Zastave naših očeva

1-a-pz

Piše: Ivo Anić (Tačno)

Stijeg, ili zastavu kupljenu u robnoj kući „Nama“ u Zagrebu razvio je u Torontu pred predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar – Kitarović Tihomir Janjiček, ganuto ustvrdivši kako je zastava pred kojom će se slikati zastava naših očeva. Tihomir se zahvalio svima koji su pozdravili njegovo romantično iskaljivanje domoljublja po društvenim mrežama i čestitao predsjednici svih Hrvata na osobnom dopuštenju da spomenutu sliku postavi na službene stranice njegove zajednice. Čestitao je Tihomir predsjednici na iskrenom hrvatstvu kojim je dotična zgrabila stijeg njihovih očeva i ustvrdio kako se ista takva zastava vije ispred svake katoličke Crkve u Kanadi, pored svakog oltara i kako upravo ta zastava okuplja sve Hrvate, kako one u Bosni i Hercegovini, tako i one u dijaspori.

Ured predsjednice nije vidio niti našao ništa sporno u rečenoj fotografiji, poprilično drsko ustvrdivši kako je ta zastava, zastava naših očeva. Naime, pod tim stijegom ginuli su Hrvati, pa se podrazumijeva da su ginuli i naši očevi pod njom.

Zastavom pod kojom se ubijalo, klalo i etnički čistilo sve što nije hrvatsko.

U isto vrijeme tisućama kilometara dalje jedna je žena ušla u MUP HNK u Mostaru i prijavila jedan drugi stijeg koji se zavijorio pod sličnom parolom. Jedan Tihomir, posve sličan Tihomiru iz Kanade ustvrdio je kako je stijeg koji je razvio nad Mostarom zastava njegovih očeva, zastava pod kojom su ginuli Hrvati. Zastavu Hrvatske Republike Herceg – Bosne razvilo je Gradsko vijeće komunalnog poduzeća grada Mostara iz kojeg je kojekakav Tihomir kao sin oca koji je ginuo pod tom zastavom, ustvrdio kako nema ništa sa tim. Ali da je to zastava pod kojom su ginuli naši očevi.

Pod tom zastavom odigrala se možda i jedna od najsramotnijih epizoda u kojoj su sudjelovali naši očevi, epizoda zastave jedne pseudodržave za koju su romantično ginuli predvođeni idejom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana o potrebi da ta zastava postoji, vijori i da se pod njom gine. Štefica Galić, urednica portala Tačno.net, svojim je hrabrim činom građanske dužnosti iskazala svoj stav o rečenoj zastavi, za koju će Tihomir kazati da je zastava naših očeva.

Zastava pod kojom se ubijalo, klalo i etnički čistilo sve što nije hrvatsko.

U isto vrijeme počasni predsjednik Antifašističke lige RH, sudionik Narodnooslobodilačke borbe, direktor Instituta za samoupravljanje bivše države, Juraj Đuka Hrženjak, izdaje svoje memoare pod radnim nazivom „Stoljeće života“ u kojima opisuje sve užase kojima je svjedočio pod tim istim zastavama pred kojima se slikala predsjednica Kolida Grabar -Kitarović i koje je sa gnušanjem prijavila Štefica Galić. Pod tim zastavama počinjeni su najveći zločini u ljudskoj povijesti, a počinili su ih očevi Tihomira i njemu sličnih.

Juraj Hrženjak borio se uz mnoge naše očeve pod jednom sasvim drugom zastavom. Pod zastavom slobode, zastavom oko koje se okupio čitav uljuđen, civilizacijski svijet tog vremena. Knjiga Juraja Đuke Hrženjaka istinsko je i vrijedno svjedočanstvo o zastavama naših očeva koje bi trebalo ući u sve udžbenike svih osnovnih i srednjih škola. Jer je zastava pod kojom se borio Juraj Hrženjak bila ona istinska zastava naših očeva, ista ona zbog koje je prosvjedovala Štefica Galić, ista ona koje se gnuša hrvatska predsjednica i razno – razni Tihomiri, ista ona koja je ovom narodu ispisala najsvijetlije stranice njegove povijesti, unatoč zastavama očeva iz njegovih redova, očeva kojih bi se njihova djeca trebala sramiti.

Niti jedan portal, niti jedna TV kuća nije objavila vijest da je Juraj Hrženjak objavio svoje memoare i da je u njima oštro osudio ekstremno desničarenje, prljavo širenje mržnje i reviziju povijesti koja omalovažava svakog poštenog Hrvata kao i samu definiciju antifašizma koja se prodaje „pod zastavom naših očeva.“ Niti njegovu poruku mladim ljudima, generacijama koje dolaze da budu odgovorne prema prošlosti i još odgovornije prema budućnosti.

Da nitko u njihovo ime ne smije razvijati bilo kakve zastave „njihovih očeva“ doli njih samih. Zastave slobode, jednakosti, pravde i poštenja, pa bile one crvene, bile one sa petokrakom ili sa hrvatskim grbom. Pod svim tim zastavama ginuli su naši očevi da bi jednom njihova djeca bila slobodna. Slobodna od aveti fašizma.

Slobodna upravo od Tihomirovih zastava i njihovih očeva koji su pod svojim zastavama mučili i ubijali ljude.

Stijeg, ili zastavu kupljenu u robnoj kući „Nama“ u Zagrebu razvio je u Torontu pred predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar – Kitarović Tihomir Janjiček ganuto ustvrdivši kako je zastava pred kojom će se slikati zastava naših očeva. Tihomire dragi, zastave naših očeva potpuno su drugačije i imaju potpuno drugačije oznake. Ako ne znaš ili ne razumiješ hrvatsku povijest obrati se Titovom bombašu i skojevcu Juraju Đuki Hrženjaku. On će te rado podučiti hrvatskoj povijesti i zastavama naših očeva.

E da. Povedi i predsjednicu. Ni njoj ta lekcija o zastavama neće škoditi.

Oglasi