Zlomenuvanje

6a00e55290e7c48833019b00f25344970d-800wi

Piše: Romano Bolković

14. ožujka 2008. napisao sam post belostenečkog naslova: Zlomenuvanje.
U tom postu pišem: “Ne bih htio biti zloguk prorok, ali, bojim se – nije to tek fraza: zaista se bojim! – da rat na prostoru bivše SFRJ nije završio. U toj perspektivi čitam i sljedeću vijest: Kriza vlade u Makedoniji.”

Gotovo desetljeće kasnije, ista bojazan, ali umnožena: sitaucija je predratna.

Nažalost, ne iznenađuje: u istom tom postu otprije devet godina pisao sam:

“Nedavno je Nikola Visković kazao da:

– Kosovo nije kraj Jugoslavije. Kraj će se testirati zapravo na Makedoniji, Albanci se tamo mogu sutra odvojiti ako to požele, može se ići na državni ustanak, onda bi i njih Zapad kao i Kosovo, mogao uzeti pod protektorat, samo što bi, ukoliko do toga dođe, takva situacija prijetila opstanku Makedonije – kategoričan je Visković.

29. ožujak, 1999., dakle devet godina ranije, u emisiji s generalom Tusom pitao sam:

– Što mislite, kakve su perspektive širenja rata na Makedoniju? Srbijanski su geopolitičari Makedoniju oduvijek smatrali ključem strateških odnosa na Balkanu, o čemu je, ako nitko drugi, u Hrvatskoj pisao Krleža. Sasvim je logično, dakle, da se rat za prostore SFRJ preseli i u Makedoniju, zar ne?

To sam pitanje često puta ponavljao sugovornicima vičnim geopolitici, ali, u Hrvatskoj rijetko tko misli u mjerilu širem od njegova vlastita dvorišta: Hrvatska je po sitno uređen teritorij, nešto kao gradić na Divljem Zapadu, i ovdje svaka ovakva misao biva doživljena kao dolazak Stranca – uz ogroman dramski potencijal, radnju prate strah i drhtanje! Pitanje o Makedoniji bilo je dakle drugo u emisiji; prvo je pitanje problematiziralo upravo ovu miopiju, tipičnu Hrvatsku naviku da i povijest – recimo povijest NDH razumljenu odvojeno od savezničkog historijskog obračuna s fašizmom i nacizmom – i zemljopis – recimo viziju preseljenja demontiranog Berlinskog zida na Drinu, tj. granice Zapada i Istoka qua istočne granice Hrvatske! – Hrvati vide sasvim apartno od svijetskopovijesnog mainstreama. Moje je sedmo pitanje toga interviewa ovu temu postuliralo posve otvoreno i izričito:
Mi, u Hrvatskoj, imamo običaj svoju povijest i svoja ratovanja izdvajati iz cjeline svjetskopovijesnih zbivanja – za nas je Drugi svjetski rat lokalni obračun nas i Srba u pokušaju pravnog emancipiranja Hrvatske od prve Jugoslavije: ustaše, kao biva, nemaju ništa s fašizmom i nacizmom, jer, mi smo samo htjeli svoju državu i nemamo ništa s Velikim ratom. Tako je i danas – ovdje i danas svi misle da je Hrvatska nastala nekim autonomnim koncentriranjem nacionalnih snaga, mimo činjenica pada Berlinskoga zida, sloma komunističkog epohalnoga projekta, i uspostave novih odnosa u svijetu. (BTW, zanimljiv je i kraj toga pitanja:“Što vi, dakle, gospodine Tus mislite, koliko je rat u Srbiji definitivna lekcija Amerike Rusiji koja je, i nakon pada Varšavskoga pakta, na Balkanu zadržala i čak umnažala svoj utjecaj, podržavajući Srbiju u njenom prekrajanju granica ovog dijela svijeta?)”

Oglasi