Svi HDZ-ovci za Mesićem!

Stjepan Mesić / FotoŽeljko Lukunić/PIXSELL

Stjepan Mesić / FotoŽeljko Lukunić/PIXSELL

Kada bi svim HDZ-ovcima – kojima je sada najednom neprihvatljiv Mesićev koketman s ustaštvom iz 1992. – doista smetalo ono što se čuje na snimkama iz Novske, tada bi se svi za Mesićem krenuli kajati i ispričavati. I ne bi dopustili da Mesić bude jedini koji se srami »državne istine« iza koje su svi oni tada čvrsto stajali. A stoje i danas

Piše: Predrag Lucić (Novi list)

Stjepanu Mesiću je jasno da njegova isprika zbog onih teških budalaština o jasenovačkom logoru, što ih je u svojstvu predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a izgovorio prije 25 godina u Novskoj, može ali i ne mora biti prihvaćena

I jasno mu je da niti jedna od okolnosti – što ih je naveo u tekstu objavljenom u subotnjem broju Novog lista – ne mora biti uzeta kao olakotna.

Pa tako ni pokajnička tvrdnja da je »nekoliko godina živio u uvjerenju da će svojim djelovanjem unutar stranke, pa i povremenim isforsiranim povlađivanjem sve prisutnijem koketiranju s ustaštvom, moći spriječiti ono najgore«.

Pa tako ni to što sada priznaje kako je u siječnju 1992. u Novskoj »znao da govori ‘državnu istinu’ koja je bila neistina«, uz obrazloženje kako je »polazio od pretpostavke da na tome mjestu, u tome trenutku i u onome društvu, treba tako govoriti«, jer je »živio u iluziji da se takvim, u osnovi nedopustivim ustupcima, može podići borbeni moral naših branitelja«.

Jasno je Mesiću koliko je njegova polazna pretpostavka bila pogrešna i koliko je njegovo sudjelovanje u koketiranju s ustaštvom bilo pogubno. I da su rezultati tog koketmana puno složeniji i dalekosežniji od njegove osobne kompromitacije.

I jasno mu je da je svjesno govoreći neistinu upakiranu kao »državnu istinu« počinio grijeh teži od pukoga laganja. Grijeh teži od gaženja vlastite vjerodostojnosti. Grijeh prema prevarenima. Grijeh prema ljudima koji su ga slušali prije četvrt stoljeća i grijeh prema današnjim mladima za koje je i sam Mesić napisao da »ne prekine li se pogubni put kojim srlja Hrvatska, neće biti ni svjesni činjenice da govore neistinu kada će poricati ustaške zločine«.

Oni su zapravo prvi kojima se bivši predsjednik Republike Hrvatske trebao ispričati. I prvi koje bi Stjepan Mesić trebao uvjeriti da »za izjave poput ovih nedavno objavljenih, preuzima punu odgovornost i izražava duboko žaljenje zbog svega što je izrekao i tada, a vjerojatno i u nekim drugim prilikama i na drugim mjestima«. I ujedno prvi kojima bi trebao objasniti u čemu je to tada – kako sam kaže – »teško pogriješio«.

Mesić je i davno prije objavljivanja videosnimke iz Novske bio svjestan svojih teških grešaka i njihovih još težih posljedica. A i danas je svjestan da je svojim širenjem »državne istine« pridonio stvaranju sumanutog ozračja u kojemu će sve što se protivi takvoj »istini« biti proglašeno za antihrvatsku i veleizdajničku laž.

Na takvu je glasu kod »državotvornih istinoljubaca«, uostalom, i sam Mesić otkako svojim pravom i dužnošću smatra »inzistiranje na antifašizmu i na istini o onome što se događalo u Drugom svjetskom ratu, ali i nakon njega; sve do naših dana«. I otkako upozorava na »potencijalno pogubne posljedice povlačenja pred naletom neofašizma koji nije zahvatio samo Hrvatsku, nego i dobar dio Europe«. I otkako naglašava da su »naše mlade generacije ugrožene valom povijesnog revizionizma koji rezultira time da im se u njihovim školskim knjigama povijest prikazuje u pogrešnom svjetlu«.

On je to radio i dok je bio predsjednik Hrvatske, ali i nakon isteka drugog mandata, usprkos svoj onoj bratiji koja danas likuje nad kompromitirajućim snimkama iz Novske i koja tvrdi da je samo onaj Mesić iz ’92. govorio istinu. Uživa ta bratija što je nekadašnji visoki dužnosnik HDZ-a doveden u poziciju pokajnika, i nije joj jasno zbog čega bi se on uopće trebao ispričavati.

Jer takva ili slična isprika, naravno, ne pada ni nakraj pameti onom bivšem predsjedniku Hrvatskog sabora po kojemu o »karakteru Jasenovca« govori to što su logoraši »izvodili dijelove iz ‘Male Floramye’«. Ili onom umirovljenom ustavnom sucu koji je baljezgao kako su »logorom Jasenovac upravljali Židovi«, dok je »država samo dala stražu«, a sve u skladu s »ugovorom između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora«. Ili pak nekadašnjem državnom odvjetniku koji je međunarodni rejting Republike Hrvatske podizao izjavama kako je »pravi uzrok holokausta to što su Židovi izludjeli neke narode pljačkom i vrijeđanjem, pa su im se nametnuli takvi poput Hitlera i Mussolinija«. A da i ne govorimo o crkvenom glasilu koje već godinama otvara svoje stranice svakome tko poželi negirati zločinački karakter ustaškog logora u Jasenovcu i minorizirati njegove žrtve.

Ne pada isprika poput Mesićeve na um ni onim vječitim zagovornicima »državne istine« i vjernim suradnicima Franje Tuđmana. Svim, dakle, onim HDZ-ovim odličnicima koji svoga predsjednika – za razliku od nevjernoga Stipe – nisu »izdali«, a koji se danas tobože snebivaju nad snimkama iz Novske, tvrdeći kako bi Tuđman, samo da je znao za njih, Mesića naglavačke izbacio iz stranke. I kojima sada najednom smeta Mesićev ondašnji koketman s fašizmom, iako im ustvari smeta njegov današnji antifašizam.

Jer kada bi im doista smetalo ono što se čulo na snimkama iz Novske, tada bi se svi za Mesićem krenuli kajati i ispričavati. I ne bi dopustili da Mesić bude jedini koji se srami »državne istine« iza koje su svi oni tog siječnja 1992. čvrsto stajali. A stoje i danas.

Oglasi