Gaće materine

Slikovnost: Ivan Meštrović

Slikovnost: Ivan Meštrović

Piše: Marijan Grkalić

Možda je nepodesno što je mater priležnica i što se ne ustručava propisanih atleta. Kliče im krvavo meso jer ne mogu usne mrtvih čije utvare još lutaju ovim svijetom čekajući da budu zaboravljeni i nepodobni kako mjesečini tako i danjem svjetlu. Snažni heroji, borci na putu koji ničim ne smije da umanji šansu za osvetom, to prihvaćaju kao dužnost. Ona poznaje i one tajne kojih nema. Nakon mise slijedi ispovijed.

Pobjeda je užitak od koje se uvijek načini hljeb nove istine dovoljno opojne da zavede svaku prostodušnu ženu. Tako one oblače haljine koje trebaju zavarati budućnost što se poput freske blažene djevice spokojno smiješka svečano kraseći dom. Bezbrižnost se potvrđuje kućnim sjemenom i molitvom za svaku ranu. Nakon vina i otočka pršuta oblak se pričvrsti prvim kamenom i lepršavi veo sakrije put kojim žene brzo promiču. Uzdah i tup korak policajca, nekad izdajice a sada svađalice među pijancima, neće zastati ispod otvorena prozora. Amnestija ne dotiče sprovođenje duša.

Sve se čini tako da svatko treba pokušati povjerovati u misterij počasna plotuna. Tu prošlost priliježe bolje, nije više tek sluškinja kojoj su ujeli usne. Prasak i glas čovjeka iz susjednog dvorišta pipaju skriveno bilo mašte i džepova. Rasporak je izvještačen da se plijen barem privremenom prikaže nevažnim. Dojke namaže uljem i izbaci ga iz sobe s jadom misleći na djecu.

Djeca ipak znaju, drage su im gaće materine.

Oglasi