AMERI ZNAJU DOK SE MI PRAVIMO BLESAVI

1-a-ameri

Piše: Zlatko Gall

Neofašisti i ustašofili postrojeni na Jeličić placu možda i jesu skupina marginalnih redikula no također su i logična ekstenzija svih onih silnih pokušaja rehabilitacije zločinačkog ustaškog režima te službenih „nedoumica“ o karakteru i podrijetlu pozdrava „za dom spremni“
Piše: Zlatko GALL

Prošlotjedno neofašističko odnosno filoustaško postrojavanje na glavnom metropolitanskom trgu baš je zgodno dopunilo već poduži niz – kako bi kazali u Vladi, na Pantovčaku ili zapisale medijske apologete turbo-desnice – „marginalnih ekscesa“, pizdarija koje nisu vrijedne spomena ili sitnica koje – eto – za novo opanjkavanje Hrvatske zlorabe komunjare, jugonostalgičari i antihrvatske snage.
Je li doista riječ riječ o minornim slučajevima koje zaslužuju samo pokoji redak u „crnim kronikama“ ili možda ipak o djelićim puzzlea koji malo po malo dovršavaju novu sliku zatucane, turbo desne, ksenofobne i šovinističke Hrvatske? Je li, recimo, i vukovarski plakat sa „srpskim obiteljskim stablom“ samo „neugodni incident, neka vrsta neumjesnog performansa“ za koje je osumnjičen „jedan nepromišljeni mladi, jedva punoljetni dječak“ ili možda naprosto logična vizualizacija poruke „Srbe na vrbe“ i „ubij Srbina“ koja se, baš kao i „za dom spremni“, mnogo puta čula i iz tisuća grla na nogometnim stadionima? Konačno, jesu li neofašisti i ustašofili postrojeni na Jeličić placu „prije smiješna nego zastrašujuća skupina pripadnika jedne praktički nepostojeće stranke“ ili logična ekstenzija svih onih silnih pokušaja rehabilitacije zločinačkog ustaškog režima i službenih „nedoumica“ o karakteru i podrijetlu pozdrava „za dom spremni“?

Istina, u slučaju postrojavanja članova A-HSP-a Vlada je svoju osudu ovog puta točno „adresirala“ nazvavši ga činom kojim se, promovira ustaštvo i nacizam te „napadaju temeljne vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske“. No zaboravilo se napomenuti da je spomenuti dernek bio uredno prijavljen policiji i odobren. Dakle – legitiman. Baš kao što je „legitimna“ i spomen ploča palim HOS-ovcima u Jasenovcu pošto je „za dom spremni“ jednako tako legitiman dio hosovskih insignija. Gaf? Slučajan previd?
Teško. Oba ova „nestašluka“ samo su posljedica žmirenja na silne dosadašnje slične nestašluke i „ustašluke“. Dakako i posljedica nedosljednosti pa i drastično različitog odnosa prema ustašfiliji kad ju se osuđuje u Izraelu ili na nju žmiri u domovini. Je li na djelu „samo“ slučajno nesnalaženje, rezultat premijerove ucijenjenosti stanjem u HDZ-u u kojem je ekstremno desna opcija jača nego li u takozvanim turbo-desnim strančica ili pak prava politika „europejca“ Plenkovića s figom u jednom a pouzdanim ukltarkonzervativnim operativcima (od Markićke, Ilčića pa do Stiera) u drugom džepu?
Konačan se odgovor možda ne može još dati no, recimo, sve je više indicija da bi ova druga opcija mogla biti točna. Istina, ministar Stier je demantirao medije i oporbu da Vlada kani drastično promijeniti hrvatski vanjskopolitički kurs po pitanju ljudskih prava odnosno zabraniti pobačaj i reducirati prava LGBT osoba. Naime, tvrdi Stier, iza promjedbi na Nacrt zaključaka Vijeća za vanjske poslove o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava u 2017. godini, ne stoji Vlada već netko iz Ministarstva vanjskih poslova koji je primjedbe sročio i poslao „na svoju ruku“. A u njima se – podsjetimo – veli da su novi prioriteti hrvatske vanjske politike kad je riječ o ljudskim pravima „bazirani na zaštiti prava vjernika i pravu na vjeroispovijest te na zaštiti obitelji“. Sukladno tome „Hrvatska će posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku definiranom kao zajednici žene i muškarca, koji je i „prirodna i temeljna jedinica ljudskog društva“…“. Ministar Stier je – doduše ne objašnjavajući kako je i tko je poslao primjedbe Vijeću i tako Hrvatsku stavio u društvo turbo konzervativne politike Mađarske i Poljske – kazao da dopis nije njegov stav niti stav Vlade te da, kako je posebno naglasio, Vladi ni na kraj pameti nije mijenjati Zakon o pobačaju.

