se „prije rata i kroz vrijeme rata iskazali kao konfidenti prijašnje države i svjedoci u veleizdajničkim parnicama.“ Dalje se navodi kako su ove ličnosti razvile „u posljednje vrijeme veliku djelatnost, da izađu opet pomoću svojih pristalica na površinu i da vode glavnu riječ u Glini i Jukincu, gdje imadu većinu svojih pristalica“, stoji u izvještaju. „Uslijed toga su duhovi između jedne i druge struje silno razdraženi, pa se je bojati ozbiljnih nemira, ako tako dalje potraje. A spomenuta klika počela je svoju djelatnost neprestanim širenjem kojekakovih alarmantnih vijesti po Glini, nepovoljnih po sadašnje državno uređenje. Moli se stoga za što skoriju odredbu i za žurno posredovanje, da u Glinski kotar dođe jedan odred vojske na teret općine Glina i Jukinac.“30

Veliki župan zagrebačke županije proslijedio je ovaj izvještaj Predsjedništvu Zemaljske vlade u Zagrebu, koje je spis dalje dostavilo ministru unutarnjih poslova Svetozaru Pribićeviću u Beogradu, koji zatim povratno javlja banu Palečeku u Zagreb da bi zbog HPSS-ovske agitacije na području Gline uhapšene osobe trebalo internirati, te stoga predlaže kaznionu u Mitrovici. Isto predlaže za Radića i još neke političare. No, interniranje iz nekog razloga nije provedeno, a razlozi za takvu odluku nisu poznati. Međutim, Puk i njegovi istomišljenici ipak su okrivljeni zbog protudržavne djelatnosti i ugrožavanja javnog reda i mira, širenja republikanskih ideja, te poticanja naroda na izvikivanje protudinastičkih parola, pa će naređenjem Predsjedništva Zemaljske vlade u Zagrebu do daljnjeg ostati u pritvoru.31

Nakon četiri mjeseca pritvora, Puk je pušten na slobodu i nastavlja sa radom u svom odvjetničkom uredu, no već u travnju 1920. ponovno je politički aktivan jer se u Glini održavaju lokalni izbori za Općinsko vijeće.32 U oštroj borbi, kako javlja petrinjska Ravnopravnost, glasilo Hrvatske zajednice za cijelu Banovinu, izborna lista čiji je nosilac bio dr. Fattori dobila je 6 od ukupno 12 općinskih vijećnika. Među šest izabranih bio je i dr. Puk.33 No, isti uspjeh ostvarila je i lista čiji je nosilac bio kotarski liječnik dr. Gjuro Sužnjević, za koju su glasali glinski Srbi, ali i neki glinski Hrvati, okupljeni oko Steve Despota, koji je također izabran u Općinsko vijeće. Izjednačen odnos snaga i uzburkane strasti među pojedincima imale su svoj odjek i na stranicama petrinjskog Jedinstva, glasila Jugoslavenske demokratske stranke za Baniju, koje neće kriti svoje ogorčenje novoizabranim općinskim vijećnicima: „Glina se ponosi što je dala najveći broj Srba veleizdajnika, mučenika narodne svijesti i slobode, ali se stidi, što je u isto vrijeme dala i najveći broj veleizdajničkih svjedoka … Danas su oni u Glini najveći hrv. rodoljubi, jedini pravi Hrvati, a svi drugi su Posrbice i izdajice.“34

Potaknut ovim rezultatima, dr. Puk će uskoro biti kandidat na listi Hrvatske stranke prava u Zagrebačkoj županiji na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevstva SHS, koji su održani 28. studenog 1920., kada je birano ukupno 419 zastupnika.35 Iako je na izborima osvojila dva zastupnička mjesta, Hrvatska stranka prava bojkotirat će rad Ustavotvorne skupštine, koja 28. lipnja 1921. donosi Vidovdanski ustav. Pa ipak, unatoč učešću na parlamentarnim izborima, ne treba gubiti iz vida činjenicu da se Pukova stranka i dalje zalaže za posve neovisnu republiku i odbija povezivanje Hrvatske sa Srbijom, a pridružuje se Radiću i opozicionom Hrvatskom bloku samo zato što smatra da potpora u tom trenutku ne znači negaciju njezinog programa, već naprotiv, da pruža mogućnost jače afirmacije njezinih krajnjih ciljeva.36

Pravaška politika u provinciji slijedila je tako zacrtane ciljeve, a istaknuti pojedinci, poput dr. Puka, davali su joj potrebnu žestinu. Njegov stranački kolega i tajnik stranke, dr. Ante Pavelić, smatrao ga je „čeličnim rodoljubom i nepokolebivim pristašom Stranke prava“,37dok je u isto vrijeme glinski odvjetnik svojim postupcima u lokalnoj sredini javno pokazivao što misli o novostvorenoj jugoslavenskoj državi. Tako je povodom smrti kralja Petra, 16. kolovoza 1921., Puk ponovno uhapšen jer nije htio izvjesiti crnu zastavu na svojoj kući u Glini, no nakon nekog vremena pušten je na slobodu.38

