DOBRO KAO PRVI PUT

1236355_391929667603167_308653498_n

Piše: Edit Glavurić

Ima nekih stvari koje se nikad neće potrošiti, desetljećima djeluju, i nikad se valjda neće izlizati. Na primjer trenutak kad iz prostorije prepune ljudi, buke, cigaretnog dima i preglasne glazbe izađem van i punim plućima udahnem svjež zrak i tišinu. Oko mene nigdje nikoga, ne trebam ni govoriti ni naprezati se da nešto čujem, lice mi se opusti, i to je, da ostanem u duhu vremena, pravi hrvatski narodni preporod.

Ili kad cijeli dan naporno radim ili hodam i svaki me mišić boli, ne mirišem baš najljepše, pa se dugo tuširam, namažem tijelo mlijekom i legnem čista u čist krevet, među satenske plahte koje mirišu na sunce. Svaki put dobro kao da je prvi.

Ili kad nakon godinu ili dvije ili više prvi put opet uđem u more, pa se pustim. Nekad kad sam nosila štikle bio je to trenutak ulaska u stan i bacanje istih u prvi ćošak. Ili kad čipkani veš zamijenim starim, pamučnim. Usred dijete odlučim da mi je dosta tlake i da bih se baš mogla nabubati kolače, pa nek ide život. Ili kad propadne neki plan pa usred tjedna nas dva slobodnjaka uzmemo slobodan dan, šalabazamo gradom i uživamo u čistom bonus vremenu. Ima toga još, ali ne smijem javno… da mi ne dođe intervenirat neko iz Hrasta. Ali poanta je u prilikama koje uvijek ponovo pokazuju kako obične stvari mogu biti dobre.

Toliko dobre da vam velike i ne trebaju. Meditacije, duhovne obnove i velike filozofije uspješno možete zamijeniti prijateljem, smjehom i običnom čokoladom. Lijek i za dušu i za tijelo. Prosvjetljenje trenutno.

Oglasi