Novo (treće) pismo Ivana Đikića Plenkoviću i Petrovu

9b5e720b341a23a3d791ec98f3b020af
Poštovani Predsjedniče Vlade RH gospodine Plenkoviću,
Poštovani Predsjedniče Sabora RH gospodine Petrov,
Plagiranje je proširena i opasna prijetnja hrvatskom društvu
U zadnjih tjedan dana upoznat sam s mnogim slučajevima u kojima su građani Hrvatske prikupili i poslali konkretne i provjerene informacije u institucije odgovorne za sankcioniranje plagiranja. Službeni odgovori na konkretne slučajeve u velikoj većini izostaju, za počinitelje posljedica nema, a oni koji prijavljuju plagijatore budu izolirani, medijski napadani, kažnjavani ili sprječavani u profesionalnom napredovanju.
Trenutačna situacija sve više sliči karcinomu koji se širi i razara vrijednosti koje mladi u Hrvatskoj trebaju za budući život i rad, poput: pravednog nagrađivanja rada, stjecanja uvjeta za napredovanje, odgovornosti za učinjeno, slobode izražavanja, te europskih standarda u politici i društvu.
Dijelom zbog toga mnogi mladi stručnjaci, a i cijele obitelji s djecom, odlaze u druge zemlje.
Realnost je takva da plagijatori svih boja (od raznih političkih stranaka do nestranačkih dužnosnika) danas službeno rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj. Plagiranje ne poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira.
Stoga Vam, još jednom, upućujem osobni apel da pošaljete JAVNU i GLASNU PORUKU O NULTOJ TOLERANCIJI na plagiranje u Republici Hrvatskoj. Jasno je da Vi niste odgovorni za takvu proširenost  plagiranja u Hrvatskoj, ali Vi imate šansu (i odgovornost) biti prvi političari u Hrvatskoj koji će početi rješavati taj ozbiljan problem Hrvatske.
Takva poruka i predanost promjenama u društvu svojim dugoročnim značajem je bitnija od mnogih drugih političkih rasprava. Zapitajte se tko će voditi HEP za 10 godina, ako najkvalitetniji mladi stručnjaci napuste Hrvatsku zbog plagijatora i gore spomenutih erozija našeg društva?
Kolika je moralna kriza vodećih osoba u znanosti u RH vidi se u ovoj izjavi:
U Hrvatskoj su ionako svi u sukobu interesa
To su riječi rektora Splitskog sveučilišta Šimuna Anđelinovića kojima javno pokušava braniti ministra Barišića od novih optužbi o njegovom djelovanju u Ministarstvu znanosti. Radi se o potpisivanju odluka od strane ministra o dodjeli financijskih potpora nizu projekata u kojima je i sam sudjelovao što je primjer sukoba interesa. Još jedno od ministrovih djela koje će negativno utjecati na znanost, a ovom izjavom splitskog rektora vrijeđaju se direktno znanstvenici koji svoj posao obavljaju odgovorno i časno u Republici Hrvatskoj.
Ministar znanosti iznosi neistine i napada one koji ukazuju na plagiranje
Ministar Barišić nedavno je izjavio da se „Doktor Đikić sasvim jasno opredijelio i uključio u politički obračun implicirajući da sam bio bivši savjetnik ministra Jovanovića“.
Time ministar Barišić želi poručiti javnosti da, bez obzira na dokazano plagiranje, on nije odgovoran jer  njegovo je razotkrivanje dio nekakve političke borbe.
U cilju istinitog obavještavanja javnosti želim naglasiti da:
Nikada nisam bio savjetnik ministru Jovanoviću niti bilo kojem drugom političaru u Hrvatskoj ili svijetu.
Opredijelio sam se za podršku obrazovanju i znanosti, a nikako za politiku i političko obračunavanje. Javnim isticanjem NULTE TOLERANCIJE NA PLAGIRANJE (ne samo za ministra Barišića nego i druge plagijatore svih političkih opcija) borim se za primjenu demokratskih vrijednosti u RH te za napredak društva u cjelini.