Pored bavljenja politikom, Puk je razvio i široku društvenu i kulturnu djelatnost na okupljanju glinskih Hrvata, pa svoj utjecaj širi kroz lokalne podružnice Hrvatskog Sokola i Hrvatskog Radiše, a od 1922. aktivan je u novonastalom Hrvatskom prosvjetnom i odgojnom društvu “Svačić”, u kojem se najviše ističe.39 Štoviše, Puk je njegov osnivač i stvarni pokretač, što potvrđuju i odobrena Pravila društva kojim upravlja devetočlani odbor.40 Iako društvo daje razne priredbe i predstave, a usko surađuje i sa mjesnim Pjevačkim tamburaškim društvom “Hrvatska vila”, za bolje razumijevanje Pukove stvarne uloge i mjesta u društvenom životu Gline valja znati da u to vrijeme mnogo veći ugled i poštovanje među glinskim građanima uživa umirovljeni katolički župnik Janko Batušić, čijom je zaslugom uoči Prvog svjetskog rata izgrađen Hrvatski dom u Glini.41 Premda obojica imaju značajnu ulogu na kulturnom, prosvjetnom i gospodarskom podizanju hrvatskog naroda u glinskom kraju, Puk i Batušić nisu bili u dobrim odnosima. Razloga je bilo više, a najvažniji taj što župnik nije podržavao ideju da skupina oko “Svačića” preuzme i vodi glavnu riječ u Hrvatskom domu, tim prije što su dom svojim novčanim prilozima podigli brojni članovi Hrvatske seljačke zadruge, čiji je Batušić bio osnivač i upravitelj od njezinog samog postanka 1903. godine. Konačno, župnik je smatrao da dom – koji se nalazio u glavnoj gradskoj ulici, nedaleko od pravoslavne crkve – mora biti otvoren svim hrvatskim mjesnim društvima, kao i da mora služiti općim interesima, neovisno o tome da li je riječ o pravašima, pučkašima ili hrvatskim seljačkim republikancima, kojih je u Glini i okolici ponajviše.42 Ovi loši odnosi prerast će tokom 1923. u otvoreno neprijateljstvo, a brojni, u suštini klevetnički napadi na Batušića, u kojima ga se optuživalo i za bliskost sa glinskim Srbima, dolazit će iz Pukovog najintimnijeg kruga.43

Unatoč propalim planovima, dr. Puk sredinom 1920-ih i dalje uspješno vodi svoj odvjetnički ured u Glini.44 On najčešće zastupa interese hrvatskog građanstva i seljaštva, baš kao i njegove kolege odvjetnici dr. Spasoje Fattori, dr. Juraj Devčić i dr. Dragan Trbljanić, kojima s druge strane uspješno pariraju advokati iz redova ovdašnje srpske zajednice, u liku dr. Milana Metikoša i dr. Stevana Brankovića. Međutim, Puk je već sada iskusan odvjetnik i vješt pravnik, koji uskoro preuzima i glavnu riječ u ravnateljstvu Hrvatske štedionice, koja uz Srpsku štedionicu predstavlja drugi najveći novčani zavod u Glini.45 Premda je među ovim zavodima vladala otvorena konkurencija, bilo je to vrijeme poleta investiranja u gospodarstvo zbog čega se uprava Hrvatske štedionice, na čelu s Pukom kao njenim najvećim dioničarom, upušta u pravi industrijski poduhvat – kupnju i modernizaciju lokalne ciglane, koja će u nadolazećim vremenima, pa čak i u godinama Velike gospodarske krize (1929-1933), postati značajan izvor prihoda ne samo za isplatu visokih dividendi ravnateljstvu, već i za Pukove skrivene političke ciljeve.46

U međuvremenu, nesposobnost srpskih i hrvatskih političkih vođa da tokom 1920-ih godina postignu kompromis i nađu rješenje za hrvatsko pitanje, doprinijela je propasti demokratskih institucija Kraljevine SHS.47 Štoviše, ona je imala svoju tragičnu kulminaciju u ljeto 1928. godine, kada je u Narodnoj skupštini, u atmosferi razmirica, svađa i teških riječi, srpski poslanik pucnjima iz pištolja smrtno ranio hrvatskog lidera Stjepana Radića, ubio dva druga člana Hrvatske seljačke stranke i ranio još dvojicu. Ozbiljna opasnost od građanskog rata i raspada države, samo deset godina poslije ujedinjenja, bila je povod da kralj Aleksandar – koji je već od ranije pokazivao autokratske tendencije i direktno se miješao u politiku postavljajući i rušeći vlade – dana 6. siječnja 1929. raspusti skupštinu, zabrani političke stranke i proglasi ličnu diktaturu. Nedugo nakon uvođenja Šestojanuarske diktature, jedan dio članova Hrvatske stranke prava odlazi u Italiju, gdje u emigraciji pod vodstvom Ante Pavelića osniva Ustašu – Hrvatsku revolucionarnu organizaciju.48

