Veliki Liz

1-a-liz

Piše: Blažo Davidović

I nigdje na svijetu lizanje, ulizivanje, polizani i ulizice ne čine kultnu paranauku, slavnu karijeru i dobro plaćeni posao, kao na Balkanu. Prvi liz učini se slatkim, jako korisnim i nepodnošljivo lakim. Osjetiš moćan progres i nastaviš lizati: ližeš sve, svakoga i svašta, ližeš svaki dan i svaku noć, u svim situacijama, ali ne ližeš sirotinju, gladne, gole, bose, slabe i ponižene, netko od iskusnijih ulizivača, neki Jaki Jezik daje ti dragocjene upute: koga i kako polizati? Jezik ti trni, ne osjećaš ga više, bojiš se dehidracije, rado bi odmorio, ali ne ide – sve što si polizao pada u vodu, gubiš sve i ideš među nepolizane. Djeca traže biciklu i ajfon, ona bi dva kubika botoksa u gornju usnu,fali novaca, a i tih ulizivača sve je više, strašna, neviđena konkurencija, jer ne ližeš samo ti, dolaze mladi, fantastično talentirani ulizivači, diplomirani, sa školom, ej, zamisli, i tvoje ulizivanje ide u muzej.

Uvijek fali još jedan liz.

Onaj presudni. Još jedan, samo još jedan. I ližeš ti tako, a ponajmanje klitoris, ližeš suca, pandura, generala, inspektora, lidera, ližeš zastavu, grb i himnu, ližeš popa, vjeru, partiju i naciju, šefa i urednika, ližeš i jezik ti do poda. Olabavio. Lizovi sve tanji. Nekako slabašni.
Poliženi su nezadovoljni. Dijelom i zbog toga jer i sami moraju lizati.
I šta ti ostaje?
Poliži i svoju djecu.

Reci, evo tata Lizač Veliki, liže vas u kikice!

Uliženi privremeno odmaraju, dok ulizivači neumorno lizaju, a poliženi napreduju dok ih bolje i strateškije poliženi ne preteknu i ostave ih na suhome. Lizanje je beskonačni maraton.

 

Oglasi