Amerika – Minotaur s Trumpovim licem

1-a-dt-pisme

Trumpova Amerika će biti imperija s njegovim licem – bahati, bijesni nasilnik koji prijeti, vrijeđa i neposlušnima kida glave.

Piše: Andrej Nikolaidis (Al Jazeera)

Trumpova bivša žena Ivana tvrdila je da je ovaj na noćnom stočiću – jer šta bi čovjeka bolje moglo uspavati – držao knjigu Hitlerovih govora.

Bivši supružnici nakon razvoda imaju običaj da otkrivaju prljave tajne onog drugog, ponekad čak i da daju mašti na volju. Nije, velim, vjerovati svemu što kažu jedno o drugom.

Pa ipak, kada čovjek pažljivo pročita inauguralni govor novog američkog predsjednika, tvrdnja bivše gospođe Trump ne čini se kao zlobno podmetanje.

Uzmimo, recimo, dio govora u kojem Trump narodu, kojem je upravo svečano predao svu vlast – ali će je kod sebe, da se narodu ne zagubi i da je ne propije, ipak čuvati on i njegova vlada milijardera – govori o njihovim neprijateljima.

Napravimo mali eksperiment. Tamo gdje Trump koristi riječ establišment umetnimo riječi Jevrej i bankar. Šta dobijemo?

„Predugo je jedna mala grupa (Jevreja) u našem glavnom gradu zgrtala plodove vlasti za sebe dok je narod plaćao ceh. Vašington (jevrejski kapital) je cvjetao, ali narod u tome nije imao udjela. Političari (jevrejski bankari) su napredovali dok su nestajala radna mjesta, fabrike bile zatvarane. Establišment (Jevreji) je (su) štitio (štitili) sebe, a ne naše građane. Njihove pobjede nisu bile vaše pobjede. Njihovi trijumfi nisu bili vaši trijumfi. A dok su oni slavili u našem glavnom gradu, malo toga je bilo da se slavi u porodicama koje se bore za opstanak širom naše zemlje“.

Promjena narativa i imperijalna politika

„Oni“, neprijatelji, su paraziti koji su „predugo“ pili narodnu krv. „Oni“ su zauzeli „naš“, a ne njihov glavni grad, prosperirali na „naš“ račun, dok se „mi“ borimo za opstanak širom „naše“ a ne njihove zemlje.

Podsjeća li vas to na Firerove mobilizatorske govore?

Ovdje nas zanima drugo – ono što je Trump u inauguralnom govoru najavio, a potom svojim odlukama stao sprovoditi u djelo. Uništavanje američke „mi smo nositelji najveće demokratske vrline i lideri slobodnog svijeta“ ideologije. Nikakva šteta: ta je ideološka pješadija bila prethodnica svih američkih imperijalnih akcija decenijama unazad.

Trump, međutim, ne odustaje od imperijalne politike – on tek mijenja narativ koji je opravdava.

Njegov narativ ima ime – jasno, to je „Amerika na prvom mjestu“.

Ta fraza, dakako, ne znači ništa – jer američkoj je politici Amerika i do sada bila na prvom mjestu: a na kojem bi inače i bila? Ali, znači da će Trumpova Amerika biti imperija sa njegovim licem: bahati, bijesni nasilnik koji prijeti, vrijeđa i, onima koji odbiju poslušnost, kida glave.

Amerika, jedna od najvećih imperija koje je svijet vidio – i svakako najmoćnija vojna sila – je u Trumpovoj verziji povijesti bila dobroćudni, naivni džin, neka vrste Majke Tereze sa nuklearnim arsenalom.

‘Alternativne činjenice’ – alternativne istini

Evo kako Trump opisuje imperiju:

„Tokom mnogo decenija, mi smo obogatili strane industrije na račun američke industrije; subvencionisali vojske drugih zemalja, dok smo dozvoljavali veoma tužno smanjenje naše vojske. Mi smo branili granice drugih nacija dok smo odbijali da branimo svoje granice.  Potrošili smo milijarde dolara u inostranstvu, dok je američka infrastruktura propadala. Druge zemlje smo obogatili, dok su bogatstvo, snaga i samopouzdanje naše zemlje nestajali. Fabrike su zatvarane, jedna po jedna, i napuštale naše obale, bez pomisli o milionima američkih radnika koji su ostali bez posla. Bogatstvo naše srednje klase je oteto, a zatim preraspoređeno širom svijeta“.