Sasvim sigurno da je dr. Puk bio upoznat s nastankom i počecima djelovanja ustaškog pokreta, a vjerojatno je takav razvoj događaja i priželjkivao. Međutim, ono što nije očekivao, a još manje priželjkivao, bio je razvoj događaja na lokalnoj političkoj sceni u Glini, gdje je 8. rujna 1929. na glavnom gradskom trgu, pred zgradom Općine, podignut spomenik kralju Petru I. Karađorđeviću (1844-1921). O važnosti ovog događaja, kojem je prisustvovalo gotovo 10.000 ljudi, opširno su izvještavali najčitaniji dnevni listovi navodeći brojna izaslanstva i visoke goste, koji su toga dana stigli u Glinu da uveličaju ovu proslavu.49 Prije samog otkrića, predsjednik Odbora za podizanje spomenika glinski ljekarnik Božidar Tompić, održao je prigodno slovo i predao spomenik na čuvanje načelniku općine Nikoli Ivančeviću, poslije čega je uslijedio crkveni obred posvećenja, kojeg je služio dugogodišnji glinski prota Nikola Ercegovac. Po završenom obredu, održao je prota svečani govor naglasivši velike i neprocjenjive zasluge kralja Petra, kao i značaj podizanja spomenika baš u Glini, odakle je budući kralj – pod imenom Petar Mrkonjić – razvijao svoje akcije u bosanskom ustanku 1875/76., i odakle su baš na ovom mjestu, pred općinskom zgradom, 1908. glinski „Veleizdajnici“ u lancima odvedeni u tamnicu barona Raucha i njegovih bečkih gospodara50. Svečanost je završena polaganjem vijenaca na spomenik, počasnim plotunima i vojnim defileom odreda pješadije iz Siska, praćenog glinskim Sokolskim društvom te muzikom pitomaca Doma maloljetnika u Glini. Bio je to prvi podignuti spomenik u povijesti Gline i glinskog kraja, ujedno važan simbol tadašnje državnosti i vladajuće ideologije.51

Drugi dio svečanosti nastavljen je u susjednoj Frankopanskoj (prije Pelešovoj) ulici, gdje je otkrivena spomen-ploča na kući Đorđa Urice u kojoj se kralj skrivao za vrijeme svog boravka u Glini.52 Ploču je o svom trošku podiglo društvo Knjeginja Ljubica iz Zagreba, na čelu s predsjednicom Olgom Peleš, rođenom Glinjankom, poznatom književnicom i sestrom političara dr. Dušana Peleša.53 Potom je u hotelu Kasina priređen veliki banket s kojeg je Njegovom Veličanstvu Kralju Aleksandru upućen brzojavni pozdrav, da bi u popodnevnim satima bila priređena pučka svečanost na popularnoj Oberstariji, omiljenom šetalištu starih Glinjana. Svi ovi događaji bili su razlog zbog kojih će narednih dana novine pisati „da je Glina ovim gestom zahvalnosti prema Velikom Kralju Oslobodiocu osvjetlala sebi obraz i pokazala da zna štovati svoje velikane i biti im zahvalna“.54 U istom duhu, novine će naglašavati da u ovoj akciji nije bilo razlike između Srba i Hrvata, koji su jednakim oduševljenjem sudjelovali kod ove značajne i lijepe svečanosti, koja je pomogla da se zaborave sve razmirice i bratske svađe. Međutim, novine ipak ne otkrivaju stvarno raspoloženje većine glinskih Hrvata, niti govore u kojoj je mjeri spomenik kralju Petru među njima bio prihvaćen, svega godinu dana nakon ubojstva Stjepana Radića.55 No sasvim sigurno da jedan čovjek nije dijelio oduševljenje mnogih Glinjana. Bio je to dr. Mirko Puk.

Ipak, događaji iz 1929. godine predstavljali su samo dio šire politike integralnog jugoslavenstva, koja će početkom 1930-ih – konkretno, 7. lipnja 1931. – Glinu ponovno dovesti na stranice vodećih dnevnih listova.56 Naime, u sklopu svog boravka u Zagrebu i Savskoj banovini 1931. godine, kralj Aleksandar je također obišao Baniju i Kordun, a upravo toga dana posjetio je Sisak, Petrinju, Glinu, Topusko, Vrginmost, Vojnić i Karlovac. Ovaj posjet jugoslavenskog kralja i spektakularan doček koji mu je priređen u Glini, ostao je trajno zabilježen ne samo na naslovnim stranicama brojnih novina,57 već i na filmskoj vrpci i kino žurnalima onog doba.58

 

Tog nedjeljnog jutra dvorski auto uputio se iz Petrinje za Glinu, a iako protokolom to nije bilo predviđeno, nakratko se zaustavio u hrvatskim selima Marin Brodu i Prekopi, gdje su izašli mnogobrojni seljaci, čije su kuće bile okićene zelenilom, narodnim vezivom i zastavicama. U prvom Kralj je izašao iz automobila i zadržao se u kraćem razgovoru s mještanima, koji su mu izrazili razne molbe i želje, dok se u drugom rukovao sa seljacima okupljenima oko slavoluka izrađenim posebno za tu priliku. Automobil je nastavio svoj put prema Glini, gdje je pored iskićenih kuća uz gruvanje prangija i zvonjavu zvona, stigao u 11.45 sati. U trenutku kada se automobil pojavio, zaorili su se poklici Kralju i Jugoslaviji. I zaista, doček u Glini pripremljen je upravo kraljevski. Kralja i pratnju uveli su u mjesto mnogobrojni konjanici, a glavni doček organiziran je u glavnoj gradskoj ulici.59 Prema procjeni zagrebačkih Novosti, tu se „sleglo oko dvadeset hiljada naroda, srpskih i hrvatskih seljaka, koji su se međusobno natjecali u iskazima ljubavi i vjernosti prema Kralju“. Duž čitave ulice bio je postavljen široki sag od trave i cvijeća, dok su iz okolnih kuća izvirivale jugoslavenske zastave. Iznad puta ispletene su girlande, a postavljeno je i više slavoluka sa natpisima: „Zdravo sine kralja Petra Velikog Oslobodioca“ – „Živio ljubljeni Kralju“ – „Živio Kralj velike Jugoslavije“.60

