GROZOVITA SIMETRIJA

1-a-ts

Piše: Božica Jelušić

U Blakeovoj pjesmi “Tigar” , već u prvoj strofi, postoji ta sintagma: FEARFUL SYMETRIE, koja nas uvodi u strahotnost pojave jedne po definiciji kraljevske, moćne i krvoločne zvijeri. Njegova dvostruka, veoma razvijena simbolika, koja ide od svjetlosti do mraka, od zaštite roda, simbola snage vjere i duhovnog napora, pa sve do “nezavisnih (razularenih) težnji koje se oslobađaju i razdiru nas same”, oduvijek fascinira ljudski rod. Čitam u Rječniku simbola: “On je himbeni despot, koji ne zna za opraštanje”. Pa čak i kad ga gledamo preko rešetki u Zoološkom vrtu, fiksirajuća, hipnotička snaga zjenica, elasticitet mišića koji se pokreću ispod prugaste kože, u nama izazivaju neku strašnu, prahistorijsku jezu. Znamo da u izravnom srazu ne bismo imali ni trunke šanse da preživimo, izvučemo živu glavu.

U čemu je, međutim, silna moć jezika, da jednom bitnom riječi podigne napetost stiha, energiju strofe? Simetrija je, po definiciji, razmjer, sklad suglasje, te u biologiji “sastav tijela od potpuno jednakih dijelova”. Kao takva, ne bi trebala biti zastrašujuća, da nije tako rijetka i isključiva. Naime, ljudsko tijelo uvijek pokazuje neki vidljivi ili nevidljivi “feler”: jedno je oko neznatno manje, jedno stopalo pola broja veće, prsti nisu po veličini razmjerni, ušna resica je prevelika, zubi su krivi i rastu u dvostrukom nizu, i tako u nedogled. Ponekad, snagom duha i šarma, javne osobe to pretvaraju u svoju prednost: prelijepi Gerard Philipe osvajao je osmijehom s nepravilnim”trojkama”, Malden je u prvi plan ponosno gurao nos poput patlidžana, a razroki Sartre bio je omiljen među ženskim rodom.

Afirmirajući NESAVRŠENOST, protiveći se simetriji kao načelu, ljudi su potiskivali bojazni da će ih “škartirati” ako ne dosegnu ideal jednog tigra. Stoga je, primjerice, četverolisna djetelina u livadi “srećonosnica”, a pravilo Feng Shui estetike je da “u prirodi nema ravne crte”, tze treba slaviti zavijutke, krivudanja, smotanost i razbarušenu ljupkost, ljudskom oku dražu od kompulzivne simetrije. Premda se simetričnost slavi u svemirskim razmjerima i po kozmološkim načelima trebalo biti “kako na nebu tako i na Zemlji”, znano je da ni najupornijim ponavljanjem Očenaša, taj ideal nije dosegljiv. Mir i harmonija nebesa ne odražavaju se na zemaljskom planu, gdje vladaju zbrka, kaos, nemiri, strasti, nagoni i asimetričnosti svih vrsta. Bojimo se i dalje svega što nas nadilazi i premašuje, ne stajući u naš ograničeni um.

Preostaje TIGAR, kao savršenstvo, čija ga grozovita simetrija (p)ostavlja izvan i iznad ljudskosti. On je tu kao mjerilo, opomena, paradigma, skala značenja po kojoj prebiremo, tražeći pravu riječ. U međuvremenu, svima nama koji vrludamo tražeći put pravednosti, istine, ostvarenja i suglasja, ostaje ona blagonaklona utjeha velikog mislioca: “Bog i po krivim crtama ravno piše”.

(22. siječnja 2017., Flora Green)

Oglasi