Premijerova misao

Fotografija: Jovica Drobnjak

Fotografija: Jovica Drobnjak

Nastavlja tako Hrvatska u novoj godini tamo gdje je stala, s istim izopačenim sustavom vrijednosti i usmjeravanjem enormnih budžetskih iznosa onima koji već 25 godina žive od trgovanja nacionalizmom, velikoj skupini političkih i stranačkih činovnika, potom ogromnoj braniteljskoj populaciji, ali štedeći na obrazovanju, o kulturi da se i ne govori. Iako je upravo ova država tužni evropski rekorder po broju mladih koji asocijalno glavinjaju,  ne traže posao, ne školuju se. A opet, nipošto nije bez duha vlada koja se hvali pojeftinjenjem dječjih autosjedalica i smanjenim troškovima ukopa, to jest odlaska na onaj svijet. Ono između ionako brzo prođe.

Piše: Heni Erceg (Mladina)

Pojavio se između dviju emisija vjerskog sadržaja na medijskoj ispostavi Kaptola, Hrvatskoj televiziji, i održao poslanicu „dragim Hrvaticama i Hrvatima“ u trajanju od osam minuta. Iz dosadne propovjedi premijera Plenkovića dali su se razabrati fenomenalni uspjesi Hrvatske, što je sve dakako pripisao svojoj vladi, iako je ova skrpana na jedvite jade tek prije malo više od mjesec dana. U program javne televizije, već odvratno zagušene ogromnom minutažom propovjedi, misa i ostalog katoličkog tupeža, ušla je tako još jedna važna novost – premijerovo obraćanje naciji uoči Nove godine. Kao još jedan prilog vladavini populizma, pa zato i nije propustio dirljivo zahvaliti autokratskom prvom predsjedniku, Franji Tuđmanu, bez kojega da „ne bi bilo Hrvatske“, a potom i braniteljima, bez kojih također „ne bi bilo Hrvatske“, ustvari svojom je poslanicom premijer oglasio duboki humanizam svoje vlade i dao na znanje kako će se shodno tome dijeliti proračunski novac.

Stoga je uoči Božića onima „bez kojih ne bi bilo Hrvatske“ već podijelio ključeve više od stotinjak novih skupih automobila, a ministar branitelja najavio da će dogodine država veteranima pokloniti duplo, to jest 215 komada limuzina, te da će vozila dobiti i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. To jest ekipa koja je u Bosni ratovala za poznate ciljeve Franje Tuđmana o pripojenju dijela BiH Hrvatskoj i koja nikada nije živjela u Hrvatskoj. Povlastice koje je toj stranoj vojsci bila ukinula SDP-ova vlada, sada se, eto, vraćaju, kako bi se „ispravila nepravda“, novac za nove braniteljske beneficije u proračunu je već osiguran, a novim će se zakonom izjednačiti pripadnike Hrvatske vojske i HVO-a. Time se kasta koja se već deseteljećima tretira kao nulti spomenik kulture sada dodatno podmazuje, i koga briga za političke odnose s Bosnom ili za činjenicu da će izjednačavanje prava onih koji nikada nisu ratovali u Hrvatskoj s ionako ogromnim povlasticama domaćih branitelja, državu koštati enormne novce. Isti zakon najavljuje i ukidanje vremenskog roka za stjecanje prava na državni novac, pa valja računati s tisućama „novooboljelih“ veterana.

Svakako, u premijerovoj smo poslanici lako razaznali da se njegova proklamirana „socijalna osjetljivost“ zapravo odnosi isključivo na uvećana prava braniteljske populacije. Jer valja mu učvrstiti krhku koalicijsku vladu, a kud ćeš lakše nego prozirnim populističkim mjerama podmititi upravo onaj dio društva na koji se Plenkovićeva nacionalistička stranka oduvijek oslanja, na onih, dakle, više od pola milijuna branitelja i članova njihovih obitelji, uz još masu raznih nacionalističkih grupacija, crkvenih skupina… Uglavnom, proračunski se rashodi mahnito povećavaju, ne zbog ulaganja u proizvodnju i nova radna mjesta, nego za branitelje i vojsku, za naoružanje, pa vlada već kupuje nove ratne avione, a ministar obrane izjavljuje kako „nećemo dopustiti da nam se ponovi 1991.“, što je pravi melem za domaće nacionalističke uši, iako se zapravo skupa vojna oprema kupuje po nalogu NATO saveza koji od Hrvatske pravi svoj mali štit prema „neprijateljima“ na istoku.

Uz branitelje i vojsku, premijer je još posebno „socijalno osjetljiv“ i prema samome sebi, pa je u budžetu predviđen i porast troškova njegova ureda za čak 50 posto. U zemlji duboke socijalne podijeljenosti, koju dnevno napuštaju stručnjaci svih profila u potrazi za pristojno plaćenim radnim mjestima, nova je vlada donijela proračun koji razlike samo produbljuje, za račun privilegirane braniteljske i političke kaste. Zato nema socijalne osjetljivosti u tretmanu krajnje deprivilegiranih penzionera ili invalida rada, te nemoćne skupine koja od države dobija sramotnih pedeset eura pomoći, dok je u zemljama daleko nižeg standarda taj iznos značajno veći, u Srbiji naprimjer 200 eura, a u siromašnoj Bosni 250. Kad su mu, međutim, pod nos donijeli te podatke, premijer je samo promrljao kako će to „nastojati rješiti“… Onako kao i onu ploču s ustaškim natpisom koja i dalje neometano stoji kraj nekadašnjeg konclogora Jasenovac.

Zna on dobro da civilni invalidi neće razapeti šator pred njegovim uredom, tamo donijeti plinske boce, staviti ustaški natpis „Za dom spremni“ i onda mjesecima prijetnjama terorizirati naciju, kako su to učinili takozvani branitelji. I uspješno postigli sve što su htjeli. Pa je sada vođa te skupine, koji inače uživa penziju od tri i pol tisuće eura, dobio božični poklon, na skupa četiri kotača. Nastavlja tako Hrvatska u novoj godini tamo gdje je stala, s istim izopačenim sustavom vrijednosti i usmjeravanjem enormnih budžetskih iznosa onima koji već 25 godina žive od trgovanja nacionalizmom, velikoj skupini političkih i stranačkih činovnika, potom ogromnoj braniteljskoj populaciji, ali štedeći na obrazovanju, o kulturi da se i ne govori. Iako je upravo ova država tužni evropski rekorder po broju mladih koji asocijalno glavinjaju,  ne traže posao, ne školuju se. A opet, nipošto nije bez duha vlada koja se hvali pojeftinjenjem dječjih autosjedalica i smanjenim troškovima ukopa, to jest odlaska na onaj svijet. Ono između ionako brzo prođe.

 

Oglasi