Izašavši iz automobila, Kralj je krenuo pješke sredinom ulice, praćen ogromnim mnoštvom ljudi. Krećući se kroz golemi špalir naroda, Kralj je prošao pored zgrade Hrvatskog doma, a potom i pored pravoslavne crkve, da bi konačno stigao do kraja ulice i glavnog gradskog trga. Sa svih strana trga bilo je poredano oko dvije hiljade Sokola iz mjesta i okolice, brojna glinska društva sa svojim zastavama, te velik broj dobrovoljaca. Opća slika bila je zaista živopisna s ogromnim i šarolikim mnoštvom okupljenog naroda, brojnim slavolucima i barjacima, a naročito vrlo efektnom pozadinom – uzdignutom tribinom na kojoj se smjestilo nekoliko stotina u bijelo obučene školske djece s prigodnim zastavicama. „Tu je kralj doživio takve ovacije kakve je retko gde sreo na Svome putu poslednjih dana“, pisala je beogradska Politika.

Na trgu Kralja je dočekao i svečano pozdravio načelnik općine Stevo Despot, sljedećim govorom: „Vaše Veličanstvo! Narod našeg kraja, Zrinskih brda i Petrove gore, odavno je željno očekivao sretni čas, da se vidi i pozdravi sa svojim ljubljenim Kraljem. … Danas mi Hrvati i Srbi, ujedinjeni u bratskoj slozi, kao čuvari narodnog i državnog jedinstva, stojimo rame uz rame na braniku svoga naroda i naše domovine Jugoslavije, proti svima i svakome, a uz svoga junačkoga Kralja.“ Nakon govora, Kralja je pozdravila djevojčica Nevenka Pokrajac prigodnom pjesmicom, a zatim su Kralju predstavljeni predstavnici svih lokalnih nadleštava, kulturnih, nacionalnih i humanih ustanova. Kralj sa svakim kratko razgovara, rukuje se i razgovara sa svećenicima obiju vjera: glinskim župnikom Francom Žužekom i glinskim protom Nikolom Ercegovcem. Zatim je Kralj pristupio starješini Sokolskog društva dr. Milanu Metikošu, koji izvještava o radu Sokola u Glini i okolici.61 Kralj pozdravlja Sokole sa „Zdravo Sokoli“, a trokratni gromki „Zdravo!“ njihov je odgovor na njegov pozdrav. Kralj potom pristupa dobrovoljcima, rukuje se i razgovara s više njih. Pita, koliko ih ima. Odgovoriše mu, da ih ima u svemu sto i dvadeset.62 Kralj zalazi među seljake i razgovara sa njima, interesirajući se za prilike. No kada je krenuo prema spomeniku kralja Petra, nastala je opća euforija i zanosno klicanje okupljenog naroda. Potom je dječji zbor otpjevao himnu, a Kralja je pozdravila djevojčica Ana Hrkovac. Bio je to ujedno i kraj svečanosti nakon čega se Kralj sa svojom pratnjom uputio prema autu do kojeg se probio teškom mukom, okružen masom ljudi koja mu je oduševljeno klicala. U dotad neviđenom slavlju, Kralj je prošao kroz prepunu Karlovačku ulicu i odvezao se dalje prema Topuskom i Vrginmostu.63

Kako je na ove događaje u Glini gledao dr. Mirko Puk? Čini se mirno, jer u drugoj polovici 1931. iz emigracije počinju stizati dobre vijesti: Pavelić je u Italiji osnovao prvi ustaški logor, u planinskom mjestu Bovegno, pokrajina Brescia.64 Broj pripadnika toga logora nije bio velik, u početku njih desetak-petnaest, da bi nešto kasnije njihov broj porastao na četrdesetak. Zapovjedništvo logora nalazilo se u središtu pokrajine (Brescia), a tu se nalazila i tiskara „Glavnog ustaškog stana“ u kojoj se tiskao list Ustaša. Tu su nastale i prve organizacione odredbe Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO); tu su bili doneseni prvi vojnički propisi, a u samom se logoru odmah pristupilo vojnoj obuci. Sve se to događalo uz puno znanje i dopuštenje talijanske vlade, da bi u dogledno vrijeme posredstvom mađarske vlade i mađarskim novcem bio osnovan još jedan logor, i to uz samu jugoslavensku granicu u blizini Nagy Kanizse. Taj logor, poznat pod imenom Janka Pusta, ubrzo postaje jedan od glavnih ustaških centara za obučavanje diverzantskih grupa i atentatora. Zadaća im je bila u prvom redu da se prebacuju u Jugoslaviju i u njoj izvode razne terorističke diverzije, šire ustašku propagandu i poduzimaju druge manje akcije.65

