Šal

1. a. salimages (5)

Piše: Blažo Davidović

Darivanje je jačanje srca, neko mistično plesanje hormona sreće. Ali i umjetnost, poklanjanje je umjetnost, čisti art. Vazda poklanjam gluposti, nešto spetljam bezveze, smotan sam i šeprtljav. Mislim da su i godine važne. Kad si dijete, kad si nezreo i premlad, prema poklonima se odnosiš plitko i površno, često je to tek upotrebna, ili puka materijalna vrijednost. Kasnije, eh, kasnije pokloni ožive. Pričaju. Šapuću. Tapšu te ili upozoravaju. I kad nosiš njen šal, kao da ti je ona oko vrata.
I grije, grije…
I ne skidaš je sa vrata. Odlažeš je polako, pedantno, da ti je na oku. Pa se pitaš kako se pere: ručno ili mašinski na trideset?
A kad izlaziš iz kafića, ne provjeravaš da li si uzeo naočale sobom, mobitel ili da li si platio konobaru, već jedino kontroliraš nju.
Da li ti je oko vrata.
I kad je tu, smiriš se i ideš, ideš nekako ponosno, drčno i prkosno, a nije ti ni zima.
Jer te grije.
Jako.

 

Oglasi