Bob Dylan: Čizme od španjoske kože

1-a-baez-dylan-64-3-1

ČIZME OD ŠPANJOSLKE KOŽE

Isplovljavam, dragi, u samo jutro
Kad zora javi se rana
O kakvom daru čelo ti sniva
Onkraj oceana?                   

Baš ništa ne želim, jedina moja,
Što novac mogo bi dati
Samo se čistog i vrelog srca
Za mene, ljubavi, vrati!

Reci da l’ zlato, ili pak srebro
Nemirne misli me gone
Negdje s planina oko Madrida
Il’ s obale Barcelone?

Da noć mi daruje srebrne zvijezde
Il’ more blago s dubina
Za poljubac tvoj jedan bih dao
Tek to je radost, punina!

No reci, što da pošaljem lijepo
Jer možda se brzo ne vratim
Nešto od mene, da lakše prođe
Dok svijetom se ploveći klatim.

Iznova pitaš, đto na dar želim
I samo srce me steže
I jučer i danas, a tako i sutra
Tek jedna me želja veže.

I stigne mi pismo u samotnom danu
S dalekog mora se javi:
“Ne znam kada ću vratit se dragi
Dok ne sredim stvari u glavi.”

Zbunjeno tvoje srce je, dušo,
Kad takve misli mi nižeš,
Ljubav tvoja uz mene nije
U zemlji je u koju stižeš.

Neka te ponese zapadni vjetar
Dok sivi se oblaci množe
Španjolske čizme mi draga podari
Čizme od španjolske kože.

(Prepjev: Dražen Dragović)