Sasvim je izvjesno da je dr. Puk znao za ove aktivnosti, koje je zdušno podržavao, a vjerojatno i materijalno potpomagao. Nije ga omela ni činjenica da je krajem 1932. godine doživio težak gubitak – smrt oca, ing. Mirka Puka, koji je uz brojno učešće kolega i znanaca sahranjen na katoličkom groblju u Glini.66 Čvrsto je računao s raspadom Jugoslavije i zagovarao potrebu „radikalnog zahvata“, što je u emigrantskim krugovima tada značilo samo jedno: ubojstvo kralja Aleksandra. A upravo ta ideja sve više se razmatrala tokom 1933., kada su pripadnici ustaškog pokreta pokušali ubiti kralja prilikom njegove posjete Zagrebu, i to 17. prosinca, na dan njegova rođendana. Zahvaljujući budnosti i energičnoj akciji jugoslovenskih policijskih organa, uspjelo se taj zločin spriječiti samo nekoliko sati prije njegova izvršenja pred Katedralom pri dolasku kralja na svečanu misu zahvalnicu.67

Poučeni zagrebačkim neuspjehom, ustaše u Italiji smišljaju novi plan, ali sada odabiru najsposobnije i najpouzdanije pojedince, koji će pokušati ubiti kralja prilikom državne posjete Francuskoj, u Marseilleu 9. listopada 1934. godine. Na ruku im ide i splet okolnosti jer toga dana gotovo u isto vrijeme kralj – izmoren putovanjem i rezigniran – ignorira najnovije informacije jugoslavenske obavještajne službe i svojih policijskih agenata, koji mu savjetuju da ostane na brodu, dok se ne poduzmu sve mjere opreza, uključujući i molbu da navuče zaštitnu potkošulju od čelika, koja mu je zasigurno mogla spasiti život.

Nakon atentata na kralja Aleksandra – što je čin kojeg je izveo pripadnik makedonske VMRO, ali u organizaciji ustaša – Puk je uhapšen pod sumnjom da održava veze s Pavelićem i marseljskim atentatorima, ali nakon što je prošao i zagrebačku policiju i sud i kotarsku oblast u Glini, pušten je na slobodu.68 Puk je imao pravo da od zadovoljstva trlja ruke, međutim, smrt kralja ipak nije dovela do raspada Jugoslavije, niti do „ustanka“, a još manje do povratka „ustaške vojne sile“ u „oslobođenu Hrvatsku“, kako je to uoči atentata najavljivala (i očekivala) ustaška štampa.


*   Ovaj rad Igora Mrkalja bit će objavljen u izvornom obliku u Zborniku znanstvenih radova „Što se uistinu dogodilo u glinskoj srpskopravoslavnoj crkvi između 29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941. godine? Svjedočanstva i kultura sjećanja“, koji će ove godine biti objavljen u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću u Zagrebu. Glavni urednik Zbornika je prof. dr. sc. Drago Roksandić. Zahvaljujemo se Uredništvu Zbornika na suglasnosti da ovaj rad bude prethodno objavljen.

1   “Frankovačke perjanice u Glini”, Vjesnik radnog naroda, God. II, br. 8, početkom srpnja 1941.

Dva masovna zločina od kojih je prvi smjerao na uništenje građanskog sloja Srba u Glini, a drugi na uništenje srpskog naroda na Baniji i Kordunu, u skladu s ciljevima Pavelićeve NDH. Vidi: Đuro Roksandić, “Ustaški zločini u glinskom kotaru od 1941. do 1945. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina-Zagreb 1988., str. 282–303; Branko Vujasinović, Čedomir Višnjić, Đuro Roksandić, Glina 13. maja 1941. U povodu 70. godišnjice ustaškog zločina, Zagreb 2011; Đuro Aralica, Ustaški pokolji Srba u glinskoj crkvi, Beograd 2010.

Marijan Maticka, “O istraživanju povijesti Nezavisne Države Hrvatske”, Radovi (Zagreb) Vol. 28, 1995., str. 254–257; Mario Jareb, “Problematika Nezavisne Države Hrvatske u povijesnoj literaturi od 1990. do 1995. godine”, Časopis za suvremenu povijest (Zagreb) God. 28, br. 1-2, 1996., str. 199–215; Nada Kisić-Kolanović, “Povijest NDH kao predmet istraživanja”, Časopis za suvremenu povijest, God. 34, br. 3, 2002., str. 679–712; Nada Kisić-Kolanović, “Hrvatska historiografija o Drugom svjetskom ratu: metodologija i prijepori”, u: Hrvatska politika u XX. stoljeću, Zagreb 2006., str. 235–250. Ni jedno od ovih istraživanja ne navodi ime dr. Mirka Puka. Iznimka je tek kratka biografska natuknica, koju je napisao Slaven Ravlić u leksikonu Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941.-1945., Zagreb 1997., str. 333–334.

HR-DAOS-500 Zbirka matičnih knjiga, Knjiga br. 1282, red. br. 131, str. 187. Adresa roditelja: Valpovo, kbr. 432.

HR-HDA-1561 RSUP SRH SDS, 013.1/2, kutija 42, Vlada NDH, Dossier dr. Mirko Puk, str. 7. Smatra se da je Puk prihvatio starčevićanska načela u ranoj mladosti, još u II. razredu gimnazije 1895. godine.

Spomenica Pravni fakultet u Zagrebu 1776-1996, Zagreb 1996., str. 588

Tihana Luetić, “Studentska mladež u Narodnom pokretu 1903. godine”, Cris (Križevci) God. XV., br. 1, 2013., str. 55

Stjepan Matković, Čista stranka prava 1895.-1903., Zagreb 2001., str. 192–193. Za povijest pravaštva do raskola 1895. godine i nastanka Čiste stranke prava, vidi kapitalno djelo Mirjane Gross, Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret, Zagreb 2000.

