Marijan Grakalić: Za dom spremni

Fotografija: Boris Štajduhar

Fotografija: Boris Štajduhar

Za dom spremni

Ne putuj! Makar instinktivno ostani gdje jesi
da grudi ne gube iluzije. Dom je uvijek spreman
odar za jednostavnu smrt bez ikakvih uvjeta.
Ima u tome magične blagovijesti izvorne slobode
u kojoj ne ličimo na sebe pa tada vjerovanja
noći bez oklijevanja raspušu ograde i krhku
pamet. Predrasude užasa postaju nevini suci vatrena
suda u kojem gore krivi geni, vjerovanja, misli…

Ne traži ništa. To je tvoje srodstvo koje se nije
opredijelilo ni za kakvu nadarenost, tek u sigurnu
vjeru koja prirodno nema nikakvih sumnji i daje
pravi mir unatoč očajanju kojeg dodiruje svaki dan.
Daje iz ničega. Olako. Čak i kad je sve svedeno na
nulu donosi kamatom veoma duge obrade u kojoj
se poništila razlika. Priča žrtve i zločina ne staje.

Ne pitaj. Vjeruj! U tome je bit. Epoha cijela vreba
ostvariti uvjerenja naglašavajući rascijepe od prošlosti
i misli, ne podnosi njezine namjere, riječi i oči.
Nova književna bića pokreću postojanje, likove,
istine i mitove. Pokapaju stručno, moćno, uz tamjan
i svijeće, uz uzbuđenje za dom spremne smrti i žrtve
nove sreće. Prolazi se poslušno i vjerno da Bog ne
kazni zbog greške i zagrmi: čini samo lijepe stvari!

Oglasi