Odlazak Carrie Fisher – Princeze koja je proširila stvarnost

1-a-cf

Piše: Marijan Grakalić

Nenadano je stigla vijest o smrti glumice Carrie Fisher (r. 1956) generacijski i mitski legendarne princeze Leie u holivudskoj epskoj sagi ”Star Wars”. Umrla je u bolnici u Los Angelesu nakon što je u avionu kojim je letjela iz Londona doživjela srčani udar.

U Mitsku baština pop-kulture Fišer se ugradila glumeći glavni ženski liku u izvornoj trilogiji Zvjezdanih ratova (1977.-1983.), kao i u novom djelu/nastavku ”Sila se budi” (2016). Arhetipska princeza u nevolji na velikom platnu ima iste ili slične odlike kao i junakinje koje srećemo od Homera (Ilijada i Odiseja) pa do Maloryija (Kralj Arthur), a moguće i kasnije. Njihove su ”nevolje” pokretači svakojakih često pitoresknih junaka uhvaćenih u kozmičku mrežu igre dobra i zla, tajne i sile racionalno neobjašnjive i nedodirljive postaju vidljive tek nakon doba prvotne nevinosti, a mistična udaja i nedorečeni odnosi gotovo magijske karizme čitave galaksije drže u raspolućenosti između sigurnosti i tjeskobe, crnog i bijelog, dobra i zla. Tako klasični šematizam u kojem je nekada mit nadopunjavao poznati svijet nudeći mu pravdu, romancu i istinu postoji i u izvornoj trilogiji ovog kultnoga uratka moderne popu-kulture. U osnovi on se sveukupno trudi zadovoljiti osnovnu i prastaru potrebu sadržanu i opisanu i u tertulijanovoj maksimi credo via absurdum. Ili, kako se ista sila vjekovima kasnije izražavala u američkoj pop i beat-generaciji, te je zato i krasila zidove na kućama Pariza danas također davne ali i dalje slavne 1968. godine porukom – budim realni, tražimo nemoguće.

Upravo zahvaljujući arhetipskom liku Leie, princeze i uznice istodobno, sestre junaka (Skywallkera) ali i zatočenice Dharta Wadera (zlog oca junaka pa i njezina), princeze koja se u kompleksnoj situaciji bori za republiku (demokraciju) a ne za jednovjerje (tiraniju), koja također posjeduje ”moć” (silu) iako nerazvijenu ali ipak potencijalnu jer spada u ”poodicu” predodređenih (proroka), cijela dramatizacija  virtualne stvarnosti filma i medija poprima isti onaj radikalni i pionirski sukus koju posjeduje svaka borba za bolje što nadilazi postojeću društvenu stvarnost. Fišer je cijelom opusu ove moderne kozmičke sage dala još jednu toplu, sentimentalnu dimenziju, ali i upadice u dijalozima ponekad tipične za ironiju posljednjeg viteškog romana Servantesova Don Quijota iako se to odmah u suočenju s neviđenim spektaklom neuočava.

Sve je tu ilustrirano egzotičnim predjelima, junaci se nalaze u nekoj kozmičkoj palestinskoj pustinji. Čudesna stvorenja i nevjerojatne moći koje su na platnu tek epizodno ali i uvjerljivo kao da govore i o onim davnim mjestima o kojima je pisao Marko Polo u svom putopisu ”Milijun”, a scene bitaka i fantastičnih vizija Armagedona čitavu predstavu svijeta čine otvorenim mirakulom. Zato ne bi više željeli bili prikovani za sjedište u publici već bi, posve normalno i junački, gledajući princezu koja se bori za pravdu šireći svijest koja nastoji promijeniti stvarnost, barem mantrali – neka sila bude s tobom!

I uistinu, mala princezo, nek sila bude s tobom gdje god išla jer si u utopiji koja nas je nadahnula pokazala kako pravi život nikada ne može iščeznuti, i da ako želimo izbjeći bijedu od života trebamo pošto-poto ukinuti postojeće tiranije. A sila? Ona je epska. Još od Homera oslobađa prostori i životu daje autonomiju. Slava ti Leia.

Oglasi