Balkanski kompleks Bosanskih piramida

Visoko, Bosna i hervegovina

Visoko, Bosna i hervegovina

Piše: Marijan Grakalić

Iako budala doživotno poštuje pametnoga.

Neće razumjeti istinu kao ni kašika okus čorbe.

(Dhamma-padam. 64)

I.

Namjera ovog priloga nije doktrinarno strogo određena iz razloga što sam predmet istraživanja nije temeljito znanstveno obrađen niti u istraživanjima a ni u literaturi. Stoga se arheologija(1) ovdje prihvaćamo kao kognitivnu znanstvenu disciplinu, dakle, kao jedan od instrumenta za razumijevanje društvenih i kulturnih sadržaja i procesa koje proučavamo, a u njenoj postprocesualnoj odrednici.[2] Iako takav postupak nije uobičajen u domaćoj arheološkoj i povjesničarskoj literaturi, on nam se u ovoj situaciji, kao i zbog aktualnosti teme, čini kao jedna od varijanta ozbiljnog ukazivanja na problem i njegovo moguće rješenje. Naime, djelatna hipoteza iznesena u okviru i od strane tzv. alternativne paradigme[3] propituje da li je moguće. i ako jeste, kako je moguće da se u srcu Balkana u prapovijesno vrijeme pojavljuje mogućnost postojanja graditeljskog umijeća i znanja karakteristične za visoke civilizacije starog svijeta.

Brojne odgovore u okviru iste hipoteze koji su do sada dati, u osnovi ne leže u poznatim ili bar naslućenim povijesnim prilikama te regije u prapovijesti, niti su dio neke šire znanstvene misli. Dapače, oni su isti ili bliski konotacijama što ih pronalazimo u okviru modernih tradicija štovanja obnove okultne drevne mudrosti[4] i sličnih marginalnih religioznosti. Poznato je kako znanstvena istina ne treba prezati pred dogmama i tabuima, ali je isto tako ona ne može egzistirati i biti u funkciji instrumenta za dokazivanje soterioloških poriva ili nadanja.[5]

Sam slučaj ustvari nevjerojatnog otkrića s druge je strane načeo i raspravu o znanstvenoj i društvenoj poziciji same arheologije i njenih aktera. Ponajprije zato jer se opet potvrdilo sljedeće: “Da bi se sirovoj građi arheologa ili arhiviste dao smisao, ona se mora protumačiti; kamene sjekire ili glinene tablice s klinastim pismom ne znače ništa same po sebi i njihovo proučavanje skoro i nije na višem nivou od skupljanja maraka ukoliko se one ne koriste kao podaci iz kojih se mogu izvući zaključci s određenim značenjem.”[6] Ovaj je stav upotpunjen i zahtjevom u konkretnom slučaju da se dovine do mišljenja koje ne teži da se pretvori u razglabanje o nekom “predodređenom obrascu” kulture.[7] Reakcije na te prijedloge u našem primjeru[8] upućene su tako tek na adresu alternativne paradigme, što je ostavilo prostor da se problemu pristupi i s drugih nivoa promišljanja.

Ono što je važno spomenuti jeste i jedan novi koncept istraživanja koji bi vjerojatno zahtijevao posebnu studiju koja bi se njime bavila. No, na osnovi svega sigurno je kako fenomen “drugih” ili “alternativnih istraživanja”, kao relevantni djelatni čimbenik sada moguće zaštite kulturnih i pretpovijesnih dobara i nalaza, iako je sasvim svjež, nema izvor jedino sam u sebi. Naime, poriv koji je neosporno prisutan kod suvremenih “alternativnih istraživača” tzv. zabranjene arheologije neodoljivo podsjeća na onaj weltshmertz koji je nadahnjivao francuske pisce s kraja 19. i početka 20. stoljeća protiv konformizma i građanske slike svijeta, a koji su težili za iskustvom “pradavnih korijena” poezije i mita izgubljenima u tami prošlosti.[9] Kod naših alternativnih istraživača, moguće je da se radi o posve osobitom traženju i aktualiziranju dijakronične prirode svetoga. No, sve dok je to osobno uvjerenje, a ne nešto što bi osporilo autentičnost angažmana ili devastacije nalaza, ono i ne bi trebalo biti problem same mogućnosti jednog povijesnog, pa i arheološkog istraživanja. Tim prije to napominjemo i iz razloga jer su upravo na osnovu mita i legendi i prvi arheolozi kraja XIX. Vijeka dolazili do svojih prvih otkrića i rezultata.

II.

