Osim što dopunsko osiguranje od Prvog maja poskupljuje sa 70 na 89 kuna, čini se da Vlada sprema puno širi paket zdravstvenih mjera koje će pogoditi najšire slojeve, a pogodovati privatnim tvrtkama. Dok buržoaske parlamentarne stranke i apologeti neoliberalizma ove mjere proglašavaju naprednima, radničke i druge obespravljene mase im se moraju suprotstaviti u okviru šire borbe za društvenu solidarnost i jednakost.
Piše: Andrea Radak (Radnički)
Univerzalna zdravstvena osiguranja ne funkcioniraju na komercijalnoj i tržišnoj osnovi, već na mandatornim mjerama prikupljanja novca u ime načela solidarnosti i jednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti. Univerzalna zdravstvena osiguranja služe zaštiti stanovništva od tržišnih odnosa snaga po kojima bi dio populacije imao neograničen pristup zdravstvenoj zaštiti, a dio ograničen ili nikakav, ovisno o platežnoj moći – istaknuto je, između ostalog, u peticiji pokrenutoj lanjskog proljeća protiv predloženih izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ministar je tada bio SINIŠA VARGA, a na čelu Vlade SDP. Najbolje u mandatu ministra Varge bilo je to, kako su post festum zaključili mnogi, što na kraju nije učinio ništa, odnosno što je odustao od predložene reforme.
Nije prošla ni godina dana, a novi atak na načela solidarnosti i jednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti poduzima sljedeća Vlada, ovaj put ona HDZ-ove Domoljubne koalicije i Mosta. Prvo je dopunsko osiguranje skočilo sa 70 na 89 kuna, a zatim se u tajnosti, pod oznakom “strogo povjerljivo”, donosi dokument “Zdravstvene reforme”: prema pisanju medija koji su provalili ovu tajnu, reforma predviđa potpuno ustupanje dopunskog osiguranja privatnim tvrtkama i pretvaranje HZZO-a u tvrtku koja će poslovati s dobiti većom od milijardu kuna. A resorni ministar DARIO NAKIĆ, koji je promptno ukinuo program “72 sata” namijenjen onkološkim bolesnicima, od početka godine sustavno preparira javnost izjavama o “nadstandardu”, odnosno o uslugama koje više ne bi spadale u osnovna prava, pa bi ih građani morali dodatno plaćati (gotovinom ili dodatnim osiguranjem, najbolje u privatnim osiguravajućim tvrtkama, dakako) – to bi bile sve usluge izvan osnovnih zdravstvenih pregleda, dakle dijagnostika, specijalistički pregledi itd. “Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti”, pojasnio je ministar svoje iščašeno shvaćanje standarda i “nadstandarda”.
“Poskupljenje dopunskog osiguranja, nadstandard, usmjeravanje bolesnika privatnicima, olakšanje dvojnog rada liječnika, prekid sanacije bolnica i nastavak nepotističkog rukovođenja zdravstvom imaju nekoliko ciljeva. Jedan je otežati bolesnicima pristup zdravstvenim uslugama, drugi je usluge učiniti što skupljima, treći omogućiti lakše prelijevanje javnog novca u pseudoprivatne ustanove, a četvrti i dalje zapuštati javno zdravstvo”, izjavio je povodom nove etape udara na javno zdravstvo liječnik DRAŽEN GORJANSKI, dugogodišnji kritičar komercijalizacije i privatizacije našeg zdravstva.
Dodajmo tome da zagovaratelji apsolutne liberalizacije, odnosno tzv. amerikanizacije zdravstva, prešućuju jedan podatak: u Americi je 60 posto osobnih bankrota uzrokovano upravo troškovima liječenja, što znači da su bolesni u toj zemlji dvostruko kažnjeni – jednom bolešću, a drugi put osiromašenjem zbog bolesti.
Osim napada na ostatke ostataka socijalne države u vidu javnog zdravstva, novi ciklus “akumulacije izvlaštenjem”, kako taj proces naziva DAVID HARVEY, uključuje i privatizaciju preostalih državnih tvrtki (njih 54, među kojima su Hrvatske autoceste, HEP, Hrvatske šume, Hrvatska lutrija, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija, Plinacro…). U višedesetljetnom procesu redistribucije prema gore, kojeg nije bio pošteđen ni zdravstveni sustav, kao što mu u sadašnjoj konstelaciji ne može izmaknuti ni bilo koji drugi, sudjelovale su, vidjeli smo i na primjeru zdravstva, sve parlamentarne političke stranke u Hrvatskoj koje su se smjenjivale na vlasti, a koje su “zdravorazumski” objašnjavale kapitalizam i privatizaciju kao “prirodne” i “napredne” procese, te ih poistovjećivale s demokracijom. Jedino politička alternativa kapitalističkoj akumulaciji i pratećoj destrukciji, u suradnji s organiziranom borbom radnica i radnika, u zdravstvu i uopće, kao i svih obespravljenih, može značiti povratak načela solidarnosti i jednakosti, ne samo u zdravstvu nego i šire.
radio gornji grad 
