Viktor Ivančić: Bijelo polje

1-a-sah

„Kada je veliki broj crvenih i bijelih kvadrata okupljen na relativno malome prostoru, nastaje specifična vizualna senzacija, neka vrsta karirane optičke varke, a to kod nepažljivih ljudi uzrokuje konfuziju. Moraš biti jako dobro koncentriran da uočiš kojim su redosljedom ti kvadrati posloženi“, rekla je građanka ravnodušno zureći u novine.

Njezin suprug, koji je na pristojnoj udaljenosti (četiri i pol metra zračne linije) zavaljen u fotelji čitao neku knjigu – a zapravo se više uspavljivao nego kulturno uzdizao – začuđeno ju je pogledao.

„O čemu to govoriš, mila?“

„Govorim o slučaju naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović“, pojasnila je građanka, „koja se u Kanadi, točnije u Torontu, slikala s grupom tamošnjih građana hrvatskog podrijetla uz raširenu ustašku zastavu.“

„Kad smo kod toga“, zainteresirao se suprug, „zašto se svi oni toliko vole slikati uz raširenu zastavu? To nikako ne razumijem. Osobito gospođa Kitarović njeguje takvu praksu. Malo-malo i negdje se krevelji uz neki barjak.“

„Nemoj samo reći da bi bolje bilo da se slika s kuhinjskom krpom, jer ću sad otići do ormara sa suđem i gađati te tavom“, narogušila se građanka.

„Ne pada mi na pamet, mila“, krotko je uzvratio suprug. „A kada bih to i rekao, kunem se, ne bi mi bila namjera smjestiti žene u kuhinje nego izjednačiti zastavu s krpom.“

„Dobro, izvukao si se“, popravilo se građanki raspoloženje, „iako nisam do kraja sigurna što misliš.“

„Mislim, dakle, postojano“, prisegnuo je muž. „Ali kad smo kod ženskog pitanja, zašto bi me morala gađati baš tavom? Šta fali francuskome ključu ili električnoj bušilici?“

Pogledala ga je tako okrutno da se sav skvrčio u fotelji i istoga trena sklopio knjigu u krilu. Bilo mu je jasno da se mora okaniti zajedljivih fusnota i usredotočiti na zadanu temu, to jest na ženu sa zastavom, to jest na predsjednicu hrvatske države s ustaškim znamenjem, to jest:

„A po čemu je ta zastava zapravo ustaška?“ aktivno se vratio početnom problemu.

„Po tome što onaj karirani grb na sredini trobojnice u gornjem lijevom kutu ima bijeli kvadrat“, uputila ga je građanka. „Vidiš, mili, ako zanemarimo sitne stilske dodatke – kao što su slovo U ukrašeno pleterima i ona groteskna kruna sa životinjskim carstvom – u tome je, kažu, ključna razlika između grba na zastavi nekadašnje NDH i grba na zastavi sadašnje RH: šahovnica NDH započinje bijelim, a šahovnica RH crvenim poljem. I vremenom su to postali amblemi za naglašavanje političkog identiteta.“

„Zanimljivo…“ hinio je udubljenost suprug.

„Pa se onda gospođa Kitarović u Torontu s grupicom domoljubnih fanatika lijepo slikala uz raširenu ustašku zastavu, dakle onu čija šahovnica započinje zlokobnom bjelinom“, nastavila je građanka. „Pa je onda jedan od pozera tu fotografiju ponosno okačio na Facebook. Pa je onda agencija AFP objavila članak znakovita naslova – Croatian president poses with pro-Nazi regime symbol! – u kojemu se, za neuku zapadnu publiku, objašnjava da je ‘ustaški režim pobio stotine tisuća antifašista, Srba, Židova i Roma’. Pa se onda opet javio onaj koji je sliku stavio na Facebook, nekakav profesor prezimena Janjiček, tvrdeći kako je gospođa Kiratović ‘vidjela stijeg’ prije fotografiranja i dala ‘osobno dopuštenje’ da se isti smjesti u centar kadra, dodajući usput da ‘taj stijeg spaja sve Hrvate’ i čestitajući predsjednici na ‘iskrenom hrvatstvu’. Pa se onda oglasio i predsjedničin ured izjavom kako u spornoj zastavi ‘ne vide ništa sporno’. Pa su se onda neki domaći portali krenuli sprdati i prenositi AFP-ov članak prema kojemu Croatian president poses with pro-Nazi regime symbol… I tako se zakotljao skandalčić u kojem nije nedostajalo neosnovanih napada na Kolindu Grabar Kitarović.“

„Zašto neosnovanih?“ iznenadio se suprug.