Zajedničko nasljeđe u kognitivnom je smislu od neprocjenjive vrijednosti, no postoje i značajne diferencijacije koje razdvajaju pretpovijesne periode. U pogledu arhitekture. osim pećina i prvih kamenih grobova, ima i drugih pokazatelja već u musterienu. “U Moldovi, kod Kamen-Podolskog, otkrivena je u musterienskom stratumu osnova za gradnju šatora s temeljem od velikih mamutovih kostiju koje su podupirale noseću drvenu konstrukciju.”[10] No sigurno je kako je doba mlađeg paleolitika i mezolita pogodovalo dinamičnijem širenju ljudskih grupa i njihovoj komunikaciji, trgovanju pa i prenošenju određenih znanja i vještina. Izvjesno je kako se tek sada pojavljuju kulturne grupe u značajnijem smislu tih riječi, i da ta razdoblja predstavljaju moguće početke kasnijih vrlo značajnih migracija. Nastambe, otkrivene u Europi, vežu se uz gravettiensku kulturu. Dakle spadaju u doba mlađeg paleolita i nalaze se na područjima Češke, Južne Rusije i Sibira. Nadomak malenih izvora na brežuljku kraj mjesta Vestonica na obroncima Pavlovskih brda u Češkoj imamo nalazište temelja triju kuća u koje su se lovci sklanjali za oštrih zima. To je nalazište čuveno po nalazima izrezbarenih mamutovih kljova i glinenih figura. Prva od tih nastamba je jajolika oblika dugačke oko 15 metara okružene plosnatim kamenje i s ukopanim ognjištem. Druga kuća, najzanimljivija ustvari, opasna je kružnim zidom od vapnenca promjera šest metara, a taj se zid zasada spominje kao najstariji zid sagrađen ljudskom rukom i sačuvan do današnjih dana. U sredini bila je nadsvođena peć nalik na košnicu pletaru te brojni fragmenti glinene keramike koji ovu nastambu povezuju s mogućim obitavalištem “paleolitskog vrača”. Nešto raniji nalaz također u Češkoj nalazi se kod Ostrave-Petrovice gdje su pronađene tri ovalne kolibe dugačke oko osam metara sa ognjištem u sredini. Tu je pronađen i minijaturni ženski torzo u hematitu, jedan mnogo finiji rad no što su to gravettienske Venere. Inače, kuće kod pripadnika iste gravettijanske kulture u Južnoj Rusiji imamo na području Černozje, zatim kod Timovnika na rijeci Desni gdje su podovi ukopani čak tri metra u zemlju i nadsvođeni balvanima. Nastamba vrlo slična onoj kod Vestonice nalazi se i Kostijenik u slivu Dona koja je posjedovala i kamene svjetiljke, a kod mjesta Puškari opet na rijeci Desni imamo primjer četvrtaste kuće. Nastambe lovaca na mamute ponekad su u to doba rađene i nalik na šatore, a zanimljivo je kako takve primjere imamo u udaljenim područjima oko Balkajskog jezera koje su pak posve korespondentne s paleolitskim nastambama hamburške kulture Schlewsig-Holstein. Za razliku od paleolitskog doba u mezolitu imamo veći broj nalazišta raznovrsnih nastambi u Europi, no one su manje i slabije građe no prijašnje što možda svjedoči o toplijoj klimi koja nije zahtijevala od lovaca i nomada građenje značajnijih građevina.(11) Ipak, u mezolitu susrećemo osnovna matematička znanja koja su arheološki osvjedočena. Radi se o poznavanju matematike i primjeni jednostraničnog trokuta u gradnji. Naime, temelji kuća u Lepenskom Viru građeni su trokutasto pod kutom od 60 stupnjeva, što posve nesumnjivo ukazuje na matematička i geometrijska znanja prastanovnika ove davne podunavske kulture.[12] Brojna mezolitska staništa na ogromnom prostoru Europe i Azije nisu samo mjesta napravljena zbog opstanka, već su isto tako i mjesto duhovnog i kultnog života. Tako već Lepenski Vir 1a ima trg koje je mjesto ritualnih i obrednih radnji, svojevrsna preteča kasnije agore na kojoj se skupljaju članovi zajednice radi kultne prakse i javno pokazana zajedništva.

Visoko, Bosna i Hercegovina

Visoko, Bosna i Hercegovina

III.

Nikakvih građevina monumentalnih dimenzija; piramida, hramova ili tvrđava iz toga perioda nema. Razdoblje koje započinje neolitskim kulturama i širi se na Sredozemlju i prema Atlantiku i putem megalitskih kultura[13] i onih njima srodnih. Kako su poljodjeljske zajednice koje su vlastite nastambe gradile od pruća, gline, ponegdje suhozida i slično, uspjele napraviti tako kolosalna zdanja? Na području zapadnog Balkana nema do sada pronađene megalitske kulture, odnosno, jedini megalit pronađen je u selu Srndalju u Srbiji i veže se uz kasniju haldštatsku kulturu.[14]

Primjeri poznatih kamenih hramova i svetilišta na Malti, bliskih megalitskom kultu, svjedoče da je kamene grubo tesano, da su hramovi odnosno grobnice više puta pregrađivane i dograđivane, i da su najkasnije te promijene izvršene oko 2000. pr.n.e.. Važno je pripomenuti da je očito “za gradnju hramova, kao i za gradnju megalitskih grobnica sa kojima hramovi imaju nekih sličnosti, poticaj (je) djelomice došao iz centra civilizacije. U tom smislu oni uistinu nisu dio prvotne neolitske kulture, a ipak pokazuju što su neolitske kulture bile u stanju učiniti probuđene nekom religioznom idejom.”[15] Prvenstveno se tu misli na kult Velike Boginje koji je raširen u neolitskim kulturama, iako njegove začetke možemo pronaći već u paleolitu gdje je izražen čuvenim skulpturama kamenih Venera.

