Krstičević je već sada prevelik teret za Plenkovića

1-a-sc

Krstičević nije trebao biti ni imenovan na visoku dužnost u vladi, jer njegovi potencijalni problemi s pravosuđem susjedne države nisu bili nikakva nepoznanica za vlasti u Zagrebu

Piše: Denis Roma (Novi list)

Najveća vijest u vezi s prekjučerašnjim posjetom ministra obrane i potpredsjednika hrvatske vlade Damira Krstičevića Bosni i Hercegovini zapravo se odnosi na činjenicu da se Krstičević iz susjedne države uspio vratiti kući, odnosno da u BiH nije uhićen, što zorno svjedoči o nezavidnoj situaciji u kojoj se zatekao Krstičević, a s njim i cijela Plenkovićeva Vlada.

Iako je Krstičević novinarima rekao da ga nije bilo strah i da je njegov prelazak granice bio »normalan«, malo je toga u vezi s njegovim putovanjem u BiH bilo normalno i uobičajeno. Ponajprije, prvi sastanak ministra Krstičevića i njegove kolegice Marine Pendeš, ministrice obrane BiH i članice HDZ-a BiH, održan je u Međugorju, a ne u Sarajevu. Upravo izborom Međugorja ministrica Pendeš i njezin hrvatski gost pokazuju da su odlučili igrati na sigurno. Krstičević je u Međugorju, kako je rekao jedan tamošnji mještanin, »sigurniji nego u Hrvatskoj«. Zlu ne trebalo, hercegovačko hodočasničko mjesto tog su dana prigodno okupirali do zuba naoružani pripadnici Vojne policije, koji su, uz redovito osiguranje, brinuli da ne bude nikakvih iznenađenja, pa je upravo zbog njihove nazočnosti ministrica Pendeš onako rezolutno odbrusila na novinarsku pomisao da bi pripadnici SIPA-e možda mogli doći po Krstičevića i u Međugorje: »Ne mogu se pojaviti«!

Kada je nedavno Krstičević odustao od puta u Sarajevo, gdje je trebao sudjelovati na sastanku ministara obrane srednjoeuropskih država, svoje je odustajanje obrazložio činjenicom da je morao ostati u Zagrebu zbog donošenja novog proračuna, a ne zato što ga je strah odlaska u Sarajevo. Nekako u isto vrijeme predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović ustvrdila je pak kako je »ucjenjivanje da naš ministar obrane ne može posjetiti susjednu državu, koju Hrvatska apsolutno najviše podržava na putu u NATO, u reformi i restrukturaciji njihovih oružanih snaga, apsolutno neprihvatljivo i nedopustivo«.

Što je, dakle, točno? Ono što tvrdi Krstičević ili ono što kaže predsjednica? Smije li hrvatski ministar obrane slobodno posjetiti susjednu državu, koja je odnedavno i središnje mjesto i preokupacija hrvatske vanjske politike?

U Hrvatskoj svakako postoje ministri koji imaju previše posla kod kuće i koji zbog toga nemaju previše vremena za putovanja, no ministar Krstičević sigurno nije jedan od njih. Stoga sigurno nije bilo opravdanog razloga da Krstičević u Sarajevo pošalje svog pomoćnika, kao što vjerojatno nije bilo razloga da Krstičević početkom ovog tjedna ne otputuje u Bruxelles na zasjedanje europskih ministara obrane, na kojem se pod predsjedanjem visoke europske predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i uz sudjelovanje glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga razgovaralo o novom europskom obrambenom i sigurnosnom nacrtu kao najvažnijem instrumentu europske globalne vanjske i sigurnosne politike.

Ovdje se, naime, radilo o jednom od trenutačno najvažnijih pitanja europske sigurnosti, i to nakon što je novi američki predsjednik Donald Trump nagovijestio da bi njegova zemlja europskim »saveznicima« ubuduće mogla zaštitu – naplaćivati. Ministar Krstičević, koji se kod kuće razmeće raznim strategijama i nacrtima, morao bi pokazati interes za donošenje i provedbu sličnih dokumenata na europskoj razini, jer u tom slučaju sigurno ne bi toliko inzistirao na nakaradnom konceptu domovinske sigurnosti koji počiva na militarizaciji društva i represiji prema vlastitim građanima, i pritom pogrešno tvrdio da i Njemačka razvija takav model.

Krstičevića, međutim, nije bilo na važnoj raspravi u Bruxellesu, kao što ga nije bilo ni u Sarajevu. I da je kojim slučajem došao u Bruxelles, našao bi se u neugodnoj situaciji jer bi na ministarskom vijeću bio jedini ministar kojem prijeti optužnica zbog ratnih zločina. Što će, uostalom, Plenkovićeva Vlada učiniti ako u BiH doista podignu optužnicu protiv Krstičevića, kojemu već godinama prijeti istraga zbog zločina nad srpskim civilima počinjenih tijekom operacije Hrvatske vojske Južni potez u BiH 1995. godine? Hoće li Plenković i dalje bezrezervno podržavati svog ministra i potpredsjednika, tvrdeći da su dokazi protiv njega fabricirani?

Jasno je, dakle, da Krstičević već sada predstavlja veliko opterećenje za Plenkovićevu Vladu i da bi najbolje bilo da se sam povuče. Krstičević, međutim, nije trebao biti ni imenovan na visoku dužnost u vladi, jer njegovi potencijalni problemi s pravosuđem susjedne države nisu bili nikakva nepoznanica za vlasti u Zagrebu. Ako Plenković nije bio s tim upoznat, što je moguće, ali je malo vjerojatno, drugi su ga trebali upozoriti. Plenković je, koliko se sjećamo, rekao da je svakog kandidata za ministra upitao postoji li nešto u njihovim biografijama što bi ih kasnije moglo opterećivati. Ne znamo što mu je Krstičević odgovorio, no ako je slučajno prešutio ovaj problem, onda to ide njemu na dušu. No, ako je Plenkoviću priznao što bi mogao biti njegov problem, a ovaj je to ignorirao, onda se premijer sam doveo u ovu nezahvalnu situaciju.

Oglasi