Andromeda, emisija o svemiru

1962747_10202302890027898_594812496_n

Piše: Nenad Popović

U utorak mi je bio malo naporan dan. Kad sam se po noći vraćao kolima, slušao sam Andromedu, emisiju o svemiru. To je najbolji proizvod hrvatske radiofonije ikad. Gospodin Ante Radonić objašnjavao je kako jedan novi, hiperbrzi i adaptabilni lamelarni teleskop omogućio da se vide, otkriju planete koje rotiraju oko velikih zvijezda a do sada bile nevidljive u bljesku njihovih zvijezda matica. Govorio je i polarnim satelitima, za što sam također prvi put čuo, a to su oni koji imaju staze kretanja od Sjevernog do Južnog pola, a služe u posebne svrhe. Vojne, pita slušalac, Ne odgovara Radonić, makar i to, ali većinom su komercijalni i meteorološki. Vozim se tako kao u transu poveden u svijet znanja, šlepam se u stvari, jer tome svijetu ne pripadam. Radonić me kao klinca vodi za ruku, a i moderatorica.

U srijedu drugi dan sam umoran, obavljam poslove zaostale od jučer i samo ovlaš svako toliko preletim preko portala. Tu glavna vijest ministar H, ni sad ne mogu zapamtiti ime, ministar znanosti ili obrazovanja. Da će Sabor Republike Hrvatske odlučiti je li on plagijator ili nije, i to se napeto iščekuje. Ne znam više da li doktorata ili magisterija, obično su magisteriji, i to s tajanstvenih fakulteta a la za promet, fizičku kulturu ili vatrogasne znanosti. Sjećam se međutim da je to pitanje pokrenuo Ivica Đikić, jedan doktor znanosti iz malog mjesta Jülicha koje je kraj Kölna, točnije u nigdini između njega i belgijske granice. On je takoreći iz dijaspore, a ti, znamo, uvijek se uzrujavaju zbog događaja u zemlji. I neka grupa profesora utvrdila je da se radi o plagijatu, službeno, ali za njih nisam nikad čuo, što je priznajem i zato što su u posljednje vrijeme najpoznatiji magistri za promet, ono i dsz. Pa valjda ni sabor nije za njih čuo pa on mora riješiti tu provokaciju jedne tako ugledne ličnosti kao što je ministar H.

U četvrtak sam još uvijek zaposlen, i još uvijek ne pratim dovoljno političku scenu. Dapače, čitam nešto u Die Zeitu, dala mi je mama da ponesem. Opet samo prelijećem. Sad se zakuhava, sabor tek što nije: svi šefovi frakcija imaju svoju kućicu na N1 s izjavama o H., bit će masovka. Distrakcija dodatna, majstor objavljuje da će popravak koštati četiri tisuće kuna i trajati par dana, pa sam između četrnaest i pola pet iu tom knock-outu, piljim kroz prozor. Zapazio sam, međutim, da se u kućicama opet javio onaj gospodin Đikić iz Jülicha, sad još i autoplagijatu. Prvi put čujem riječ, jebote, što ovaj narod može, to je nevjerojatno. Nekoliko stupnjeva plagijata!

Oko pola pet nastupa katarza. Žena je iznenađujuće dobro primila četiri tisuća kuna, dapače opušteno; na kompjutoru su mi se i korespondencije dobro završile. Ali, preumoran sam da se uključim u našu stvarnost a la hrt 4, mirno kompjuteriziram. Ipak, registriram da je predsjednik Vlade Plenković energično utvrdio da se radi o tipkarskoj pogrešci, čovjek je bio zaboravio staviti navodnike: dakle čvrsto stoji iza toga, ministar H. ostaje u vladi! Nekako sam se pri tome, ne znam zašto, sjetio kako se gospodin Plenković u hadeze učlanio u Črnomercu ili negdje ispod, a baš je završio pravo. Kvart dobro znam, i malo mi je smiješno, sentimentalno.

Oko devet škicam na portale. Tamo naslovi da je Sabor kao farma a i jedna velika kućica s Miroslavom Tuđmanom u prijetećoj pozi. Da se vodi informacijski rat, da se želi srušiti vladu. Teška artiljerija. I da treba kupiti operativni sistem za otkrivanje plagijata. Mislim si , pa kaj mu to treba. Mislim si to jer smo bili kolege u Referalnom centru Sveučilišta, ja ga dapače osjećam kao prijatelja, makar nismo bili baš ‘kolege’ – on je bio pametan i obrazovan, a ja lijenčina. Što mu bi da već godinama nema te subkulturne budale pred koju ne staje? Za Plenkovića mi je svejedno, taj se mogao upisati u hadeze i u Konjščini, ali za njega mi nije. Kao uostalom ni za Damira Borasa, tako finog i pametnog momka, također iz Referalnog, TMT 3. On se čak i izjednačio s tim magistrima prometa i dsz-a, preselio na nekakvu učiteljsku školu u Petrinji, za plakati se. Kaj je to?!

No to si pitanje s uskličnikom ne postavljam, ne gledam ni serije, zatvaram sve uređaje i idem spat u 11.

Petak, tri dana kasnije od Andromede. Uz kavu otvaram portale, brzo ih gasim i prelazim na one francuskih novina, čitam o Fillonu, a na BBC-u o Trumpu i sad već federalnom sudu, što mi savršeno naliježe na Tocquevilla, ma što to ovaj čas ikome značilo. Ali ostaje mi riječ farma, ono da je Sabor kao farma. Ja mislim riječ čopor. Kako se okupljaju kao čopor kad ih se tiče, jednog od njih. Evo sad već „zasjedaju“ kao čopor drugi dan. Tako su i kad su imali sijela o Perkoviću. Narodni zastupnici ili predstavnici naroda ili što već, rivaju glave skupa, pred televizijom. Najčudniji tipovi među njima, jedni kao iz predstave Ero iz Onoga svijeta, drugi drže cedulje s natpisima i prezrivo se smješkaju, treći u odijelima, četvrti se smijulje u otvorene laptope (fejs, igrice?), neki su visoki preko dva metra i imaju lica neuspjelih košarkaša, a svemu tome predsjeda doktor Rainer i stalno izgovara stupidne formule kao „držite se teme, cijenjeni kolega“, „pročitajte poslovnik“, ili predsjeda psihijator Petrov, taj pak piskuće o svojim osjećajima za poslovnik. Ili pak ona uredska ljepotica iz espeda o kojoj se nema što reći; ona je misterij kao što je misterij i Metković.

U pitanju je dakako doktor Rainer. Što je pak s njim? Taj ne samo da za sobom ima veliku liječničku karijeru, već je i njegov otac bio jedan od prvih liječnika Hrvatske. Sad nosi torbe Karamarku pa Plenkoviću. Jezivo. Predsjeda jednom čoporu, sam je njegov dio. Linić-Strenja, neurologinja, barem kaže da se bavila ratnom medicinom; ona se i kandidira protiv onog psihijatora, i gubi. Ona je legitimna, mislio ja o njoj politički što hoću.

Sad je 12.06 sati, u petku smo. Ne znam da li je sabor izglasao je li gospodin H plagijator ili nije. Možda još i zasjeda. Stvarno me ne zanima. Predstavnici naroda, oni s pitoresknim kapama i oni bez, sada dodjeljuju i doktorate. A već na velikim vijestima prvog programa Radio Zagreba sam neki dan čuo da je tamo bila interpolacija.

Daleko je sad Andromeda. Poštovanje, gospodine Radoniću.

 

Oglasi