Darija Žilić: Svjetlo i tama

Fotografija: Sanja Šantak

Fotografija: Sanja Šantak

svjetlo i tama

budila sam se točno u dva sata. noćima.
popila sam šalicu toplog mlijeka i čitala povijesne knjige
do ranog jutra. oko pet sati, automobili bi prolazili ulicom
bljesak svijetla zaustavljao se na slikama Smrti i Rata.
na samoj granici tame i svjetla, utihnule su trublje i zaspali
su pobunjeni mornari u dalekim lukama.
možeš li jasno odrediti gdje je prošlost? pita me netko
znaš li kada započinje nova era? a hladni ratovi?

u rano jutro male se nacije rađaju kao mačke koje izlaze
iz svojih skloništa. glasne su, pomalo prepredene.
ne znam ništa, nakon svih tih datuma i godina,
napamet učim, bez ikakve empatije: nemojte me pitati
za uzroke i posljedice. sve je površina, kao mlijeko, toplo
kao bijela bomba u listopadskim jutrima.

na kraju listopada bacila sam povijesne knjige,
zaspala sam i nisam se budila do jutra.

nisam više nikad vidjela mjesto gdje tama prelazi u
svjetlost

Oglasi