NOVI FRAGMENT O VRTU, ZELENZBOR

Piše: Božica Jelušić

Razmišljam što čovjeka navodi da svakog proljeća zabija lopatu i motiku u ledinu i ponovo zasniva vrt. Najprije u mašti, u mislima, u projekciji mirisa, boja i plodova, u ideji obilja, zdravlja i dobrote, a potom i stvarnosno, u dometima svoga truda i vještine. Obožavam ČAPEKOVU knjigu VRTLAREVA GODINA, također THOREAUA i njigove vrtne i agronomske opise iz WALDENA. A za otmjenije sate, uzimam u ruke VITU SACKVILLE-WEST i njezinu kultnu GARDEN BOOK. S majkom razgovaram o vrtu, budući da je vlasnica “zelenoga prsta” i za njom bilje buja i luduje, pa nas sve uspjeva nadariti, kad naše podbaci iz bilo koga razloga.

U prosjeku godišnje produkcije, najviše mojih pjesama odnosi se na vrt.On je i sam neka vrsta pjesme, gredice su kao kitice, pojedine biljke kao pjesnički ukrasi.Njegovo postojano zelenilo esencija je liričnosti. Rad u vrtu plemenit je, nagrada slijedi gotovo trenutno: kad se okreneš i iza sebe vidiš komadić sređenoga svijeta, u općem kaosu i neredu, protegnutom i u sferu ljudskih odnosa. S biljkama, međutim, nema protimbe, nema oporosti. Napravila sam svoj mali KOROVNJAK, pustivši biljke divljega soja da tamo rastu, da se obznani kako je i svaka od njih stvorena s nekom svrhom. U božjem nacrtu nema pogreške, sve je napravljeno po mjeri Edena, samo to treba po vlastitu iskustvu otkriti.Rado primam savjete iskusnih vrtlara i svaku njihovu pomoć pamtim kao veliko dobro i dar.

Voda, zemlja, sunce, vjetar, dodir sa živim tlom (nikad ne nosim vrtne rukavice) za mene su nenadoknadivi užitci. Ne žalim ni jedne minute posvećene vrtu, ni bolnih leđa, ni oderane kože, ni slučajnih podbačaja u urodu. Vrt mi je sve vratio unaprijed, u njemu sam najbistrija, najprisebnija, u najboljem mogućem izdanju i uvijek benevolentna, otvorena za oblike života, od gliste , mrava i krtice u tlu, do ševe i vjetruše u visinama, koje se dižu k suncu, da proslave još jedan dan poklonjen postojanju. Stalno nosim u glavi onu sliku starice na Batinskama, posve savinute u struku od dugogodišnjeg išijasa, koja po vrućini kopa malenom motičicom, a oko nje rastu zeleni stručci i glavice, dok je moj vrt još u dalekom planu. Stoga vjerujem da treba slušati samo svoj osjećaj za zeleno srce svijeta, koje nam vraća stostruko svaku dobru nakanu i svaku mrvicu pažnje.Između vrtlara i bilja neće biti zločestih pogovaranja i oporih prijepora, kakvi postoje među ljudima.

Jer kako smo to već u pjesmi poantirali: “Biljke su bića blaga, njima vjerujem više”.

Flora Green

Oglasi