Kolindini “Jugoslaveni”: Gdje se kriju?

Franjo Tuđman s potomkom

Franjo Tuđman s potomkom

“Jugoslaveni” su tamo gdje ih nećete potražiti – u Vladi, HDZ-u, Saboru…

Piše: Boris Rašeta (Express)

Predsjednica je u zadnjem intervjuu za austrijski Kleine Zeitung priznala kako joj mnogi ljudi dodijavaju tvrdnjama da im je u Jugoslaviji bilo bolje.

Nitko se nije zapitao tko su ti ljudi i gdje se kriju, po kakvim mišjim rupama.

Odgovor je identičan onome kojega nalazimo u svakom pristojnijem krimiću. Pravi sumnjivci su, obično, tamo gdje ih nikada nećete potražiti!  Kako bi rekao Boris Dežulović, pogađate – oni su, kao u Ubojstvu u Orient Expressu, svi tu, u zatvorenom prostoru, u Uredu predsjednice, vrhu HDZ-a, Sabora i Vlade!

Predsjedničin savjetnik za vanjsku politiku, Mate Granić, dijete je mesara iz Baške vode. U nenarodnom režimu Mate Granić postao je doktor medicine, gradeći istovremeno stručnu karijeru, pa je postao najmlađi dekan Medicinskog fakulteta u povijesti te ustanove. Imao je samo 43 godine. Komunizam nije imao obzira prema mladima!

Njegov  mlađi brat Goran, rođen 1950, doktorat znanosti stekao je 1979 godine, dakle, sa 29 godina. Otac braće Granić, Ivan, nosio je nadimak Šojko, pa su Granići, obiteljski zvani “Šojkići”, iz mesarskih radionica morali preseliti u znanost i postati dekani, profesori i doktori, no perverzije sustava išle su i dalje pa je Mate Granić morao liječiti i  premijerku Milku Planinc, ozloglašenu jugokomunističku predsjednicu vlade, (koja je na tu poziciju, kao žena, dospjela samo tri godine nakon Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji). Da, djeci mesara nije bilo lako u tom sustavu.

Mlada je mesarska kćer, s Grobinščine, u tom represivnom sustavu davne 1983. godine morala otići u daleku Ameriku kako bi primila odgovarajuće obrazovanje. Kolinda Grabar, tako je njeno ime, školovala se u New Mexicu.

Ni njen stranački drug, Željko Reiner, nije imao ništa lakšu sudbinu. Režim ga je tjerao od nemila do nedraga, od Zagreba do Oklahome.

Željko Reiner magistrirao je 1978. godine, tri godine prije smrti diktatora Josipa Broza. 1982. g.  je doktorirao  a od 1979. do 1983. specijalizirao internu medicinu u KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka.

Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma Cityju, SAD, od 1984. do 1985.g. Sistemsko nasilje išlo je i dalje. Za docenta je izabran 1986. g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988!

Jedan od predsjedničinih savjetnika za sigurnost, Davor Domazet Lošo, također bi mogao posvjedočiti o nevoljama koje je jugokomunistički sustav radio čestitim ljudima. On ih zna iz prve ruke – naime, osobno je stajao na vrhu vojne obavještajne službe u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji, točnije,u  jugoslavenskoj ratnoj mornarici.

Davor Domazet-Lošo završio je  – piše u biografiji  – sve jugoslavenske vojne škole, uključujući i glavnu, Ratnu školu.  Obnašao je dužnost pročelnika za obavještajnu analitiku i prosudbe u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti (ratna mornarica)…Predsjedničkin bivši suradnik, član Komisije za pomilovanja, bio je komunistički tužilac u Osijeku.

Vrijeme bi bilo da ti dobri ljudi – a oni su u kontaktu s predsjednicom, pa su prvi sumnjivci . prestanu zanovijetati oko komunističke Jugoslavije. Te države više nema, nema ni sustava koji  je mlade gurao u takve avanture, danas su im otvorena vrata, pa mogu kud hoće, od doktorata do Oklahome. Ako imaju novca da plate… Djeci mesara nekoć su davali doktorate a danas ih, kako se čini, čekaju uglavnom – satare…

Oglasi