Što bi rekli u Crnoj Gori: dobra je Amerika, nego je, greota, najgora za sebe.

Sirota, naivna imperija, koja je dopustila da postane izgubljena štajerska krava – da je muze ko stigne. Sirota, dobroćudna imperija koja je postala gubitnik globalizacije – procesa koji je, inače, sproveden po njenim pravilima i za njen interes.

Ono što korporativni vojnici u Trumpovom timu zovu „alternativnim činjenicama“ u njegovom je inauguralnom govoru sabrano u alternativnu povijest XX i XXI vijeka. To „alternativno“, dakako, znači samo jedno: alternativno istini.

Niti je, dakle, Amerika žrtva globalizacije (nego su drugi njene žrtve), niti je žrtva svojih političkih elita (nego su drugi njihove žrtve), niti je Amerika finansirala i branila druge (osim za interes svoje apsolutne dominacije), niti je Amerika potrošila milijarde dolara u inostranstvu (sve što je „potrošila“ investirala je i višestruko joj se vratilo), niti je žrtva trgovinskih sporazuma koje je potpisala, a Trump ih namjerava raskinuti (nego su svi do jednoga napravljeni u njenu korist a drugi prisiljeni na njih, kao što će ih Trump sada, naročito Evropu, koristeći Putina kao batinu, pokušati prisiliti na po njih još pogubnije a za Ameriku još povoljnije), nego je usisavala pare iz čitavog svijeta, od čega decenijama žive bijesni bijeli, mi-smo-branitelji-hrišćanskih-vrijednosti Trumpovi glasači.

Yanis Varoufakis (sjećate li se tog čovjeka?) je Ameriku opisao kao „Globalnog Minotaura“, a stalni dotok sredstava iz ostatka svijeta u SAD uporedio sa žrtvama koje su Minotauru bili prisiljeni podnositi stari Grci.

Minotaur je ljut

Tvrdio je kako Globalni Minotaur djeluje „poput divovskog usisivača koji uvlači višak tuđe robe i kapitala. I premda je takav ‘aranžman’ utjelovio najveću zamislivu neravnotežu u planetarnim razmjerama (…) ipak je doveo do nečega što je nalikovalo na globalnu ravnotežu (…) Vodeće svjetske privrede koje stvaraju višak (na primjer Njemačka, Japan i kasnije Kina) i dalje su masovno proizvodile robu koju je Amerika upijala. Gotovo sedamdeset posto zarade koju su te zemlje ubirale u globalnim razmjerama potom se vraćalo u Sjedinjene Države u obliku dotoka kapitala na Wall Streetu… Kada su SAD izgubile ulogu države s viškom na platnom bilansu, sudbina Globalnog plana bila je zapečaćena. Kao što smo vidjeli, SAD su preokrenule novi dvostruki deficit u svoju prednost. Umjesto napuštanja uloge hegemona i pokušaja smanjenja deficita, učinile su baš suprotno: ojačale su hegemoniju rastom deficita! A kako se deficit mora finansirati, ključ za drugu poslijeratnu fazu bio je u tome da ostatak svijeta generiše cunami kapitala usmjeren prema Njujorku“.

Sad je Minotaur ljut, jer hoće još…. i još. Sada je Minotaur objavio kako više ne može izdržati vlastitu dobrotu, te kako će od sad Minotauru Minotaur biti na prvom mjestu.

Kada Minotaurov novi ideolog Steve Bannon kaže kako bi mediji trebali „začepiti“ – jer, doista, ko su oni da sumnjaju i postavljaju nezgodna pitanja, ko su oni da problematizuju imperatorove zahtjeve, kada je jasno da su oni tu da opslužuju Minotaura – on zapravo kaže kako bi svijet trebao začepiti.

Jer svijet je tu samo da aplaudira i na koljenima prinosi ono što se od njega traži. Inače će osjetiti bijes Minotaura.

Oglasi