Bosanske piramide koje se eventualno otkrivaju kraj Visokog, eventualno je moguće datirati u tome periodu koji se veže sa širenjem neolitskih kultura s Podunavlja odnosno jadranske obale prema unutrašnjosti Balkana. Naravno, ono što pretpostavlja relevantnost svake daljnje rasprave, jeste znanstveno neupitna potvrda autentičnost nalazišta.[16] Ona je početno bila pretpostavljena NASI-nim satelitskim snimkama objekata, katastarskim i geodetskim mjerenjima, matematičkim proračunima i čitavim nizom “dodatnih” ili “alternativnih” interpretacija koje bitno ne utiču na predmet istraživanja. Na više sondi evidentirana je čovjekova intervencija da kamenim pločama postojeće brdo, Visočicu, pretpostavlja se, dovede do kultnoga oblika piramide. Na susjednom brdu Plješivici nađeno je više različitih tragova graditeljske aktivnosti, a na oba brda i u tunelima nedaleko njih pronađeno je, kako se navodi, i kamenje sa simbolima bliskim onima poznatim iz vinčanske kulturne grupe.[17] Iako su neke konstrukcije o prirodi i podrijetlu samog nalazišta osporavane od strane geologa kao što je to npr. dr. Robert Schoch, koji je poznat po antidatiranju nastanka egipatske sfinge, a koji je ustvrdio da bi za sve anomalije na tom području mogao pronaći i prirodno objašnjenje, drugi geolozi tvrde da je posrijedi umjetna tvorevina.[18] Isto tako, glede podzemnih tunela nedaleko od tih brda a koji su i sami lokacija istraživanja, rudarski magistar Enver Hasić koji ih nadgleda, kaže: “Mreža podzemnih tunela ispod Bosanske doline piramida je isključivo djelo ljudskih ruku. Također, tvrdim da ovo nisu rudarska okna. Rudarska okna, recimo, imaju depoe ostataka onoga što se eksploatiralo. Ovi tuneli to nemaju. Dalje, svaka rudarska eksploatacija na području BiH je zabilježena u dokumentaciji države. Nema podataka da se ovdje eksploatirala bilo kakva ruda”.[19]

U samim tunelima, koji predstavljaju neku moguću vrstu labirinta sličnog a možda i starijeg no što je onaj na Kreti, otkriveno je više građenih suhozida koji zasigurno nisu “prirodna pojava” kao i dijelovi kamenog ručno tesanoga kotača, a svrha tih tunela mogla bi imati prvenstveno kultni karakter o kojem za sada možemo samo nagađati. Naime, poznato je kako u neolitskim kulturama Podunavlja u početku nije bilo posebnih ili “veličanstvenih” pogrebnih obreda ili ukopa. Ljesovi su često bili napravljeni od slame, a pokopi su izvršavani unutar samog sela, ispod kuće, ili nedaleko nje. Međutim, migracijama, trgovinom i uopće komunikacijom koja se izgleda intenzivno zbivala u tom razdoblju i bila povezana sa širenjem kulta Božice odnosno njenim varijacijama, potvrđuje na blisku religijsku osnovu stanovništva neolita na Sredozemlju. Uz to, ako je situacija kraj Visokog jedna vrsta moguće refleksije megalitskog pokreta ili njegovih derivata, tada je sasvim sigurno kako su neolitski stanovnici tog područja imali uzore koji su svoje “konsekvencije imali u savršenim pogrebnim običajima koji su se u to vrijeme razvili među civiliziranim narodima, osobito među Egipćanima.”[20]

Megalit u podzemnom tunelu Ravne od pečene gline.

Megalit u podzemnom tunelu Ravne od pečene gline.

IV.

Problem obitavanja, migracija i interpretiranja neolitskih i enolitskih kultura na području današnjih zemalja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Srbije, kao i onih starijih, zasigurno će još duže vremena biti temom brojnih arheoloških rasprava i istraživanja. Razlog tomu nije tek u različitosti pristupa problemu, već i u činjenici kako taj pretpovijesni period još uvijek ne raspolaže sa dovoljnim brojem nalazišta i dakako, obrade tih nalazišta kako bi se mogli dati neki konačni zaključci.[21] Stoga nam se čini upitnim, možda i ponešto ishitrenim, odbacivanje mogućnosti postojanja ikakva piramidalnog objekta ili kulta megalitske prirode na tlu Bosne i Balkana, a kakvo je izneseno od strane mnogih domaćih i stranih arheologa.[22]

Područje lokacije potencijalnog nalazišta zanimljivo je jer u neposrednoj blizini evidentiranih i važnih prahistorijskih kultura na tome području. Tako se nalazište potencijalnih piramida nalazi u kulturnom obzoru najstarije mezolitske odnosno neolitske kulturom Bosne i Hercegovine, kakanjske[23], koja je utjecala i bila povezana sa mlađom kulturom u Arnautovićima (Okolište) kod Visokog. Okoliše pripada neolitskoj kulturi povezanoj sa dobroznanim nalazištima u Butmiru, a koje se više godina pomno i pažljivo istražuje u zajedničkom projektu njemačkih i bosanskih arheologa.[24] Sama butmirska kultura bila je nesumnjivo visoko razvijena neolitska kultura značajna u ondašnjoj Europi, a nalazišta su osim samog Butmira, lokalitet Nebo u dolini Bile, te Kraljevina kod Novog Šehera. Karakteristika butmirske keramike ogleda se u susretu trakastih i spiralnih keramičkih ukrasa što svjedoči o susretu podunavskih i mediteranskih neolitskih kultura upravo na tom području.[25]

