ŠAVOVI

1014086_10202041583895408_611604936_n

Piše: Božica Jelušić

Odnedavno imam šavove na tijelu. Oni stežu, svrbe, ponekad noću bole. Postaje mi jasno što znači metafora “popucati po šavovima” i koliko to može biti bolno i opasno. A budući da smo u biološkom smislu “preslikani” izvana i iznutra, bit će da i imaginarni šavovi, sačinjeni od našega strpljenja i popustljivosti, ponekad mogu popucati, pa slijedi rasap bića i prava katastrofa. Pritisak dolazi izvana, te ga je ponekad nemoguće bez posljedica preraditi. Primjerice, kad na tričavom uzorku od 600 osoba objave da Prvosjedeća ima potporu 60 posto stanovništva, koji štoviše, podržavaju i njene mudre diplomatske poteze. Ali svatko, tko je ikada slušao predmet zvan statistika, znade da je tako dobiven podatak irelevantan.Taj uzorak je premalen, neuvjerjiv, nije objašnjena metoda prikupljanja ni obrade, kao ni ugled ustanove koja stoji iza ankete.On služi samo kao dekorativni paravan jednoj večernjoj vijesti, iritirajućoj,namještenoj i nevažnoj, jer nije istinita.
Završni je komentar groteskno “duhovit”: “Predsjednica može biti zadovoljna”. Eto, to je poanta!!

A ima toga još, naravno. Kad čuješ da je bedasta TV zapravo “državotvorna ustanova”, a ti živiš u uvjerenju da je to nešto zabavno, poučno, dinamično, kreativno, da te relaksira i bude tvoj “prozor u svijet”. Ili bi barem TREBALO BITI , nakon svih proklamiranih reformi. Ali saborsko lupetalo upozorava u gornjoj rečenici da ništa od toga nije izgledno. Znači, sva ona ukiseljena papazjanija od drmeša i Očenaša, od deklamiranja i amaterskog preglumljivanja, repriza i destilirane dosade, trajat će i dalje, garnirana s dujmovićevskim desničarskim podrepašenjem, sve dok cijeloj naciji ne popucaju šavovi.Čudni likovi s teškim lokalnim naglascima, na nekom uvjetno hrvatskom jeziku, držat će potom patetične govore “nad otvorenim grobom”, držeći desnicu na srcu. Ali mislim da previše volim svoju domovinu, da bih im to dopustila. Od domoljubnih nametnika i despota, čini se, čovjek se samo oporukom može zaštiti.

Do tada se valja strpjeti. Život ide svojim krivudavim tijekom.I naravno,trajat će mitomanija, zamagljivanje, prekapanje po ropotarnicama, huškanje i potkusurivanje, proizvodnja heroja i mučenika na dnevnoj bazi, važniji su od stvarnosti, od krute zbilje našega života. U nekom srcu Slavonije, lijepom i dičnom gradu, fakultetskom središtu, stanovi padaju na 300 eura po kvadratu. Iseljavanje je masovna pojava,beznađe raste. Nasuprot tome, optimistične statistike u slapu cure s novinskih stupaca i dalekovidnice. Ili još gore, bivaju posve potisnute, u naklapanjima oko aktualnih prepisivača, falsifikatora, priučenih doktora znanosti, fabricirane inteligencije,uvezenog državotvornog “potencijala” iz dijaspore, kojima klaunovi drže štangu, čuvajući ih od eventuanog pada u anonimnost i provincijano sivilo, odakle su isplazili.

Oprostite, završavam naglim rezom. Čini mi se da su šavovi na samom rubu pucanja, a to ipak ne bih priuštila svojim oponentima. Nisu mi toliko ni dragi ni simpatični, čak štoviše, ne znam jesmo li od iste humanoidne vrste.

Oglasi