Božica Jelušić: DNO

Fotografija: Nikola Wolf

Fotografija: Nikola Wolf

DNO

Kako se lako dotakne dno! Na njemu trune
sve što je jučer vrijedilo, što je valjalo
na mrlje otporno bilo, na gnjus i na koroziju.
To, što je u intimi cvalo, u u cepelinu plovilo
nad poharanim predjelima, gradovima bez duše;
grobljima, katedralama, palačama i dvorima,
nad ubožnicama, umobolnicama i strašnim kazamatima.

Neke stvari bez oznake, knjige i partiture, pjevajuć polivinil,
neka ljubavna pisma, kondolir-karte, vrpce i fotografije,
neki sprešani osmijeh, nalik noćnom leptiru na tvom oknu. Tvoj dom je napušten oklop raka , mrvice, laki dani nesmotreno razmjenjeni za napor polu-uspjeha, grbava leđa, pregorku jutarnju žuč, zadivljen žamor gomile koja se isparava na trgu, čekajući Godota ili sparuje u bezračnim izbama, stvarajuć novo, beznadno pokoljenje.

Sve sada leži ovdje: nagomilano, upropašteno, natrulo,
potpuno neobranjivo, u tuđim lažljivim ustima već ismijano,
već proglašeno opskurnim smećem loše epohe: previše
osobnog, građanskog, samosvojnog, razbarušenog, doplutalog
iz tuđeg koje stoji izvan “jezika majke” i domovinske mape,
te nitko ne zna s kim se dovikuješ u gluhu svemirsku večer:
” The thought of you is receding like a chambermaid given notice”.*

Uglavnom, tako to biva, tu su naplatne kućice , tu su potvrde
za ulazak u novo doba, gdje se na tebe ne računa pod ozbiljno.
Previše prigovaraš, nalaziš mnogo zamjerki, uporno cjepidlačiš
oko nekakvih istina, još samo tebi važnih ( i živiš predugo!).
Nitko ti neće oprostiti metaforu o stablima odrezanih krošnji,
koja za rodnu zemlju veže još živo korijenje, niti tu spoznaju
KAKO SE LAKO DOTIČE DNO I KAKO RADOSNO NJEMU HRLE
ONI KOJE SI VIDIO BLISTAVIM ALFA-ZVIJEZDAMA SVOGA
IZMIŠLJENOG SAZVIJEŽĐA.

————————————————————————————–
Brodski: Misao na tebe povlači se poput otuštene sobarice, In memoriam

17. siječnja 2017.

Oglasi