Snježana Banović: Crtica o Janine Charrat

1-a-jch

ONO ŠTO NIJE STALO U TEKST O SOCIJALISTIČKOJ KULTURNOJ POLITICI, BIT ĆE U KNJIZI “KAZALIŠTE ZA NAROD”

Jedna od najznamenitijih francuskih balerina i koreografkinja Janine CHARRAT (Grenoble, 24. VII. 1924.), nastupila je “u doba mraka”, 1954. u Zagrebu sa svojom trupom. U dvije dvosatne izvedbe sastavljene od mješovitih plesnih točaka oduševili su zagrebačku publiku, a najviše u drugom dijelu kad je izveden njihov najuspješniji balet Amazonke autorice Charrat čiju je koreografiju za zagrebačke izvedbe prilagodio Nenad Lhotka i u kojoj su u ulozi ratnica i konja nastupili zagrebački plesači dok je sama Charrat nastupila u ulozi Kraljice Amazonki (foto 1). Debitirala je kao dijete 1937. u ulozi maloga miša u Operi de Paris i to u istoj produkciji u kojoj je nastupala i naša Mia Slavenska te otada i potiču njezine veze s našim umjetnicima. Uskoro započinje sa solo-recitalima koje sama koreografira i u kojima se već tada vidi poetičnost njezina scenskog nastupa. Od 1941 – 1944 nastupa u trupi Rolanda Petita što vodi do formiranja trupe Ballet des Champs-Eysees u kojem ona 1945. koreografira znamenitu produkciju Stravinskijeve Igre karata (Jeu des cartes). Njezin stil u plesu i koreografiji, pod znatnim utjecajem avangarde i učenika znamenitog Đagiljeva, naziva se poetskim simbolizmom. Trupa s kojom je posjetila Zagreb formirana je 1951. i kasnije je nazvana Ballet de France. Koreografirala je balete u najvećim opernim kućama svijeta, od Beča, Milana i Buenos Airesa do Bruxellesa i Ženeve gdje je od 1962 do 1964., (a nakon teške povrede 1961. na snimanju svoga baleta Alge u kojoj je bila teško opečena kad je njezin kostim zahvatila vatra od kandelabra na sceni) vodila trupu Grand Teatra. Godine 1970. Otvorila je školu u Parizu, a od 1980 – 1989 vodila je Balet Centra Pompidou. Odlikovana je ordenom Legije časti 1973. godine. Živi u Parizu i druži se redovito s našim Ivom Malecom.

Oglasi