Dejan Jović i Tomislav Jakić o hrvatsko-srpskim odnosima

1-a-jobic-jakic

U moderaciji Saše Kosanovića sinoć su na tribini kluba Privrednika u Zagrebu govorili Dejan Jović i Tomislav Jakić.

Govorilo se  o tome kako je situacija krenula nizbrdo 2012., onog dana kad su izabrana dva Tomislava (Nikolić i Karamarko)… Zašto su dvije zemlje (Hrvatska i Srbija) postale uvjerene da jedna drugu mogu blokirati… Kako se proces pristupanja EU-u pretvara u proces stvaranja, a ne razrješavanja, problema? … Kakav je bio karakter rata u 1990-ima: protiv manjina i protiv Jugoslavije? … Zašto Bošnjaci strahuju od raspada zemlje, iako imaju (možda jedini u Europi) međunarodne garancije da će BiH opstati?… Zašto Srbi i Hrvati strahuju od rezultata popisa stanovništva, koji je prvi puta Bosnu prikazao ne kao “malu Jugoslaviju” nego kao potencijalnu bošnjačku nacionalnu državu?… Zašto bi bilo pravedno da Hrvati imaju državu i trećinu, Srbi državu i pol, a Bošnjaci trećinu države?… Je li proces pretvaranja Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini u manjine neizbježan?

Kakav se novi poredak stvara u Europi, a naročito na njenim periferijama?… Je li moguća nova “ravnoteže moći” na Balkanu?…

Što mislimo o Vulinu, Vučiću i Božoviću? … Zašto im je u interesu zaoštravanje odnosa?… Zašto je tako velik trend asimilacije manjina u Hrvatskoj i drugdje?… Ako srpska zajednica nije mnogo postigla pomirljivim i kooperativnim stavom u zadnjih 20 godina, nije li logično očekivati zaoštravanje, promjenu taktike i politike?… Je li budućnost Srba u Hrvatskoj da se smanje na broj od oko 40.000, otprilike onoliko koliko ih glasa na nacionalnim listama, plus još poneki? Potiče li Hrvatska politiku asimiliranja, kao što je svojedobno vodila politiku “reintegracije teritorija, ali ne i ljudi”?

Kakva je mlada generacija? Možemo li očekivati neku novu 1968-u? Prihvaća li ona narativ o “Domovinskom ratu” kao istinu ili samo ritualno i oportunistički slijedi parole, ali taj diskurs osjeća nametnutim i potencijalno lažnim? Kakvo nam obrazovanje treba za slobodu? Kako promovirati liberalno obrazovanje, koje je jedina ozbiljna brana protiv plagiranja? Zašto je plagiranje tipičan i očekivan sindrom autoritarnog obrazovnog sistema i autoritarne strukture društva?

I na kraju: je li moguć neki novi rat? i: je li moguće popraviti odnose između Srbije i Hrvatske dok te dvije zemlje vode politički sinovi i kćeri Tuđmana, Miloševića i Šešelja? Je li moguće ikad imati dobre odnose sa Srbima ako se u centar hrvatskog političkog i nacionalnog identiteta postavlja rat kojeg se slavi, i o kojem Srbi i Hrvati nikad neće imati neko čak ni približno isto mišljenje?

Sve to, i još mnogo toga: na snimku tribine, u samo sat i pol, malo više.

 

Oglasi