Remetinec kakti poučak

1-a-reme

Piše: Boris Rašeta (24sata)

Tomislav Saucha upoznao je Remetinec zahvaljujući sumnji u mažnjavanje pola milijuna kuna. Miro Laco boravio je u najpoznatijem odmaralištu hrvatske političke elite zbog iznosa od 18.000 kuna. Mnogi će na to odmahnuti rukom i reći: ako im se krivnja i dokaže, to su bagatelna kaznena djela. Kapitalci neće vidjeti zatvora. Kažnjavaju se samo sitne ribe. Ta je logika zavodljiva, ali ipak površna.

U prvom redu, nakon Sauchina slučaja – tko god tu bio krivac – bit će jasno da vas politika može štititi neko vrijeme, ali ne dovijeka. Bilo koja muljaža može vas odvesti na “disanje prosijanog zraka”, iza rešetaka. Neočekivani krimić iz srca vlade, s SDP-ovcima u fokusu, nakratko je izazvao osjećaj euforije u HDZ-u (“i njihovi kradu”), ali on će ostati samo privremen. SDP je, naime, u rekordno kratkom roku oprao ruke od Sauche (pravosudno, za njega vrijedi presumpcija nevinosti). SDP-ovci su hitro podržali i skidanje imuniteta. Kako će HDZ sad na izborne liste staviti Božidara Kalmetu (koji zbog sto tisuća kuna težeg djela nije zatvoren, a tereti ga se za 15 milijuna kuna i 800.000 eura)?

Bit će da je sad u cijelom državnom aparatu zavladala panika. “Raduj se, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog…”, kaže Propovjednik. Nebo nema miljenike. Hrvatska propada jer je nemoral postao norma, jer su svi počeli živjeti “vječiti praznik” u kojemu se sve smije, sve može, ništa nije zabranjeno, pa ni okradati svoju državu kao da je okupacijska sila. Poruka prema kojoj moćni gule krumpir a ubogi robiju ima dvostruko dno: tko god dođe u sukob sa zakonom, ma kakva mu kazna bila dosuđena, osuđen je na duge i teške patnje.

Nije lako na sudu. Ovaj će slučaj donekle vratiti respekt prema pojmu straha u kaznenom pravu, a bez njega nema poštovanja normi, jedine formule spasa, ujedno jedine koju još nismo isprobali.

Oglasi