Na primjer, vidi oglas u pravaškom tjedniku Hrvat (Gospić) God. XIX, br. 28, 9. listopada 1911., str. 4.

10  Korespondencija Stjepana Radića 1885-1918., priredio Bogdan Krizman, Zagreb 1972., str. 497–499; Mira Kolar Dimitrijević, “Trnoviti životni put đurđevačkoga političara Tome Jalžabetića (1852.-1937.)”, Ðurđevečki zbornik, Đurđevec 1996., str. 248–257

11  “Imenovanja”, Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu (Zagreb) God. XXXIII, broj 10, 1907., str. 792; “Pravo odvjetovanja”, Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu, God. XXXVIII, broj 2 i 3, 1912., str. 285; “Novi odvjetnici”, Jutarnji list (Zagreb) God. I, br. 117, 19. srpnja 1912., str. 3

12  Veleizdajnički proces u Zagrebu 1909. godine, bio je montirani sudski proces protiv 53 srpska političara u Hrvatskoj, koji je pokrenut radi zastrašivanja javnosti i političara sklonih stvaranju južnoslavenske države. Optuženici su bili većinom članovi Srpske samostalne stranke, koja je djelovala unutar Hrvatsko-srpske koalicije, tada najjače stranke u Hrvatskom saboru. Osuđenici su već 1910. bili abolirani.

13 “Dopisi”, Novi Banovac (Petrinja) God. I, br. 9, 13. rujna 1913., str. 4

14  Narodna statistika, pribrao ju i obradio Josip Lakatoš, Osijek 1914., str. 14

15  Mirjana Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije : 1906-1907., Beograd 1960., str. 81 i 87–88

16  Gordana Krivokapić, “Glina i glinski kraj na početku XX stoleća (1903–1914)”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina-Zagreb 1988., str. 113

17  “Izborni pokret – Kandidati grupe oko ‘Hrvatske’”, Jutarnji list, God. II., br. 535, 7. prosinca 1913., str. 3; za objavljene rezultate, vidi: “Kostajnica”, Jutarnji list, God. III, br. 578, 31. siječnja 1914., str. 4; “Peleš, Dušan, odvjetnik, političar”, u: Ivica Golec, Petrinjski biografski leksikon, Petrinja 1999., str. 357–358

18  Matični ured Glina. Naredne godine par je dobio sina Krešimira, rođenog 20. siječnja 1915. u Glini.

19  “Hrvatski sokol u Glini o načelniku Zlatnog Praga Jana Podlypniu”, Novosti (Zagreb) God. VIII, br. 124, 7. svibnja 1914., str. 4

20  “Frankovačke demonstracije”, Srbobran (Zagreb) God. XXXI, br. 131, 16. (29.) juna 1914., str. 1

21  “Frankovci i sarajevski atentat”, Srbobran, God. XXXI, br. 133, 18. juna (1. jula) 1914., str. 1

22  “Ovacije u Glini”, Mali list (Zagreb) God. I, br. 27, 14. kolovoza 1914., str. 3

23 Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politički odnosi, Zagreb 1989., str. 191

24 Pukovo djelovanje u ruskom zarobljeništvu izvrsno je opisao Josip Horvat, Živjeti u Hrvatskoj 1900-1941., Zagreb 1984., str. 88–95, 108–109, 116–121 i 132–133; za drukčiji pogled, vidi: George Grlica, “Odessa in 1917. from a Croatian Perspective”, Journal of Croatian Studies (New York) Vol. XXXVIII, 1997., str. 3–114.

25  “Povratio se sa ruskog zarobljeništva”, Banovac (Petrinja) God. 29, br. 9, 2. ožujka 1918., str. 2

26  HR-HDA-1561 RSUP SRH SDS, Personalni dossier dr. Mirko Puk, broj 300772, str. 1

27  Bosiljka Janjatović, “Progoni triju političkih grupacija u Hrvatskoj (1918-1921)”, Historijski zbornik (Zagreb) God. XLV, br. 1, 1992., str. 89–104

28  Opširnije vidi Zbornik građe za povijest radničkog pokreta i KPJ 1919-1920 : Dvor, Glina, Ivanić-Grad, Kostajnica, Kutina, Novska, Petrinja, Sisak, kojeg je priredila Josipa Paver, Sisak 1970., i tamo objavljene dokumente pod rednim brojevima 4, 6, 8, 11, 16, 34 i 60.

29  “Mravinjak”, Ravnopravnost (Petrinja) God. I, br. 9, 26. travnja 1919., str. 3

30  Zbornik građe za povijest radničkog pokreta i KPJ 1919-1920., dokument br. 4, str. 53–54; o eskalaciji napetosti, nemirima i puškaranju na republikanskim manifestacijama u Glini i Jukincu, vidi dok. br. 8, str. 56–57.