Osim dugog kontinuiteta samog naselja čije početke možemo tražiti negdje od 5.500 pr.n.e, inkustrirana keramika svjedoči da su njeni nositelji stigli do Butmira sigurno prije drugog tisućljeća prije naše ere. O tome svjedoči i bogat ikonoplastika karakteristična po ženskim kultnim figuricama koja nadmašuje sva druga neolitska nalazišta brojem od 72 idola. Štoviše, idoli pokazuju evolutivni karakter od anikonsko čepastog pa do antropomorfnog idola, a najviše ih pripada mlađoj fazi kulture,[26] dakle, onoj kada se zbiva dolazak nositelja spiralne keramike s područja Mediterana, odnosno Jadranskog mora dolinom Neretve prema sjeveru, ili paralelno tome i putem kulture rytona u prvim fazama iz Danila u zaleđu današnjeg Šibenika[27]. Butmirski idoli otkrivaju nam još jednu važnu i zanimljivu pojedinost, odnosno činjenicu kako nije riječ samo o multi-kulturnoj već i o multi-rasnoj zajednici: “Figure od pečene zemlje iz Butmira odražavaju negroidne, armenoidne i evropeidne tipove. One potvrđuju da je tu došlo do miješanja mediteranskog i alpskog tipa, iz čega je proizašla ovako razvijena neolitska kultura.”[28] Dapače, jedan od najljepših idola iz te kolekcije koja se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i nazvan je “mala crnkinja”, a dr. Alojz Benac čak tvrdi da je uspjeh ove neolitske kulture koja se odlikovala značajnom kamenom industrijom i bogatim duhovnim životom te komunikacijama zasnovan na različitosti njenih aktera i stapanju različitih baština u jedan jedinstveni horizont. S obzirom na to da se za brda Plješivicu i Visočicu pretpostavlja da su “uglačane” (teraformirane) u “piramidu” odnosno mogući pretpostavljeni spiralni kultni objekt (Plješivica), nije na odmet dodati kako je u Butmiru pronađeno: “4417 komada prizmatskog iverja, koje je služilo za noževe, pile i slično, 514 kremenih nazubljenih pila, 2663 strugalice, 818 šila, 168 ovršaka koplja, 6 dlijeta, 1715 kremenih strelica raznih oblika, od kojih su mnoge retuširane tolikom finoćom i preciznošću, da predstavljaju prava remekdjela kremene industrije. Instrumentar, upotrebljavan pri fabrikaciji kremenog oruđa, predstavlja 112 okivala (Schlagstein), 2738 većih bruseva, za odstranjivanje neravnosti i 1291 manjih bruseva za poliranje.”[29] To pokazuje kako je i ta kultura, sudeći po otkrivenim alatima, izvodila značajne zemljane i druge radove.

Postoji i jednu zanimljivu analogiju. Opisujući istraživanja u Sarajevskom polju gdje je pronađeno naselje koje je zapremalo 5700 kvadratnih metara površine na kojima se smjestilo 90 zemunica, prof. Ćiro Truhelka napominje kako se taj tip kuće sačuvao “do u historično doba te ga je Vitruv u svom djelu o arhitekturi potanko opisao. On se dapače (tip kuće – op. m. g.) u selima felaha u dolini Nila sačuvao do današnjeg dana.”[30] Napomenimo i to kako Butmirske kuće nisu rađene od kamena, već ukopane u zemlju, najčešće od dvije prostorije u kojima je u jednoj peć i “radionica” a u drugoj daske koje služe za odmor. Dakle, za razliku od ovalnih građevina neolita kakve susrećemo u Turskoj, Iraku, Iranu ili Siriji, kamen nije bio osnovni element koji je korišten za stanovanje ljudi u Butmiru. Dapače, postoje indikacije da su poradi vjerojatnog matrijarhalnoga ustroja društvene zajednice žene i djeca živjele odvojeno od muškaraca koji su imali poseban dio naselja za sebe i gdje su pronađene brojne posude namijenjene pripremanju alkoholnih pića, najvjerojatnije u obredne i kultne svrhe i s misterijskom pozadinom (ujedno i mogućom potkom kasnijih obrednih reinterpretacija).

Opisujući značaj jadranske kulturne zone za neolitske kulture središnje Bosne, akademik Borivoje Čović piše “Takva je, razumljivo, i ona masa ulomaka njihovog posuđa iskopana iz najstarijeg sloja naselja Obre I. No među njima bilo je nađeno i nekoliko komada koji potiču upravo od lonaca kakvi su zastupljeni u ranom neolitiku jadranske zone i, dalje, po srednjem i zapadnom Mediteranu. Iznenađenje istraživača je, bez sumnje, bilo veliko, a zaključak se sam od sebe nametao: ovo posuđe moglo je ovdje stići, točnije, biti donešeno samo s juga, s obale Jadrana. Put je, također, bio jasan – dolina Neretve je ne samo najvjerojatniji prirodni pravac nego se ranije otkrivena nalazišta u Zelenoj pećini iznad vrela Bile sada mogu potvrditi kao važna međustanica u kretanju i prodoru Mediteranaca ka brdovitom srcu Bosne. Ovdje, u Obrima, ostvario se jedan od prvih susreta ta dva svijeta prvobitnih zemljoradnika – mediteranskog i balkansko-podunavskog.”[31] Da su ti Mediteranci sa sobom donijeli i svoje kultove i graditeljske tradicije, postaje sve više očito. Kako u već spomenutim kultnim figuricama Boginja od kojih neke imaju čak i negroidnu fizionomiju, pa da načina gradnje nastambi što je uočeno, a koji ne nalazimo u neolitskim kulturama koje se razvijaju sjevernije (bar za sada). Isto tako, dr. Alojz Benac uočava kako neki primjeri keramike u Obrima I i II, te u Butmiru nesumnjivo potvrđuju import sa Jadrana, ali on napominje i kako je u “Obrima II, na otkopanom prostoru, otkriven niz radionica kamenog oruđa, na kojima je zatečen veći broj nuklea i poluizrađevina od raznih vrsta tvrdog kamenog materijala. Sav taj materijal nije bio potreban domaćinstvima, i ako je ovdje nešto bilo određeno za razmjenu, onda su to svakako mogle biti i ove poluizrađevine.”[32] Isto tako, da li su ti alati mogli biti načinjeni zbog masovne upotrebe u izgradnji kultnih građevina, ostaje da se potkrijepi konkretnim terenskim radom koji bi to možda sada i mogao dokazati.