„Zato što je, bez obzira na saopćenja, sasvim opravdano vjerovati da je predsjednica Hrvatske doista bila žrtva optičke varke. Zbunila ju je vizualna senzacija s mnoštvom kockica što su joj igrale pred očima“, rekla je građanka. „Tko to još, molim te lijepo, obraća pažnju na to da li nekakav grb, koji sam po sebi predstavlja odvratan kič, započinje bijelim ili crvenim poljem? Naročito u uvjetima iseljeničke gužve, gdje te svaka budala poteže za rukav i moli da se s njim slikaš za selfie.“

„Slažem se“, klimnuo je glavom suprug. „S tim da se čini kako gospođa Kitarović, osim što nema oko za vizualne senzacije, nema ni sluha za one tonske. Sjećam se da je svojedobno pohodila nogometnu utakmicu na kojoj se s tribina orilo ‘Za dom spremni’, pa je poslije govorila o ‘veličanstvenoj atmosferi’. Sa slikanjem je još gore. Jednom se fotografirala s nacističkom svinjom uvjerena da grli ljudsko biće… Ipak, priznajem, malo mi je neobično da je ti braniš?“

„A, ne“, usprotivila se građanka, „tako daleko ne bih išla. Branim je samo od pogrešno usmjerenih kritika. Stvarna krivnja hrvatske predsjednice ukazuje se tek ukoliko iz ove priče uklonimo simbolički inventar.“

„Kako to misliš?“ zbunio se muž.

„Ako se grb NDH i grb RH razlikuju tek po boji početnoga polja, razlika između same NDH i same RH je još i manja“, obrazložila je građanka. „Drugim riječima, kao i kod zastava, razlika između NDH i RH je samo u dizajnu. A za činjenicu da je ta razlika tako sitna – i da postaje sve neznatnija – predsjednica RH je uz ostale političke aktere direktno odgovorna. Izbor zastave uz koju se ceri je najmanje važan. No, ovdje se ljudi radije bave simbolima nego suštinom. Štoviše, diskusija oko simbola obično služi prikrivanju biti.“

„Čini mi se da pogađam što misliš“, uozbiljio se muž. „Misliš da se vladajuća politika u današnjoj Hrvatskoj uglavnom svodi na proizvodnju demokratskog dekora za proustaške inicijative.“

„Nije li onda glupo napadati predsjednicu zbog toga što je hrvatsku demokratsku laž okitila tračkom istine?“ poentirala je građanka. „Zašto bi ustaška zastava bila zazorna u zemlji koja uvažava tekovine NDH? Sigurno ne zbog antifašističkih poriva, već iz potrebe za zametanjem tragova.“

„A da RH udarnički štuje tekovine NDH dade se potkrijepiti desetinama primjera“, nadovezao se suprug. „Od poricanja Jasenovca i glorificiranja žrtava u Bleiburgu, pa do nedavne presude Općinskoga suda u Sinju prema kojoj su za ubojstvo 64-godišnjeg Srbina, kojeg su kolcima zatukli na pravoslavni Božić, počinitelji dobili godinu dana zatvora.“

„Druga je stvar što se nekim građanima, kao što smo mi, takav društveni ambijent uopće ne dopada, bez obzira na izgled zastave“, rekla je građanka.

„Ali i takvi, u najboljoj demokratskoj tradiciji, imaju mogućnost izbora, mila“, primijetio je suprug. „Možemo, na primjer, otići u službeni i prijateljski posjet Kanadi na duže vrijeme, najbolje doživotno.“

„Široko nam bijelo polje!“ složila se građanka.

Izvor: Peščanik.net, 29.11.2016.

Oglasi