31  “Internirani Hrvati u Glini”, Hrvat (Zagreb) God. I, br. 48, 16. srpanj 1919., str. 4; “Iz Glinske satrapije”, Ravnopravnost, God. II, broj 8, 21. veljače 1920., str. 2

32  “Frankovluk diže glavu”, Riječ Srba-Hrvata-Slovenaca (Zagreb) God. II, br. 20, 7. ožujka 1920., str. 2

33  “Glinski izbori”, Ravnopravnost, God. II, br. 15, 10. travnja 1920., str. 3

34  “Sačuvaj nas Bože od takovih patriota”, Jedinstvo (Petrinja), God. II, br. 41, 12. oktobra 1920., str. 2–3

35  Vidi Kandidatsku listu u Narodnim novinama (Zagreb) God. LXXXVI, br. 266, 22. studenog 1920., str. 2.

36 Hrvoje Matković, “Stjepan Radić i Hrvatski blok”, Radovi (Zagreb) Vol. 32-33 (1999.-2000.), str. 267–276, objašnjava nastanak i djelovanje Hrvatskog bloka, političkog saveza, kojeg čine zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke, Hrvatske zajednice i Hrvatske stranke prava, u razdoblju od 1921-23. godine.

37  Vidi sjećanja Ante Pavelića, pisana u Italiji 1947., a objavljena u Madridu 1968., pod naslovom Doživljaji, Djela I. (izdavač Višnja Pavelić), str. 473.

38  HR-HDA-1561 RSUP SRH SDS, 013.1/2, kutija 42, Vlada NDH, Dossier dr. Mirko Puk, str. 7

39  “Hrvatski Radiša u Glini”, Hrvatska Banovina (Petrinja) God. I, br. 26, 5. studenog 1921., 3; “Hrvatsko prosvj. društvo Petar Svačić u Glini”, Hrvatska Banovina, God. II, br. 7, 18. veljače 1922., 3; za Pukovo djelovanje u Hrvatskom sokolu sredinom 1920-ih, vidi: Milivoj Vojnović, “Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta u Glini do 1945. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina 1988., str. 569.

40 HR-HDA-79 Pokrajinska uprava, Upravno odjeljenje, VIII-10 48107/1922; Hrvatsko prosvjetno i odgojno društvo “Svačić”, Glina.

41  O dugogodišnjem i požrtvovnom radu Janka Batušića (1842.-1929.), vidi “Postavljanje spomen ploče zaslužnom svećeniku”, Banovac, God. IV, br. 25, 18. lipnja 1939., str. 4, kao i prigodni tekst “Trideset godišnjica Hrvatskog doma u Glini”, Hrvatski dnevnik (Zagreb) God. V., br. 1675, 28. prosinca 1940., str. 15.

42  B.[atušić], “Dopis iz Gline”, Hrvatska Banovina (Petrinja) God. 1, br. 10, 16. srpnja 1921., str. 2; J. Batušić, “Hrvatstvo u Glini i okolici”, Nova Hrvatska Banovina, God. 3, br. 11, 17. ožujka 1923., str. 3

43  Dr. J. S. Fattori, “Zloduh u časnoj odori”, Nova Hrvatska Banovina, God. 3, br. 16, 21. travnja 1923., str. 2 i “Zloduh u časnoj odori (Nastavak.)”, Nova Hrvatska Banovina, God. 3, br. 18, 5. svibnja 1923., str. 2–3

44  Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca : Almanah, Svezak 2., dio IV. i V., sastavio i uredio Viktor Manakin,   Zagreb 1924-1925., str. 37

45  HR-DASK-SACPE-661 Hrvatska štedionica u Glini. Njeno poslovanje istražili su Ivica Golec, Razvoj novčanih zavoda na području današnje Sisačko-moslavačke županije 1860.-1945., Sisak 2014., str. 214–217 i Ivica Šustić, Banka-novac-moć, Sisak 2014., str. 39–41. Za opću sliku tog vremena, vidi: Zdenka Šimončić-Bobetko, “Ekonomsko-socijalni razvoj glinskog kraja od 1918. do 1941. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina-Zagreb 1988., str. 133–141.

46  Od sredine 1920-ih Hrvatska štedionica više nije u kući Franje Detonija, u glavnoj gradskoj ulici, već ima sjedište u ulici Kralja Petra Svačića, prvo kod Petra Bižala, a nešto kasnije u kući dr. Mirka Puka, kbr. 21, gdje se nalazi i njegov odvjetnički ured.

47  S različitih pozicija o tome pišu Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1988. i Dejan Đokić, Nedostižni kompromis. Srpsko-hrvatsko pitanje u međuratnoj Jugoslaviji, Beograd 2010.

48  Bogdan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb 1978., str. 24–68; James J. Sadkovich, Italian Support for Croatian Separatism, 1927–1937, New York 1987; Mario Jareb, “Hrvatska politička emigracija od 1928. do 1990. godine”, u: Hrvatska politika u XX. stoljeću, Zagreb 2006., str. 307–336

49  “U Glini se sutra otkriva spomen ploča Kralju Petru”, Politika (Beograd) God. XXVI, br. 7667, 7. septembra 1929., str. 3–4; “Svečano otkriće spomenika kralju Petru Oslobodiocu u Glini”, Novosti (Zagreb), God. XXIII, br. 252, 10. rujna 1929., str. 6

50  Među “Veleizdajnicima” bio je i glinski prota. Vidi: Gordana Jović, “Prota Nikola Ercegovac (ili o mestima sećanja u Glini i na Baniji)”, Ljetopis Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ (Zagreb) Svezak XV, 2010., str. 209–217.

51  Spomenik kralju Petru u Glini izradio je zagrebački kipar i slikar Rudolf Freis; vidi prilog Višnje Flego u Hrvatskom biografskom leksikonu, Svezak 4, Zagreb 1998., str. 348.