Upravo ta komunikacija prema jadranskoj obali i neolitskim kulturama cijeloga područja pokazuje se kao mogući ključ za rješenje problema kultnih građevina kod poljodjelskih stanovnika središnje Bosne. Jedno od najznačajnijih istraživanja neolitskih kultura tog područja godinama je radio akademik dr. Grga Novak, s posebnim naglaskom na otok Hvar i hvarsku kulturu kasnog neolita, dakle oko 3000 g.p.n.e..[33] Prilikom istraživanja Grapčeve špilje na Hvaru, dr. Novak otkrio je ulomke keramike koja prikazuje brod, a to se ujedno smatra i najstarijim prikazom broda.[34] Budući da se radi baš o brodu (ne o čamcu ili slično), jasno je kako je komunikacija morem već tada bila izuzetno razvijena, i da je putem tih komunikacija dolazilo ne samo do trgovine već i do migracija, ali i širenja kultnih ideja i motiva.[35] Da su se te vrijednosti prenosile i na drugi način svjedoče i hvarski spiralni keramički motivi pronađeni u Butmiru.[36] O bliskosti hvarske sa srednje-bosanskim neolitskim kulturama tog perioda govori još jedan interesantan podatak. Naime, na lokaciji Hvarske kulture u okolici Bribira pronađen je keramički ulomak na koje je crtež koji prikazuje “polumjesec” i “zastavu”. Arheolog Petrić to objašnjava: “Prikaz predstavlja ‘polumjesec’ u određenom vremenskom trenutku, a motiv u obliku ‘zastave’ vjerojatno predstavlja komet, što je očigledno iz samog slikovnoga prikaza. Ovo je najvjerojatnije prvi slikani i zabilježeni prikaz kometa i stanovite svemirske senzacije u povijesti naše civilizacije.”[37] I dodaje: “Stoga je zanimljiv jedan primjer iz bliskog područja, u srednjoj Bosni s nalazišta Obre II, iz Hvarskoj suvremene Butmirske kulture. Naime, na butmirskoj keramici prevladava uobičajeni geometrizam i nema ovakvih slobodno izraženih crteža i motiva kao na hvarskoj keramici. Međutim, prema arheološkim poredbama upravo suvremen pojavama na hvarskoj keramici, jest crtež izveden urezivanjem na jednoj vazi butmirske kulture, koji prikazuje određeni svjetlosni objekt, po mojem mišljenju, također zabilježeni slikovni prikaz svemirske pojave, vjerojatno kometa (Benac 1971: T: 61/6, 1979: T.65/6).”[38] Tako pitanje komunikacije ali i bilježenja istih “svemirskih senzacija” koje su, najvjerojatnije, posve religijski ili kultno doživljene o čemu svjedoči i njihovo označavanje crvenom bojom (cinober) rezerviranom za prikaze atributa Velike boginje na keramici tih neolitskih kultura, ukazuje na dublju povezanost prostora u to doba no što se to čini na prvi pogled.

Model kojeg su pronašli njemački arheolozi na neolitskom nalazištu u blizini Visokog

Model kojeg su pronašli njemački arheolozi na neolitskom nalazištu u blizini Visokog

V.

Za nas u Hrvatskoj najzanimljivije otkriće glede mogućih kultnih megalitskih odnosno tome bliskih objekata u Hvarskoj kulturi izvršio je akademik dr. Grga Novak, koji je svoja iskapanja započeo još 1912. godine. Istražujući neolitske grobove. On bilježi: “jedanaest velikih gomila u vali Vira koje su se protegle po sjevernom pristranku brda Smokvnik, sa promjerom od 6 do 10 metara, djeluju upravo drastički, pa se odmah zaključuje da su to grobovi prahistorijskih stanovnika Hvara. Piramidalno nasipane sitnim kamenjem do 1 i pol metar visine, u kraju gdje nema razloga da one budu iz razloga obrađivanja tla, vuku te gomile na istraživanje. Ali sve, koje su do sada bile razmetnute, ne pokazaše nikakova traga grobovima. Mi ne možemo da damo točan razlog egzistencije takvih gomila. Prethistorijske zdjelice, nađene u jednoj od tih gomila, daju nam naslutiti, da su one napravljene ili nabacane u ritualne svrhe.”[39] Iako u ovom prvom izvješću o “piramidalnim gomilama” nemamo točnu dataciju njihova nastanka one nisu usamljen primjer. Točnije, njihova kasnija i usavršena kopija prilagođena ukopu je grob pored pećine u “Njivama”, za koji se kaže: “To su oko 1 metar visoke gomile, kojima promjer iznosi 4.5 metara. Skoro u sredini gomile, nešto malo prema istoku nalazi se kao sanduk napravljen grob. Taj ‘sanduk’ sačinjava pet velikih ploča, dve pobočne duge od 1.20 m. Široke do 80. cm postavljene su ‘na nož’, a isto tako dve druge, koje prve dve spajaju, samo su nešto krače od prvih. S doljnje strane je zemlja, a za pokrov jedna ogromna ploča. Povrh svega toga dolazi kamenje, nabacano tako da pravi piramidalni humak.”[40] Kasnije pronađeni rimski novčić nedaleko ovog mjesta, moguće svjedoči o tome kako je grob korišten i u tom periodu, iako ga se može smjestiti i u brončano doba.

