Božica Jelušić: NEDOSTAJANJE

14656269_1289197407811164_8495150995710902391_n

NEDOSTAJANJE

Nikome ne nedostajem. Kako dobar osjećaj!
Kao da si se, konačno, preselio na željeni pusti otok,
nikome ne dajući adresu.

Vidim da sam ponijela neke čajeve, omiljeni pulover, i deku,
nekoliko zaista vrijednih knjiga, koje su preživjele
promjene ukusa, razočaranja dobi,poplavu jeftinoće
u kojoj je polako propadalo sve što volim, predajući se
mulju i uništenju.Ove zalihe dostajat će do daljnjega.

Naposlijetku, vidim da sam odlično prošla. Više ne brinem
o dojmu koji ostavljam na ljude, o napisanim stranicama
i neoprezno izgovorenim riječima, uvijek u pogrješan tren.
O hrani, međutim, razmišljam više nego ikada. Lukulovske gozbe
priređujem samo za sebe, u mašti, u sretnoj dokolici
pod drvetom. To je jedino stanje dostojno čovjeka.

Nemam bradve, noža, alata nikakva i ništa neću graditi,
niti ću ikada paliti više vatru, pored koje ima za dvoje mjesta.

A ono što rekoh u mladosti: Ako me jednom na pusti otok
bacite po kazni, za godinu će dana lemuri u zboru pjevati,
bit će tamo škola i vjerska misija i literarni klub za papige,
to zaboravite, u ime ludosti mladenačke. Jer uistinu

ni zreli plod južne voćke ne da mi se dohvatiti, premda
izgleda tako sočno, kao da je netom s visoke palme
pao u moje dokono, razbarušeno krilo, s mirisom kasne dobi.

F. G.

Oglasi