52  Rudolf Horvat, “Kako je spašen Petar Karagjorgjević u Glini 1876.”, Država (Split) God. IV, br. 337, 2. novembra 1927., 4; “Petar Mrkonjić u Glini godine 1875/1876.”, Jedinstvo, God. XI, br. 36, 1. septembra 1929., str. 1; također vidi članak “Kuća – uspomena na Kralja Petra Oslobodioca”, Politika, God. XXXVI, br. 11007, 20. januar 1939. i tamo objavljenu fotografiju na strani 11. Početkom 1980-ih posthumno su objavljena njegova sjećanja pod zanimljivim naslovom Dnevni zapisci jednog ustaša o bosansko-hercegovačkom ustanku 1875–1876. godine, Beograd 1983.

53  “Iz Društva Knjeginje Ljubice”, Novosti, God. XXIII, br. 248, 6. rujan 1929., str. 4. Za nacionalno i društveno djelovanje predsjednice društva, vidi: Boris Vrga, “Olga Peleš-Krnic”, Ljetopis Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“, Svezak XX, 2015., str. 318–328. Ipak, u njenoj biografiji autor ne spominje ovaj događaj iz Gline.

54  “Otkrivanje spomenika i spomen ploče kralju Petru u Glini”, Primorsko-krajiške novine (Karlovac) God. III, br. 37, 12. septembra 1929., str. 1; “Otkrivanje i osvećenje spomenika Velikom kralju Petru Oslobodiocu u Glini”, Jedinstvo, God. XI, br. 38, 15. septembra 1929., str. 1

55  U razdoblju Kraljevine SHS/Jugoslavije nastalo je blizu dvije stotine vladarskih spomenika, posvećenih kraljevima Petru I. i Aleksandru I. Karađorđeviću, koji su podizani u svim krajevima tadašnje države, pa tako i Sisku, 21. rujna 1930. Vidi: “Svečano otkrivanje spomenika Kralju Petru u Sisku”, Politika, God. XXVII, br. 8038, 22. septembra 1930., str.  3; Uglješa Rajčević, Zatirano i zatrto. Oskrnavljeni i uništeni srpski spomenici na tlu predhodne Jugoslavije, Novi Sad 2001., str. 155–156.

56 Premda nigdje ne navodi primjer Gline, politiku izgradnje državnog i nacionalnog jedinstva u multietničkoj državnoj zajednici za vrijeme Šestosiječanjske diktature odlično je istražio i objasnio Christian Axboe Nielsen, Making Yugoslavs: Identity in King Aleksandar’s Yugoslavia, Toronto 2014.

57  “Banija oduševljeno dočekuje Nj. V. Kralja”, Politika, God. XVIII, br. 8288, 8. jun 1931., str. 1–2; “Nj. V. Kralj u narodu. U Glini i Petrinji”, Vreme (Beograd) God. 8, br. 3387, 8. juna 1931., str. 3; “Nj. Vel. Kralj u Glini”, Novosti, God. XXV, br. 156, 8. juna 1931., str. 3–4

58  Vidi film Poseta kralja Aleksandra Hrvatskoj 1931 godine, kao i antologiju Legenda Oplenca (1935) u produkciji Jugoslovenskog prosvetnog filma, gdje su umontirani i dijelovi iz posjete Glini 1931. godine.

59  U to vrijeme, glavna gradska ulica nosila je naziv Trg Kralja Aleksandra. Za imena glinskih ulica tog vremena, vidi: HR-HDA-1421 Arhiv mapa za Hrvatsku i Slavoniju, k.o. Glina-ZG-136, Katastarska mapa porezne općine Glina oblasti Primorsko-krajiške, 1924., na kojoj je primjetna hrvatsko-srpska uravnoteženost uličnog nazivlja.

60  Boravak u Glini zabilježen je u prigodnom albumu, Uspomena na boravak Njihovih Veličanstava Kralja Aleksandra i Kraljice Marije u Savskoj banovini god. 1931., [s. l.] 1931. Također vidi: Kralj i narod. Trijumfalna putovanja Njegova Veličanstva Kralja po Savskoj banovini 1. VI. – 18. VI. 1931., Zagreb 1931.

61   Zakonom o Viteškoj organizaciji Sokola Kraljevine Jugoslavije od 5. prosinca 1929. dokinute su sve tjelovježbene organizacije koje nisu pristupile novoosnovanom i jedinstvenom državnom Sokolskom savezu.

62  “Nj. Vel. Kralj je prošao kroz narod – U Glini: Kralj pristupa dobrovoljcima, rukuje se i razgovara sa njima. Prizor koji je sad vidio u Glini, ostat će zapamćen za sva vremena”, Novosti, God. XXV, br. 157, 9. juna 1931., str. 1–2

63  “Veličanstveni doček Našega Kralja u našoj Krajini”, Jedinstvo, God. XIII, br. 24, 14. juna 1931., str. 1–3

64  Bogdan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb 1978., str. 83–84

65  Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945., Zagreb 1977., str. 28

66 D. Hradil, “† ing. Mirko Puk. Kr. Zemaljski šumarski nadsavjetnik u. p.”, Šumarski list (Zagreb) God. 57, br. 1, januar 1933., str. 1–3

67 Bogdan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb 1978., str. 145

68 HR-HDA-1561 RSUP SRH SDS, 013.1/2, kutija 42, Vlada NDH, Dossier dr. Mirko Puk, str. 7

Oglasi