Stratigrafija spilja na Hvaru, Grapčeve i Markove, može se pratiti u periodu od 4.000 g. pr.n.e pa do 200. g. pr.n.e, što svjedoči o dugoj naseljenosti otoka, iako su spilje izgleda više služile za kulta nego za stanovanje. Problem prirode spomenutih piramidalnih građevina u uvali Vira postoji dijelom i zbog toga što se nalaze u uvali koja ima odlična maritimna svojstva, pa je oduvijek korištena kao luka, a danas i za trajektni promet. No, kako se ona nalazi tek kilometar od hvarske tvrđave izgrađene izgleda na jednom pred-antičkom objektu, moguće i gradini, i kako prilikom zemljanih radova nalazimo na mnoštvo keramike od neolita pa do srednjeg vijeka, jasno je da je to područje bilo napućeno raznim kulturama od najranijih vremena pa do našeg doba. Ipak, to što su piramidalne građevine podignute na mjestu koje je zaštićeno od vjetrova i okrenuti moru ukazuje na njegov određeni “sakralno-zaštitni značaj”.[41]

Više svijetla na ovaj problem baca sam dr. Grga Novak nakon novog istraživanja koje je proveo godine 1947. On piše: “One su sve odreda bile smatrane grobnim humcima. Od 11 gomila izabrao sam za istraživanje dvije, koje su mi se činile da su najmanje dirane. Prokopavanje jedne od tih dvije gomila unijelo je sasvim novu svjetlost u pitanje njihove svrhe. Utvrdio sam, da ove gomile nisu nastale nikakvim nasipavanjem kamena nad nekim grobom ili mrtvacem, nego da je gomila koju sam iskapao pravilna građevina u obliku pačetvorine (piramide – op. m.g.), sagrađena u visini od oko 1 metra kao suhogradnja s kamenjem nepravilnog oblika. Iskapanje unutar pačetvorine nije naišlo ni na kakav grob. Ostaje dakle otvoreno pitanje koja je bila svrha tih gomila. Da one nisu nastale u poljoprivredne svrhe vidi se vrlo dobro i iz terena na kojem se one nalaze, i koji nije bio upotrebljavan u poljoprivredne svrhe.”[42] Budući kako se drugi grobni humci ili grobovi na Hvaru i susjednim Paklenim otocima i na Klementu vezuju najčešće uz brončanodobne kulture, a kako su oni rađeni nabacivanjem kamenja a ne brižljivom suhogradnjom kakav je primjer kod ovih minijaturnih piramida, možemo pretpostaviti da one pripadaju jednom drugom kulturnom horizontu. Važno je napomenuti kako grobova iz neolitskog doba ovdje, kao ni, npr. u Butmiru, nema.[43]

Ako je uistinu točno da su te hvarske “pačetvorine” suhogradnja neolitskog doba, a nemamo razloga misliti suprotno jer osvjedočeni arheološki dokazi na to upućuju, onda u njima možemo vidjeti odbljesak mogućih dalekih prauzora koji se ovdje ostvaruju na posebnom “svetom mjestu” (uvali) i imaju funkciju kulta i mogućeg astralnog utjecaja povezanog sa morem i plovidbom. Zato, nije niti nemoguće da su ti fenomeni dio jedno šireg migracijskog ili misionarskog ciklusa koji se, glede labirinta i piramida, očito odnosio i na butmirsku kulturu, isto kao što je to bio slučaj sa bilježenjem komete kojeg smo prije opisali. Da li se radi o tome da ovdje imamo piramide prije piramida, ili su one dio simbologije kulta koji se širio migracijom rasa tzv. Mediteranaca migracijama u neolitu iz sjeverne. Afrike čak do obala istočnog Jadrana, predmet je daljnjeg istraživanja i rasprava.

VI.

