Zlatko Hasanbegović: “Djecu odgajamo u starčevićanskom duhu i nećemo izdati”

Zagreb, 22.01.2016 - Druga sjednica 8. saziva Hrvatskog sabora na kojoj je mandatar Vlade predstavio program svoje Vlade i ministre, a na kojoj traju pojedinaène rasprave zastupnika. Na fotografiji Zlatko Hasanbegoviæ. foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

Zagreb, 22.01.2016 – Druga sjednica 8. saziva Hrvatskog sabora na kojoj je mandatar Vlade predstavio program svoje Vlade i ministre, a na kojoj traju pojedinačne rasprave zastupnika. Na fotografiji Zlatko Hasanbegović.  foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

Iako su stranačke kolege novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića relativizirale njegove “rane radove”, u kojima je za ustaške novine pisao o “ustašama kao herojima, šehidima i mučenicima”, “ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora”, svodeći ih na mladenačke zablude, njegov govor iz 2012. godine otkriva da Hasanbegović nikada nije promijenio svoje ideološko usmjerenje. Hasanbegović je i 2012. smatrao da je najveća hrvatska tragedija poraz iz 1945., jer je te godine prestala postojati zločinačka NDH

Priredio: Filip Mursel Begović

Govor Zlatka Hasanbegovića na dženazi svog ideološkog oca, brigadira Mirsada Bakšića

“Poštovana gospođo Senka, uvaženi brate gospodine Namik, prijatelji i poštovatelji rahmetli Mirsada Bakšića. Imam čast oprostiti se od rahmetli dragog Mirsada u ime obitelji, ostalih udruga, društava i ustanova koje je utemeljio, vodio ili kao istaknuti član pripadao. Opraštam se, dragi Mirzo, od tebe u ime tvojih prijatelja naše male džematske družbe iz našeg zagrebačkog džamijskog kuta petkom iza džume namaza. Udruga ‘Dr. Safvet-beg Bašagić’, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Društvo prijateljstva Hrvatska – Bosna i Hercegovina, Hrvatsko kulturno društvo ‘Napredak’, Počasni blajburški vod, sve ove časne ustanove u kojima je rahmetli Mirzo ostavio trag kao utemeljitelj, predsjednik ili član, svojim programom i djelovanjem i imenom, tradicijom, zapravo same po sebi označavaju smisao i cilj njegova života i javnog rada.

Rahmetli Mirsad je pripadao onom hrvatskom naraštaju koji je dječačkim očima vidio i doživio našu najveću nacionalnu tragediju i poraz iz 1945. godine. Za njegov poratni naraštaj, ulazak u javni život značio je odabir između priklanjanja jugokomunizmu i njegovim lažnim protuhrvatskim i protuislamskim vrjednotama, ulaskom u krug privilegirane kaste, ili s druge strane, ostajanja svojim, ali izvan kaste jugokomunističkih pomazanika. Izdanak hercegovačkih muslimanskih koljenovića, sin Muhameda i Enise, muslimanskih Bakšića i begova Kršlaka, koji su stoljećima stajali na međi i udaru din-dušmana, dubrovački gospar i Zagrepčanin, životom nije niti u jednom trenutku dvojio. Nije se poklonio ni priklonio poput drugih kameleona koji su 1990. isplivali kao novorođeni preobraćenici, već je svoju časnu ljudsku i građansku egzistenciju ostvario u zagrebačkom odvjetništvu, tom utočištu i egzilu u kojem su se mogli skrasiti svi oni koji nisu vjerovali u vladajuće dogme.

Kada je osvanula 1990., ta godina naših velikih, često neostvarenih očekivanja, rahmetli Mirsad opet nije dvojio već se našao među onima koji su predano pristupili obnovi, stvaranju i obrani hrvatske države, koja je trebala biti utočište svojim muslimanskim sinovima i kćerima, a koji je među prvima upozoravao na opasnost od prijetnji od zavjetnog neprijatelja. Događaji se nisu razvijali u smjeru koji su očekivali istinski hrvatski rodoljubi, starčevićanci, a nesretnim razvitkom u Bosni i Hercegovini na kušnju je stavljena cjelokupna baština i predaja iz koje je izrastao i rahmetli Mirsad Bakšić. Ipak, nije klonuo, često neshvaćen, već je ustrajavao znajući kao i mi, njegovi prijatelji, da je manjkava hrvatska država bolja i vrednija od svake Jugoslavije, a da u bratskoj ljubavi i slozi između katolika i muslimana, Hrvata i Bošnjaka, i onda, i sada, i u budućnosti, leži, bez obzira na izazove, jamstvo njihova opstanka napose u Bosni i Hercegovini. Tome je ostao predan i u posljednjoj etapi svoga javnog kulturno-nacionalnog rada, kada je 2001. sa skupinom zagrebačkih muslimanskih kulturnih i javnih radnika i njihovih katoličkih prijatelja utemeljili udrugu ‘Dr. Safvet-beg Bašagić’. Kruna toga djelovanja je njegova knjiga Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, čiju su objavu prije manje od godinu dana pomogli i njegovi bošnjački prijatelji, odajući mu naknadno priznanje za njegov javni rad.

Rahmetli Mirsad Bakšić je svjedočio i javno djelovao u najboljoj vjeri i poticao nas mlađe, te perom i riječju u novinstvu branio smisao svake hrvatske države, čast islama i muslimana od svih nasrtaja i udaraca, ne samo od tradicionalnih neprijatelja već i od onih najbolnijih i s neočekivanih mjesta, od onih koji su se predstavljali tobožnjim zaštitnicima i čuvarima hrvatskog nacionalnog interesa. Nije rezignirao zbog nerazumijevanja sitnih duša i munafika, već je izvršio svoju islamsku dužnost i svoje nacionalno držanstvo i onda kada je donkihotovski podsjećao da su muslimani u ovoj zemlji, bez obzira na nacionalno određenje, Bošnjaci, Hrvati, Albanci, ne tzv. lojalna i trpljena manjina, što su uostalom sada i abolirani ratni pobunjenici i odmetnici od hrvatske države, već sastavni dio zaslužne većine koja je svoju volju potvrdila na referendumu za nezavisnost kao i sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ne preko slučajnih pojedinaca vođenih osobnim odabirom već kao cjelovita zajednica, uključujući životima muslimanskih pripadnika Hrvatske vojske i iz Bosne i Hercegovine, čiji je broj višestruko veći od udjela u ukupnom stanovništvu. Zato je kao poruku i znak u svakoj prigodi, pa posebice u našoj džamiji i za Bajram, s ponosom nosio odoru časnika Hrvatske vojske.

Dragi Mirzo, dragi prijatelju i brate, hvala ti na svemu, baklje tvoje i naše ideje upalio je otac domovine dr. Ante Starčević, a njezina žeravica, koju si ti u ovom vremenu s naše muslimanske strane prinosio, još uvijek tinja i žari i uz Božiju pomoć će se ponovo rasplamsati. Preselio si na Ahiret miran i spokojan, znajući da nas još ima. Naša grana neće nestati. Imamo potomstvo i djecu. Odgajamo ih u islamskom i starčevićanskom duhu i nećemo izdati.

Dragi Mirzo, dragi prijatelju, neka ti Allah, dž.š., oprosti grijehe i podari Džennet, tamo te čeka tvoja Lejla. Brigadir Hrvatske vojske Mirsad Bakšić s nama je, rahmetullahi alejhi.

Mirogoj, 9. srpanj 2012.”

(Faktor.ba/Magazin STAV)

Oglasi