DUGODAN UZ KRATKOVIDNICU

Fotografija: Boris Štajduhar

Fotografija: Boris Štajduhar

Piše: Božica Jelušić

Budući da je moj TV prijemnik uvijek na “nečujnom” a na programu su uglavnom vijesti, dnevnici i slične obavijesne situacije, ponekad pokušavam pogoditi što bi Plenki imao i htio reći. Uglavnom, vidim da je čovjek posijedio, ozbiljan, na granici turobnosti, pomalo misionarski ukočen i veleznačajan. Možda upravo govori: “Griješne duše, predajte se Bogu, inače ste izgubljene”. ili čak: “Predajte se Državi, propast je i ovako neizbježna, a ona će vas najbrže njoj izručiti!”. U svakom slučaju, ne ustajem iz toplog kreveta, da mu provjerim spiku. Nekako sam sigurna da sam sve to već čula, samo u drugom retoričkom pakovanju.

Nisam predugo gledala nijeme slike, no primjećujem “izočnost” naše Barbike. Ma, prava nepravda! Čovjek bi trebao imati pravo na dnevnu dozu patetike, recitiranja i “duševnog sladoleda”, kad je naciji dotičnica već tako prirasla srcu !Red Plenkija, red Barbike, red biskupa, Božo Arivista zvani Piskavac, da se ne narušava poredak! Pa malo kvazi-kulture uz etno etno ‘ko je kome metn’o…Pa loše operirane spikerice, koje umišljaju da su novinarke, i dečki sa šprahfelerima, koji su zapravo autori i voditelji nečega.Pa pokoji ptići-dujmovići, hrvatski sokolovi.Da se ne zaboravi saborsko bunjište, gdje se čeprka po povijestima raznim i izvode ulične jednočinke, vazda s istim glumcima.

Ma, ipak ću morati ustati, barem da promijenim program na perilici, a TV ugasim. Mogli bi mi uvaliti stotridesetšestu reprizu kakve domaće boze i šerbeta od serije, a to, s ovako slabim želucem, zaista ne bih preživjela. Vraćam se STASIUKU, njegovoj prozi NA PUTU ZA BABADAG. Veli čovjek: “Tuga materije koja se ohladila na pola puta do ispunjenja, iznemogla u poluobliku”. I još: “Pogranična rupetina, nervozna lijenost prepredenjaka s medom u ušima i vožnja u krug da bi se izbjegla dosada”,

Eto, tako nekako, otprilike.

Oglasi