Još jedan zanimljiv primjer očite starije i megalitne gradnje predstavlja kružna građevina u uvali Skalezija na Hvaru građena od ogromnih kamenih blokova. Kamene debele od metar i pol do tri metra poslagano je tako da sužuje prostor iznutra prema van, dok je sam objekt dug oko četiri metra. Da je ta gradnja utjecala na kasniju, vidi se i zato što “Izgleda da je kamenje bilo tako postavljeno, da sužujući prostor, na način današnjih kućica po hvarskim poljima, zatvara krov. Razlika je u tome, što se kod gradnje tih kučica rabe ploče, a ovdje su se rabili ogromni kameni blokovi, koji te ploče zamjenjuju.”[44] Neolitsko doba s tom građevinom povezuje pronađeni fino uglačani kameni šiljak. Konstrukcija cijelog zdanja odgovara tehničkim postupcima vađenja kamena pomoću klinova, koju su prvi upotrijebili stari Egipćani. Dapače, i drugi primjeri kamenih nastambi na Hvaru upućuju da su one nastale još u neolitskom periodu, dok o spomenutom čitamo i sljedeće: “Nalaz neolitičkih kremenih predmeta među zidovima kamene kućice u predjelu Skalizija u Pelegrinu, na zapadnom dijelu otoka Hvara, upućuje na to da je čovjek tog vremena (neolita – op. m.g.) koristio ove suhozidne konstrukcije i za svoj boravak u njima, odnosno stanovanje. Takve gradnje okrugla tlocrta i iste namjene otkrivene su i u južnoj Francuskoj i u Španjolskoj.”[45] Na otoku Hvaru postoje brojne takve građevina, nazvane i trimovi ili bunje, mnoge od njih su vrlo stare, a sve su napravljene shodno tom neolitskom prauzoru. Čak i u mjestima gdje postoje kuće, ovi kameni trimovi često se nalaze uz njih, ipak, najprisutniji su u poljima gdje su služile poljodjelcima ili pastirima kao konak odnosno spremišta alata ili plodova. Njihova gradnja kontinuirano je prisutna na otoku kroz gotovo sva povijesna razdoblja, počevši već od onog najstarijeg kada je otok naseljen. Moguće je da su takve kućice bile i mjesta kulta neolitskih prastanovnika, a kasnije su zadržane poprimivši i druge funkcije. Građene su od probranih kamenih gromada, koje su minimalno otesane, ali vješto složene tako da se veličina kamenja smanjuje prema vrhu. Na taj način gornji dio kuće nije bio pretežak i nalikovao je kupolu. Nakon što bi se na vrhu stavila zadnja ravna ploča i zatvorila kupola trima, on bi se izvana obzidao još jednim redom kamenja čime bi se smanjila visina kupole i pojačali zidovi. Često se sreće kako su iznad nadvratnika trima vodoravno postavljene dvije kamene ploče pa se time sam nadvratnik rasterećuje težine kupole. “Takvo je rješenje primijenjeno i drugdje, na mnogim slavnim spomenicima, kao što su rasteretne ploče nad ulazom tholosa u Dendri kod Medeje u grčkoj pokrajini Argolidi, te nad grobnom komorom Keopsove piramide. Dakako da je riječ o sasvim drugim, velikim dimenzijama, ali načelno rješenje je jednako, pa je i ingenioznost našeg bezimenog graditelja jednaka, jer je jednaka potreba nametala takvo graditeljsko rješenje.”[46] Dakle, zanimljivo je da su istarski kažuni, hvarski trimi, bračke i šibenske kamene kučice, građene na arhitektonskim principima koji nedvojbeno upućuju na poznavanje arhitekture kakva je primjenjivana u izgradnji tako kolosalnih objekata kao što je to Keopsova piramida, čuvene i zagonetne građevine na Balearskim otocima ili grobnice u Mikeni. Napomenimo kako u Egiptu, toj velikoj poljodjeljskoj zajednici, još od vremena pred-dinastičkih kultura kamen nije upotrebljavan za izradu staništa. Kuće odnosno kolibe građene su od blata i opeke, ali hramovi, piramide i svetilišta bili su kamena zdanja. U njima nitko nije stanovao, pa čak je i faraon, kao bog na zemlji, uz kameno zdanje koje je uz to što je simboliziralo njegovu nadnaravnu moć bilo i administrativno središte njegove vlasti, imao do njega ili u produžetku kuću sagrađenu od opeka.[47] Predmnijeva se da je to posljedica religijskih uvjerenja povezanih sa zagrobnom sakralnom arhitekturom.

Tako prvu kamenu gradnju u Egiptu neki vide u granitnoj grobnici kralja Udi-Mua iz prve dinastije, koja je isto tako napravljena od grubo tesanih blokova i spada u razdoblje koje odgovara onom kasnijeg neolita na područjima zapadnog Balkana.

Predemet nepoznate namjene pronađen na lokaciji u Visokom

Predemet nepoznate namjene pronađen na lokaciji u Visokom

VII.

