AMERIKA I HRVATSKA BIT ĆE ZEMLJA DESNIČARSKA


Piše: Zlatko GALL

Nije trebalo dugo čekati da se iz desnih medijskih rovova zapuca prema State Departmentu iz kojeg je stiglo ne baš laskavo izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Što me u trenu podsjetilo na onaj stari vic – zbog kojeg se nekoć moglo zaglaviti u bajboku primjenom famoznog članka 133 Krivičnog zakona koji je sankcionirao „verbalni delikt“ – o ratnom dovikivanju fašista i komunista na čukama iznad kanjona i jekom koja je odgovarala „isti…isti…isti“. Ili, još točnije, na sva ona silna priopćenja SUBNOR-a ili Partije kad god bi iz SAD-a dobili packe nakon hapšenja i robijanja disidenata te kršenja temeljnih ljudskih prava osudama zbog „delikta mišljenja“.

A ONI TUKU CRNCE

U jednom friškom komentaru autora „desne provenijencije“ izražava se tako zgražanje što Hrvatskoj lekcije o ljudskim pravima dijeli administracija koja podiže zidove, u čijoj zemlji svako malo policija upuca nekog crnca, u kojoj se slobodno nosi oružje, događaju masakri u školama a golem dio stanovništva nema zdrastveno osiguranje. Kako lijepo napisano. Baš u stilu negdašnji priopćenja SUBNOR-a ili Općinskih komiteta Partije koji bi se redovno „napili krvi“ Amerima kad bi prozvali Maršala i Jugoslaviju zbog kršenja ljudskih prava. Zbog Gradiške i Golog otoka, progona disidentskih intelektualaca, nepoćudnih umjetničkih kreacija, delikta mišljenja ili čak i benignog političkog vica… Jer, eto, dok nama dijele lekcije braneći narodne neprijatelje i izdajice od zaslužene kazne, kod njih se i dalje provodi rasna segregacija, tuče i ubija crnce te – ne samo u doba McCarthya – love „komunističke vještice“.
Jesu li ovakve reakcije iznenađujuće? Pa, ne baš. One su naprosto odraz stanja svijesti svih onih silnih goluba preletača i svrzimantijaša koji su 1990. pozicije partijskih aparatčika zamijenili za iskaznice nove partije. Unijevši u stare matrice tek površne „ideološke“ korekture. Kojima je bratstvo i jedinstvo zamijenjeno nacionalnom ekskluzivnošću, jugoslavenstvo hrvatsvom, SUBNOR braniteljskim udrugama, Balkan srednjom i zapadnom Europom, NOB i NOR domovinskim ratom, Kragujevac Vukovarom, komunistička pravovjernost katoličkom bogobojažljivošću, Kumrovac Međugorjem i Marijom Bistricom, Moša Pijade Stepincem a zagorski maršal zagorskim generalom.
Tko je kriv za lošu ocjenu State Departmenta? Markićke i Hasanbegovići, otužno sudstvo, korupcija na svim razinama vlasti, referendumi kojima se kane kršiti ljudska prava… Ne već – stiže dijagnoza – „potkazivačke informacije određenih nevladinih udruga“. U kojima su dakako izdajice i neprijatelji svega Hrvatskoga. Ili, kako je to precizno dijagnosticirao još Franjo Tuđman, „djeca vojnih lica“ (naravno, ne i Miro, Braco i Seka), sorosevski judoškudaši, zeleni i crven vragove te, ostalo je možda neizgovoreno, svi oni pogrešnih krvnih zrnaca.

ČLAN 133

Zaziva li možda ljuta desnica neku vrstu nove regule (ako ne pravne ono barem neslužbene) po uzoru na notorni članak 133? Dao bih se kladiti da je odgovor potvrdan. Posebice onaj dio u kojem je nekoć pisalo da će se svatko tko „zlonamjerno ili neistinito prikazuje društveno političke prilike u zemlji, kaznit (…) zatvorom od jedne do deset godina“. Uz poučan dodatak da će, ako to učini „uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva“, robijati najmanje tri godine.
Kako bi to olakšalo stvari na terenu. Jer bez nepotrebne gimnastike Zlatka Hasanbegovića, saborskih eskapada Brune Esih i Željka Glasnovića, bez svih „bujanaca“ zaduženih za medijski linč ili golemog truda aktivista Željkice Markić i Ilčića – za tren oka bi se riješio problem nepoćudnih medija i novinara, svih udruga koji u inozemstvo liferuju „potkazivačke informacije“ a onda i jezičavih i buntovnih kulturnjaka te ostalih „domaćih izdajnika“ iz redova „poraženih“ i nenarodnih snaga. Pa bi, recimo, bez suvišnih zašto Oliver Frljić robijao kao nekoć Lazar Stojanović, srpske „Novosti“ prošle kao „Hrvatski tjednik“ nakon Karađorđeva a oni najtvrdoglaviji bili u Gradiški više od Marka Veselice i Đure Perice zajedno.
Odnos hrvatske desnice ili HDZ-ovih perjanika prema Americi je za rasplakati se od smijeha. Hrvatska Predsjednica je, recimo, fascinirana ne samo njihovim oružanim snagama, shoppingom u newyorškim megstorevima i outletima, uslikavanjima pred Bijelom kućom i slučajnim trljanjem ramena s američkim dužnosnicima već i svim aspektima američke vanjske politike. Uključujući sve njene uspravnice i položenice. Njen bivši stranački šef za čijeg je mandata počeo novi desničarski čobanizam & renesansa, bio je pak mnogo suzdržaniji jer je izgleda shvatio da mu, za razliku od Mađara sklonijih Putinu nego Bijeloj kući, kod Amera nema ni kruha ni pogače. Na onim nižim razinama stvari su bile (i još su) mnogo zabavnije. Bivši partijski komesari zaduženi za ideološka skretanja u kulturi su i u novo doba ušli sa starim repertoarom ideoloških neprijatelja. Pa su, kao u vrijeme dok su tražili zabranu nacionalne opere i distribucije „Lovca na jelene“, i u „mladoj demokraciji“ dizali glas protiv amerikanofilije i kulturnog imperijalizma koji zatire (ne više jugoslavensko već) hrvatsko nacionalno biće i kulturu.

RAZOČARANI I UVRIJEĐENI

Vrhunac cirkusa je donijelo ridikulozno postrojavanje bojovnika A-HSP-a, tog marginalnog jednostaničnog stranačkog organizma, kojim su ustašofilni bogci u crnome dali podršku Donaldu Trumpu. I odmah dobili pljusku iz Američkog veleposlanstva. „Autohtoni“ pravaši nisu naravno jedini koji u novom američkom predsjedniku – baš kao i u Orbanu ili Putinu – žele vidjeti novu globalnu ikonu desnice. Onu koja zemlju želi ograditi zidom, protjerati imigrante, zabraniti ulaz svima etnički „nepodobnima“, uvesti nacionalni protekcionizam na svim razinama ne obazirući se mnogo na trice i kučine ljudskih prava.
Takvog su mišljenja – nemojmo se lagati – čak i oni „razočarani i uvrijeđeni“ koji će nakon packe iz State Departmenta sve to prigodno iskoristiti za protuoptužbe i dokazni materijal licemjerja i nedosljednosti aktualne američke administracije. Koja eto, iako su izabrali „sjajnog tipa“ Trumpa, nikako da shvati pravu bit poruke koju im još od Karamarkovih dana uporno šaljemo: Amerika i Hrvatska bit će zemlja desničarska.

(Današnja kolumna u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije)

Oglasi