Vjesnici starih vremena

Beograd 1990. Kuća cvijeća

Beograd 1990. Kuća cvijeća

Mario Kapulica, Ladislav Ilčić, Drago Krpina … Bili to iz ustajalih ormara izvučeni politički kosturi, poput Krpine i Kapulice, bili rafali memljivih ideja, kakve ispaljuje Ilčić, riječ je o nastavku karamarkovske rehabilitacije političkog i civilizacijskog ultrakonzervativizma kakvu je Plenković, je li, navodno najavio zaustaviti

Piše: Boris Pavelić (Novi list)

Drago Krpina, Mario Kapulica, Ladislav Ilčić… Vjesnici starih vremena. Bili to iz ustajalih ormara izvučeni politički kosturi, poput Krpine i Kapulice, bili rafali memljivih ideja, kakve ispaljuje Ladislav Ilčić, riječ je o nastavku karamarkovske rehabilitacije političkog i civilizacijskog ultrakonzervativizma kakvu je Andrej Plenković, je li, navodno najavio zaustaviti.

A događa se, eto, suprotno: Ilčić je upravo posađen za posebnog savjetnika potpredsjednika vlade, dok su Kapulica i Krpina postali predvodnici Kluba utemeljitelja HDZ-a, koji bi bilo pogrešno doživljavati tek kao penzionerski salon nostalgičnih tuđmanovaca.

A kako samo taj marš ultrakonzervativaca skladno naliježe s prvim uspjehom rušitelja Hrvatskoga audiovizualnog centra (HAVC), koji su ovih dana uspjeli iznuditi ostavku ravnatelja, kao prvi korak u konačnom tuđmanovskom glajhšaltovanju najuspješnijeg i najkreativnijeg pogona hrvatske kulture! Neki od imenovane gospode, naime, okitili su se sličnom sposobnošću ništenja vrijednih institucija, pa je njihova politička rehabilitacija, baš kao i dekapitacija HAVC-a, naprosto reful iste, dugogodišnje, čemerne desničarske južine.

No, prije nego što podsjetimo na zasluge Kapulice, Krpine i Ilčića, promotrimo kako je to ovaj posljednji posjednut za »posebnog savjetnika«. »Potpredsjednici Vlade mogu, uz prethodnu suglasnost premijera, imenovati posebne savjetnike koji dolaze i odlaze s potpredsjednikom Vlade. Potpredsjednik Vlade je na čelu koordinacije za vanjsku politiku, ali ima i lepezu drugih aktivnosti – kao što su primjerice pripreme za uži kabinet Vlade gdje postoji široki spektar tema koje se razmatraju i iz djelokruga drugih resora. Za to su potrebne stručne, ali i političke procjene, i u tom segmentu je sa svojim savjetima angažiran posebni savjetnik Ilčić, uz naknadu od netto 10.000 kn«, objašnjenje je ministarstva vanjskih poslova.

Jasno je, dakle, da je Plenković odoborio imenovanje, da će Ilčić pokupiti deset hiljadarki mjesečno, kao i da drugi čovjek Vlade smatra kako su »stručne, ali i političke procjene« Ladislava Ilčića, inače guslača na televiziji, korisne u Vladinome odlučivanju. Jasno je, međutim, i da to objašnjenje – ne objašnjava ništa. Što će, u kom području, i zašto taj glazbenik savjetovati, ostalo je nejasno.

A opet, naravno, svi znamo sve: Ilčić je ultrakonzervativac, opsesivno posvećen svakojakim zabranama, seksualnim naročito, kao i mržnji prema rodnome i spolnom izboru, pa njegovo imenovanje »posebnim savjetnikom« opće prakse, možda više nego išta dosad, govori o tome kakvu Vladu i premijera imamo.

A kakvu tek vladajuću stranku! Klub utemeljitelja HDZ-a na svojoj je skupštini 28. siječnja – na kojoj im se Plenković osobno poklonio – za predsjednika izabrao Marija Kapulicu, godinama zaboravljenog Tuđmanovog omladinca, zapamćenog uglavnom po tome da je na hadezeovome Titanicu postajao važan krajem devedesetih, kada je santa šovinizma, korupcije, policijske represije i međunarodne izolacije bila već probila svih pet oplata tog ukletog političkog broda. No Kapulica je sada, kao predsjednik stranačkoga veteranskog kluba, automatski postao i članom predsjedništva vladajuće stranke.

Za njegova zamjenika, pak, iz zaborava je izvučen Drago Krpina, Tuđmanov jastreb ranih devedesetih, s kojim čak ni Ivo Sanader nije htio imati nikakva posla. Vrijedi ovdje podsjetiti na dio Krpininih zasluga za narod zbog kojih je, pretpostavljamo, sada i oživljen: on je 1992. i 1993. godine, u Tuđmanovo ime, predvodio nelegalno poništenje pretvorbe Slobodne Dalmacije, vjerojatno najboljega dnevnog lista u nezavisnoj Hrvatskoj uopće, otevši time uzoran medijski pogon iz vlasništva novinara i srozavši ga na dugogodišnji stranački bilten desne struje HDZ-a. U travnju 1993., samo mjesec dana nakon uspješnoga hadezeovskog osvajanja dalmatinskog dnevnika, Krpina je dao izjavu koja ne smije biti zaboravljena.

Učinio je to na javnoj tribini »Razvaljivanje Bosne«, koju je u Zagrebu organizirala Antiratna kampanja, želeći upozoriti na rat Hrvata i Bošnjaka u BiH, koji se tih dana približavao svome okrutnom vrhuncu. Na toj je tribini Krpina, tada načelnik Političke uprave Ministarstva obrane, mirovnome aktivistu Zoranu Oštriću dobacio ovako: »Vas, gospodine, treba mobilizirati, poslati na frontu i prvog momenta kada okrenete leđa – pucati vam u potiljak!«.

Krpinina se »prosudba«, na svu sreću, nije obistinila: Oštrića eno ipak živa i zdrava, ali to ne vrijedi i za Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), koji upravo posrće pred difamacijskom kampanjom vrlo sličnom onoj koju je Krpina 1993. predvodio u Slobodnoj Dalmaciji.

S jednom razlikom: prvi čovjek stranke i države tada je Krpinu otvoreno podržavao; prvi čovjek stranke i države danas hini da ga se krpine ne tiču. No uzalud, nismo ćoravi: pranje krpine i zacrtavanje pravca – ubrzava se.

Oglasi