Dabogda im crkla krava


1-a-cow

Piše: Zlatko Gall (Slobodna)

Živimo li od turizma? Kakvo bedasto pitanje u zemlji u kojoj se ne proizvodi gotovo ništa, u kojoj su „plamene zore“ i „dim iz dimnjaka“ samo stih iz ironičnih „Maljčiki“ VIS-a Idoli a ne svakodnevnica. Od turizma ne žive (više) samo domoroci u starim „destinacijama“, bivši radnici „kutlerjima“ svih boja sjebanih firmi, gradska „sića“ koja se u špici sezona – iznajmljujući vlastite stanove u centru – seli kod rodbine u predgrađu, sezonski konobari, kuhari i sobarice već i doslovno cijela država. Čiji tanušni proračun puni turizam.
Ako je tome tako – a neosporno jeste – zašto se toj istoj koki, jedinoj nesilici u kokošinjcu koja daje zlatna jaja, nastoji slomiti vrat? Čvrsto stisnut i zavrnut novom stopom PDV-a.
Jedan od mojih gastro „fejsbuk frendova“ ovih je dana kratko i jasno zapisao: „Drage kolege, s obzirom na najavu PDVa od 25% u ugostiteljstvu, ove godine željeti „Sretnu i uspješnu Novu godinu…“ će biti oksimoron. Zato treba iskoristiti priliku i zaželjeti vam sretan dan Svih svetih, Dušni dan iliti Moja sućut. Kao dijete Šuvarovog sistema, učio sam (…)da su zli feudalci uzimali jadnim kmetovima desetinu (1/10). Za sve one koji su se školovali u slobodnom i demokratskom školstvu 25% = 1/4 (to je puno više)…“.
Je li ovaj insajderski komentar – a takvih je koliko hoćete iz ugostiteljskog i turističkog ceha – samo poslovično kukanje iz branše okorjelih prevaranata, poreznih utajivača i pohlepnih „birtijaša“, kako to sugerira pravi tsunami zlobnih komentara na društvenim mrežama? Jesu li u pravu svi oni koji drže da će se i s novim PDV-om ugostitelji namiriti prebacujući, kao i uvijek do sada, teret novih financijskih obveza na leđa potrošača? Ili pak oni koji misle da je prijedlog podizanja stope PDV-a s 13 na 25 posto jedan od načina prevladavanja naše goleme ovisnosti o turizmu?
Iskreno rečeno sumnjam da bi novo porezno opterećenje ugostitelja i turizma uopće moglo promijeniti stanje na domaćem „proizvodnom“ terenu. Naravno, nisam ekonomist no zdrav razum veli da je problem proizvodnje i investicija zeko koji sjedi u nekom drugom grmu. Štoviše, prije će biti obratno: viša stopa PDV-a može samo dovesti do pada kvalitete u restoranima – posebice onima koji nastoje biti otvoreni tijekom cijele godine a ne samo u špici sezone – a sukladno tome i odustajanje od kvalitetnih (autohtonih i uvijek skupljih) namirnica u korist jeftine robe iz supermarketa čijom se uporabom može amortizirati pedeveovski minus u kasi.
Ima li među ugostiteljima sebičnih derikoža, lopina i lupeža? Naravno da ima. Baš kao i među političarima, liječnicima, odvjetnicima i – zašto ne – novinarima. Ono negdašnje poticajno smanjenje stope PDV-a u ugostiteljstvu nije dovelo do nižih cijena ni u kafićima ni u restoranima no zacijelo je ipak barem malo pomoglo da nam ugostiteljstvo bude bolje. Unatoč kaosu koji vlada u turističkim mjestima, hipertrofiranim štekatima koji su gotovo pojeli pješačke zone u povijesnim jezgrama, sumnjivim kategorizacijama i sezonskim „take money and run“ ugostiteljima, domaća je gastro scena živahnija no ikada. Vapi doduše za redom i pravom regulativom no, kvragu, to nije pitanje (samo) ugostitelja već Države. Koja i u tom segmentu, baš kao i u urbanizmu, zdravstvu, pravosuđu, upravi…, ne funkcionira najbolje.
A ipak se otišlo naprijed. Posebice u Splitu – u kojem su i zalogajnice s nogu i jeftini „pajzli“ postali pristojne gastro adrese – ali i u cijeloj Dalmaciji gdje je dobrih, pristojnih pa i sjajnih restorana već sasvim solidan broj. Baš kao i maslinara, vinara i dobrih OPG-ova. Hoće li prijedlog novog PDV-a koji bi trebao biti najveći na Mediteranu, sliku promijeniti? Nažalost, zacijelo hoće.
Najprije zbog konkurentnosti jer – vrijedi podsjetiti – u našem širem okruženju i kod izravnih konkurenata PDV je mnogo niži. U Sloveniji je 9,5, u Austriji, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji 10 a u Portugalu 13 posto. Zašto?
Zato jer je turizam (i ugostiteljstvo koje s njim ide ruku pod ruku) izvozna djelatnost. Iliti, kako ga zovu, „nevidljivi“ ili „neizravni izvoz“. Točnije, prodaja turističkog paketa (u prvom redu smještaja te ića i pića) strancima, turistima koji dolaze iz drugih zemalja (a njih je kod nas više od devedeset posto od ukupnog broja turista) i sve te usluge plaćaju „svojim novcem“. Valutom. Pošto takav „nevidljivi izvoz“ za razliku od onog „pravog“ nije izuzet od plaćanja PDV-a, turističke zemlje koriste mogućnost primjene niže porezne stope. Što se čini i logičnim i fer. Uostalom, kako je to ovih dana za Index.hr kazao Zoran Pejović – vrsni stručnjak za pitanje turističkog i ugostiteljskog menadžmenta te suvlasnik splitskog top restorana „Paradigma“ – zbog toga se snižena stopa PDV-a primjenjuje u gotovo svim zemljama Europske Unije. „Razloga je više. Između ostalog tu je volatilnost same industrije, konstantna prilagodba cijena tijekom sezone što se naročito odnosi na cijene smještaja, multiplikativni faktor koji turizam i ugostiteljstvo imaju na ostale industrije, s posebnim naglaskom na proizvodnju hrane i vina, ali i zbog sve nižih marži u industriji“.
Novi golemi pedeveovski harač sve bi pozitivne procese mogao gurnuti u rikverc. I učiniti smiješnim sve one slogane o „Hrvatskoj 365“ koja tijekom cijele godine nudi sjajna mjesta za iće & piće, trabunjanja o „autohtonosti“ domaće kuhinje, o izvrsnosti kao conditio qua non turističko-ugostiteljskog napretka. Baš kao i mantre o potrebi za vrhunskim kuharskim (ugostiteljskim) kadrom ili o prodaji vrhunskih domaćih vina i maslinova ulja, verdure i voća, ribe i mesa na lokalnom restoraterskom stolu.
Najava gotovo stopostotnog povećanja PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu ipak je u Hrvatskoj razgalila mnoge. Jer pomisao da bi susjedu mogla crknuti krava, pa čak i kad vam daje besplatno svakog dana mlijeko, u ovim je krajevima uvijek bila dočekana burnim odobravanjem. Jer, malo nas je al’ smo g…a.

(Kolumna Zona sumraka iz tiskanog izdanja Slobodne Dalmacije)

Oglasi