Bit će svakako zanimljivo kad se – a valjda hoće – otkrije autor ili autori „dezinformacije“ koju, zacijelo, ne bi bolje sročili ni Željkica Markić, biskup Vlado Košić, saborski dvojac Culej & Esih a ni antimastrubator Ilčić… Zapravo, ovog zadnjeg valja izbaciti iz niza jer, vrag će ga znati, možda je baš on kao Stierov savjetnik za ljudska prava, autor spomenute rečenice.
A show se nastavlja. Po istom obrascu obračuna s HAVC-om – dakle pitanju „netransparentnog poslovanja“ – sve su žešći napadi na Novosti, glasilo srpske manjine u Hrvatskoj. Jer, veli se, taj se list koji je izrazito kritičan prema hrvatskoj službenoj politici (baš kao i srpskoj što, naravno, neće spomenuti oni koji list napadaju zbog antihrvatstva) ne bavi onim pitanjima zbog čega prima novce iz proračuna. Dakle, manjinskim problemima vezanim uz očuvanje tradicijske kulture. Zanimljivo je da nitko takvo pitanje nije postavljao kad je riječ o djelovanju Matice hrvatske koja se, osim jednog kraćeg razdoblja dok joj je na čelu bio Vlado Gotovac, i u mladoj demokraciji žestoko bavila politikom. Mahom kao apologet samo jednih političkih stavova. O pisanju lista za kulturu Hrvatsko slovo i da se ne govori. Ono je, baš kao i Glas koncila, često puta bilo platforma za huškačke tekstove, govor mržnje i atak na temeljna ljudska prava i slobode.
Uzgred rečeno, o postrojavanju ustašfilnog zdruga koji je uz naci slogane dao podršku američkom predsjedniku Donaldu Trumpu (sic!) svoje je mišljenje hitro obznanilo američko veleposlanstvo. Ne skrivajući se, kako to vole premijer i predsjednica, iza floskula o „svim totalitarizmima“ već nazivaju stvari pravim imenom. Pa tako u priopćenju vele: „Veleposlanstvo Sjedinjenih Država najsnažnije odbacuje neonacistička i proustaška stajališta izražena za vrijeme demonstracija“ te „osuđujemo svaki pokušaj povezivanja Sjedinjenih Država s ovom mrskom ideologijom. Takva sugestija uvreda je sjećanju na 186,000 američkih vojnika poginulih u Europi u borbi protiv nacističke Njemačke i nekoliko milijuna nedužnih žrtava ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata.“

Što to znaju Amerikanci a ne znaju premijer, predsjednica i Vlada sklona prigodnim kamilica osudama. Ameri, rekoh, i bez povjerenstava znaju da je sramotna neofašistička parada na kojoj se u simboličnom društvu s barjakom njemačke neonacističke NPD vijorila ustaška zastava te vikalo „za dom spremni“, obilježila 96. obljetnicu osnivanja Naci partije. Znaju Ameri zacijelo i ono što ni Vladi ni predsjednica a bogme ni tragikomičnom „socijaldemokratu“ Baldasaru i dalje nije jasno: da je i 10.travnja više od običnog datuma u kalendaru (ili dana sajma u Benkovcu) a misa za Poglavnika sve samo ne molitvena seansa za odriješenje grijeha milog pokojnika. Te da je dovođenje današnje Hrvatske u bilo kakvu vezu s endehazijom i ustaštvom „uvreda sjećanja“ na sve one silne žrtve civila i partizana-antifašista te njihovih saveznika koji su poginuli u borbi protiv nacizma. I zločinačkog Pavelićevog režima. Jer, hebi ga, rekao bi pjesnik – krhko je znanje.

(Izvor: današnja kolumna Zona sumraka u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije)

Oglasi