– Nikada nisam javno kritizirao političko postavljanje ministra Barišića u Vladu RH. Naprotiv pokušao sam kontaktirajući premijera Plenkovića 14. prosinca 2016. direktno riješiti problem plagiranja ministra Barišića bez javnog uplitanja politike. Ponudio sam svoje stručno mišljenje te izrazio zabrinutost mogućim posljedicama toleriranja plagijata. U javnost sam se javio 12. siječnja par dana nakon što je donesena i službena odluka da je ministar Barišić plagijator i tek nakon što su počeli napadi na Etički odbor zbog te odluke. Ponovio sam javno ono što sam osobno rekao premijeru: svaka vrsta plagiranja mala ili velika nije spojiva s funkcijom ministra znanosti.
Pošto sam neovisan od hrvatskih centara moći (jer živim i radim u inozemstvu), to mi daje mogućnost da lakše upozorim što se događa onima koji prokažu nepravilnosti u Hrvatskoj.
Zamislite kakva je opasnost za profesionalne karijere četvorice profesora filozofije koji su prije 6 godina podnijeli zahtjev za preispitivanje plagijata dr. Barišića (davno prije nego je dr. Barišić postao ministar). Zadivljen sam njihovom hrabrošću. Njihova je zasluga što Vi, gospodine Plenkoviću i gospodine Petrov, kao i cijela hrvatska javnost danas ima mišljenje najvišeg državnog tijela za etiku u znanosti, crno na bijelo: aktualni ministar znanosti počinio je plagijat.
Iako su se u medije plasirale brojne laži i objede o meni osobno i mojoj obitelji, na njih se neću pojedinačno obazirati. Ipak, na kraju ovog priopćenja imam potrebu, građanima Hrvatske, posebno mladima istaknuti točne informacije o mome životnom putu,
– Državljanin sam Republike Hrvatske (nikada nisam zatražio ili prihvatio državljanstvo zemalja u kojima sam radio, poput SAD-a, Švedske ili Njemačke).
– U Zagrebu sam završio medicinski fakultet 1991. godine s prosjekom ocjena 5,0.
– 1991-1992. volontirao sam u bolnicama u Zagrebu, te paralelno radio u sanitetskom stožeru RH, gdje sam prikupljao brojne podatke o civilnim žrtvama u ratu te ih objavio u dva znanstvena rada u CMJ-u.
– U inozemstvo sam otišao na usavršavanje i znanstveni rad u svibnju 1992. godine nakon završetka rata u Hrvatskoj.
– Svoj prvi članak objavio sam u časopisu Nature o strahotama rata u Hrvatskoj i Bosni – I Dikic. Plight of Bosnia and Croatia, Nature 1992, 359:571.
– Po obrazovanju sam liječnik, a po struci znanstvenik, trenutno radim u Frankfurtu, Splitu i San Franciscu.
– Djelujem kao hrvatski znanstvenik već 15 godina, te na Sveučilištu u Splitu vodim Laboratorij za istraživanje tumora. Svoje honorare od rada u Splitu donirao sam studentima medicine.
– Novčana sredstva iz svojih međunarodnih znanstvenih nagrada donirao sam civilnim udrugama u Hrvatskoj koja se bave obrazovanjem ili pomažu oboljelima od tumora.
– Po svjetonazoru sam liberalni demokršćanin, a po uvjerenju katolik i praktični vjernik.
– Javno sam angažiran u obrazovanju mladih te popularizaciji znanosti u Hrvatskoj.
– Neka od osnovnih životnih načela su mi: dobro je činiti dobro, biti stručan u svojoj profesiji, imati slobodan i kreativan duh, te nikada ne pripadati niti jednoj političkoj opciji.
Mislim da sam ovime izrekao sve što sam želio o temi plagiranja u Hrvatskoj, svojim motivima kao i da sam demantirao laži koje su se o meni pojavile proteklih dana.
Naposljetku, Vas, kao i cjelokupnu hrvatsku javnost srdačno pozdravljam,
Ivan Đikić
P.S. Nastojat ću se i dalje boriti za istinu, za mlade i njihov boljitak u Hrvatskoj, a moja razmišljanja ubuduće možete pratiti na: www.ivandikicblog.org.
Oglasi