Velimir Visković: Mladost, Cohen i pjesme nemoguće ljubavi

1-a-leonard

Cohena sam prvi put čuo u jesen 1970. godine kod mojeg prijatelja iz tog vremena Lea Bergera, u njegovu stanu na Borongaju, Ulica narodnog heroja Ivana Mečara 63.
Lea sam upoznao na moru, u Drašnicama šezdesetosme: ljepuškast momak s dugom crnom kovrčavom kosom, neodoljivo je podsjećao na Jima Morrisona. Tad sam i ja puštao nešto dužu kosu što je silno uznemiravalo Drašničane, na čelu s mojim ujakom, koji su prijetili kako će te jebene čupave hipije ošišati.
Leo je bio baš divlji roker, zaljubljen u Stonese i Jaggera, oduševljavao ga je Pite Townshend iz Whoa, koji je mahnito razbijao gitare i pojačala po stejđu, Hendrix koji se bacao po pozornici svirajući poleđuške, svim dijelovima tijela, čak i zubima,. Naravno, i ludi Frank Zappa i njegovi Mothersi…
Nismo u Drašnicama baš imali gramofon, spavali smo kod rodbine, na nekakvim pomoćnim krevetima, ne tražeći veći luksuz, jer oni su živjeli od afitavanja. Nismo mogli slušati mjuzu, ali Leo je po cijeli dan pričao o svojim rock ljubimcima: kako izgledaju, kojom tehnikom sviraju, markama instrumenata i pojačalima, što rade na koncertima… Tako uvjerljivo da mi se činilo kako on sam putuje svijetom i da je osobno bio na njihovim koncertima.
A potkraj šezdesetih u Zagrebu još nije bilo velikih koncerata, a ja nisam mrdao iz Splita sjevernije od Klisa (dobro – Sinja, rerom na školskim izletima). Tek šezdeset i devete ću prvi put otići preko grane, naravno, do Trsta.
Slušao sam ga razrogačenih očiju, upijajući svaku riječ. Ustanovio sam kasnije kako ni Leo nije bio na tim koncertima o kojima je tako uvjerljivo govorio; prepričavao je zapravo priče starijih frendova koji su već radili ili studirali negdje vani pa su odlazili na koncerte.
U svakom slučaju, kad sam došao 69. na studij u Zagreb, odlazio sam stalno Leu na Borongaj, jer je imao dragocjenu kolekciju od preko stotinjak plejki. To njegovo blago smo neumorno preslušavali.Tih godina Leo i moj frend s prve godine Komparativne Darko Glavan bili su najvažniji u oblikovanju mojega muzičkog ukusa.
Ujesen 1970. otišao sam Leu sa svojim tadašnjim cimerom Stjepkom na slušanje mjuze; nakon uobičajenog seta albuma s teškim rok prangijanjem, Leo je izvukao jedan album: – E, ovo je nešto novo i bitno dugačije. Ovaj tip je pravi pjesnik!
Nikad dotad nismo čuli za Cohena; i Stjepko i ja ostali smo bez daha već kod prvih taktova i stihova prve pjesme s albuma Songs from a Room: Bird on the Wire. Opčinjeni smo slušali taj sjajni album, na kojem je svaka pjesma remek-djelo. U tramvaju na putu prema našem podstanarskom stanu na Knežiji još smo uzbuđeno pričali o Cohenu. U jednom trenu odlučno mi je rekao kako će već sutra kupiti gitaru jer mora naučiti svirati i pjevati Cohena. Otišli smo drugi dan ponovo Leu sa Stjepkovim Philips kazetašem (kojega je upravo dobio na poklon kao najnovije čudo tehnike). Snimio je preko mikrofona prislonjenog uz zvučnik cijelu Cohenovu plejku. Naravno, s dosta šumova, ali nije to nama smetalo.
Kako je bio glazbeno obrazovan (srednja muzička, violina), a Cohenove pjesme nisu glazbeno komplicirane, relativno brzo ih je počeo skidati. Prvu je skinuo You Know Who I Am, melankoličnu baladu. Danima nije izlazio iz kuće, neprekidno je puštao tu pjesmu. I svirao, i pjevao, sve vjernije i bolje. Jagodice na prstima su mu prokrvarile, ali nije se obazirao. Ja sam mu donosio hranu izvana, ali ne znam je li uopće išta jeo.
Da, ja nikad nisam naučio svirati, a i očajan sam pjevač, ali upamtio sam skoro sve stihove s tog albuma. Kasnije sam sebi kupio gramofon, prikupio dosta bogatu kolekciju plejki, pa i kompletnog Cohena.
Slušao sam ga često. Vjerojatno ne slučajno, sve bitne žene u mojem životu voljele su Cohena. Slušali smo ga skupa, zagrljeni. Spajao nas je, zbližavao, prožimao. Toliko lijepih pjesama o ljubavi i bliskosti.
I kad sam se rastajao od njih, slušao sam Cohena, opsesivno.
O, kako bolno, gorko zvuči tada Cohen. I kako njegove riječi i fascinantan dubok, topao glas, prodiru do srca! Toliko pjesama o nemogućim ljubavima i bolnim rastancima!
Puno je njegovih pjesama koje mi nešto znače, koje mi obilježuju život i važne trenutke i osobe.
Ali na vijest o njegovoj smrti, vraćam se na sam početak, pjesmi koja me se pri prvom susretu s njim najviše dojmila. Poslušajmo zajedno!

Oglasi