Pozdrav koji je simbol zločina nije puka provokacija. On je vrlo jasna najava

Fotografija: Jovica Drobnjak

Fotografija: Jovica Drobnjak

Piše: Boris Vlašić (Jutarnji)

Ako je pozdrav “Za dom spremni” stavljen na ploču u svrhu provokacije, trebao bi se maknuti. Ako nije, zašto ona druga strana uvijek sve doživljava kao provokaciju – provocirao je zdrav razum, logiku, prosječnu i neku bolju inteligenciju nekidan Božo Petrov, predsjednik Sabora. Predsjednik Sabora dao je intervju u kojem je ponudio odgovore na sve, kao da uistinu sve zna i kuži. On je predsjednik Sabora, govori predstavljajući instituciju i po svom osobnom određenju nam govori kako će obavljati državničke poslove za koje je mandat dobio na izborima. U njegovu slučaju, trgovinom. Najbolje je riješio pitanje ustaškog pozdrava.

U svibnju 1941. Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu objavilo je naredbu kojom je uveden policijski sat za Srbe i Židove. Bilo im je zabranjeno kretanje ulicama od devet sati navečer do šest ujutro. Nakon toga je uslijedila odredba po kojoj svi Srbi i Židovi koji stanuju na sjevernoj strani Maksimirske ceste, Vlaške ulice, Jelačićeva trga, u Ilici do mitnice, imaju preseliti u druge dijelove Zagreba. Oni koji se ne pokore ovoj odredbi bit će prisilno evakuirani o vlastitom trošku i kažnjeni prema postojećim zakonskim propisima. Božo Petrov vjerojatno ne misli da provokacija koristiti isti pozdrav kojim su ljudi protjerivani iz vlastitih domova, kojim su prisilno bacani na ulicu i kažnjavani. Petrovu je u redu što se ograničavalo kretanje po gradu u kojem su živjeli. U samo nekoliko mjeseci vlasti, ustaše su uspjeli pobiti tisuće ljudi. Ante Pavelić je u intervjuu 24. kolovoza 1941. godine rekao: “Što se tiče Židova, mogu vam izjaviti da će oni u najkraćem roku biti konačno likvidirani. Pitanje Židova bilo je vrlo ozbiljne naravi. U samom Zagrebu bilo ih je 18 tisuća; od njih je ostalo jedva četiri tisuće, a i ovi će biti poslani na prisilni rad ili u koncentracioni logor”.

Božo Petrov je krajem godine 2016., govoreći o upotrebi ustaškog grba i pozdrava u postrojbi HOS-a izjavio: “Je li to znak u njihovu grbu? Jesu li se oni pod tim grbom borili za Hrvatsku? Jesu li pod tim grbom ginuli ljudi? Ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati, prema meni. Zato što je taj pozdrav dio grba. Za mene, tom pozdravu nije mjesto u javnom životu jer postoje mnogi primjereni poklici. Taj pozdrav je zatrovan brojnim odnosima i zato se ne bi trebao koristiti. Ali, u ovom slučaju on je dio nečijeg grba i pod njim su ljudi ginuli.” To je izjavio kako bi kao predsjednik Sabora pokazao što misli o konkretnom događaju. Konkretni je događaj vrlo jasan. Pripadnici HOS-a su u Jasenovcu stavili spomen-ploču svojim poginulim suborcima na kojoj se nalaze i ustaški grb i ustaški pozdrav. Jedinice HOS-a su formalno egzistirale do kraja 1991. godine, kada su uvedene i utopljene u jedinice hrvatske vojske. Hrvatska vojska nije koristila ustaški grb. Nije koristila ni ustaški pozdrav. Hrvatska vojska se borila za slobodnu Hrvatsku u kojoj su svi ljudi jednaki. To nam je upisano u Ustav, to nam je načelo koje svi želimo i prihvaćamo. Nema uvjeta, nema ali, nema iznimaka. Nema ni paktiranja sa zločinačkim i izdajničkim režimima.

Ništa od toga. Ustaški pozdrav i te simbole koristili su uistinu samo HOS-ovci iako nikada nije bio prihvaćen, niti je ikada itko, obavljajući bilo što službeno za ovu zemlju, koristio ta obilježja. Jednostavno, ustaštvo nije bilo dio naslijeđa koji su Hrvati htjeli. Da jest, vjerojatno ne bismo svi stajali na istoj strani. Možda bi Božo Petrov slobodno stajao među ustašama, možda bi među njima bio sretan, možda bi zajedno s takvom ekipom maštao kako će obnoviti dane u kojima su se ljudi po ulicama proganjali zato što su bili druge vjere, nacije ili političkog određenja, ali ne bi mogao predstavljati ovu Hrvatsku, u čijem Saboru danas sjedi. Petrov je svojedobno rekao da mu smetaju i homoseksualci. Ustašama su također smetali homoseksualci. Petrovu ustaše očito ne smetaju. Možda da je okružen ustašama, mogao bi i njih protjerivati s ulica, iz njihovih domova, slati ih u logore. Ili ih se rješavati na isti način kao što je to učinio i Ante Pavelić. On barem nikada nije krio što misli.

Petrov je, ponovit ću, rekao: “ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati, prema meni”. I u istom dahu dodao: “taj pozdrav je zatrovan brojnim odnosima i zato se ne bi trebao koristiti”. Malo bipolarno. Ostavio bi pozdrav za koji misli da se ne bi trebao koristiti. Ako to ne pokazuje da je pod velikim stresom i da donosi mišljenje, svoje, s kojim se ne slaže, onda ne znam što je. Svakako je vrlo opasno za Hrvatsku i za Sabor. Opasno je za Hrvatsku jer mu nisu problem zločini koje simbolizira ustaški pozdrav. HOS-ovci su shvatili, još 1991., i nastavili se boriti za Hrvatsku ravnopravnih. Petrov nije za takvu. On je za društvo jednakijih, zato i diže povlašteni kredit, mulja s uvjetima, stalno pokazuje da ima cijenu, i da nema stav. Šteta. Neki su mu vjerovali.

Oglasi