Zasigurno i u to rano vrijeme osvita civilizacije, komunikacije i trgovina među naizgled udaljenim prostorima nisu bile nemoguće. Egipćani su primjerice baštinili i mezopotamijske ideje ali i tehnike izrade kamenih reljefa još u pred-dinastičkom razdoblju[48]. Stoga nije niti nemoguće da su i njihove ideje i znanja također utjecali na druge narode odnosno podneblja. Za nas je zanimljivo i to što je još od mezolitskih kultura lovaca i skupljača hrane, jadranski prostor povezan za sjeverno-afričkim prostorima. Na to upućuje i akademik Borivoje Čović, kada opisujući nalaze u Crvenoj spilji, piše: “”Kako je utvrđeno, kultura mezolitskih stanovnika Crvene Stijene čvrsto je vezana uz istovremene kulture Sjeverne Afrike, posebno za one tzv. kapijenskog tipa, nazvane tako po lokalitetu Kapsa (Gafsa) u današnjem Tunisu, čija se nalazišta prostiru od planine Atlas, na zapadu, do visoravni Barka, na istoku. Podudarnost u oblicima velikog broja sitnih alatki (od kojih su neka visoko specijalizovana oruđa za finu obradu kože i kosti) takvog su stepena da ne ostavljaju mnogo mjesta sumnji u primarno sjevernoafričko porijeklo ne samo ovih oblika već i stanovništva Crvene Stijene… U rasnom pogledu oni su pripadali jednoj velikoj skupini mezolitskog i paleolitskog stanovništva za koju je uobičajeni naziv Mediteranci… Pojam Mediteranci je, naime, dosta širok i mogao bi obuhvatiti manje ili više srodne, ali i heterogene ljudske skupine koje su u ovo doba živjele uz obale Sredozemnog mora, a koje ujedinjuju prvenstveno sličan način života, srodna kultura i vjerojatno proces međusobnog miješanja.”[49] Naravno, mi danas nemamo dovoljno osvjedočenih dokaza da možemo arheološki ispravno pratiti pretpostavljeni kontinuitet te povezanosti, ali imamo brojne indicije koje ukazuju na kulturne doticaje pa i prožimanja mediteranskih kultura još od najranijeg doba. No, da je egipatska kultura bila u pred-dinastičkoj fazi prožeta sjeverno-afričkim kulturnim utjecajem vidljivo je i po tome što u najranijim prikazima “libijski vladari nose faraonske čeone ukrase”.[50] U tom kontekstu širenja znanja i ideja koje bi mogle povezati, pa makar i na posredna način, Egipat i Balkan, vidljivo je i iz razmišljanja dr. Grge Novaka koji napominje da postoje osvjedočeni dokazi na relaciji jadranskih neolitskih zajednica sa otokom Kretom. Za kretsko stanovništvo tako, drži se da je “došlo na Kretu s obala Anatolije. Oni su, čini se, već u kasnom neolitu bili u dodiru sa stanovnicima močvarnog područja sjeverne delte Nila; ima znakova koji ukazuju na to da su u vrijeme ujedinjenja Egipta pod ‘Menesom’ neki stanovnici delte pobjegli iz domovine i naselili se na Kreti, pa je možda upravo to dalo domorodačkom stanovništvu otoka potstrek da krene putem civilizacije.”[51]

Da je neki sličan potstrek bio prisutan i u središnjoj Bosni u to davno vrijeme pokazuju spomenute kultne figure, idoli, Butmirske kulture. No, za monumentalne i megalitske građevine, primjerice piramide, unatoč indicijama još uvijek nedostaju stručne potvrde i verifkacije. Zanimljivo je napomenuti kako je etnolog dr. Milovan Gavazzi bosanske stećke promatrao kao zadnji izdanak monumentalnih i megalitskih kultura zaostalih iz prapovijesti u ranom srednjem vijeku.

(Ovaj rad napisan je i objavljen još 2007. godine, a ovdje ga donosimo uz neznatne izmjene)


[1] Napomenimo kako je kognitivna percepcija unutar lingvistike, antropologije, etnologije, pa i arheologije danas snažno potaknuta općom tranzicijom bivših socijalističkih društava u nove društvene modele. Uočilo se, između ostalog, kako je ta tranzicija povezana sa temeljnim kolektivnim osjećajima euforije i razočaranja. No spoznaja kako su takvi opći osjećaji kognitivna kategorija (vidi rasprave o “Bosanskim piramidama” na blogovima http://apwr-central.blog.com/ kao izvrstan primjer) postojala je i prije. Usp: Vidi; W.LaBarre, The Cultural Basis of Emotions and Gestures; u Journal of Personality 1947;Rodney Needham, Structure and Sentiment 1962; Paul Ekman, Expressions of Emotion in Man and Animal, 1972; J.P. Dumont, Knowledge and Passion, 1980. Zanimljivi su i etnološki radovi o kognitivnom odnosno o antropologiji osjećajnosti koji se odnose npr. na obrede ozdravljenja (B. Kapferer, 1979), potom rad o lovcima na glave i osjećajnoj društvenoj dinamici na Filipinima (M.R. Rosaldo), ali svakako temeljna uporišta ovom novom pravcu razmišljanja koji nam omogućuje dodatno razumijevanje ljudske kulturne i društvene evolucije daju radovi kao što je zbornik Language and the Politics of Emotions (1990), te knjiga Michela Foucaulta “Arheologija vrijednosti”. Proučavanje kognitivnih dimenzija ljudskog društva nastavak je općih teorija koje su se bavile proučavanjem politike osjećaja te sociologije znanja.

[2] “Postprocesaulisti, međutim, odbacuju strogu znanstvenu definiciju arheologije i obično je vide kao društvenu, a ne kao prirodnu znanost uz isticanje subjektivnog elementa u interpretaciji.”. Usp; Jacqueline Balen i Ivor Karavanić, Osvit tehnologije, katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb 2003, str..7.

[3] Aktualna alternativna paradigma na Bosanskoj javnoj sceni neodoljivo podsjeća na slučaj koji opisuje Mircea Eliade pišući o uspjehu časopisa “Planeta” pedesetih godina XX. vijeka u Parizu. “U toj sumornoj, dosadnoj i ponešto provincijalnoj atmosferi… pojava Planetedjelovala je poput bombe…to zajedničko oduševljenje nije došlo (do izražaja – op. M.G.) zbog znanstvenog pristupa, nego zbog… znanosti nadopunjene hermetikom, naučnom fantastikom, političkim i kulturnim novinama.” Usp; Mircea Eliade, Okultizam, magija i pomodne kulture, GZH, Zagreb 1983, str. 22.

[4] Vidi; Marijan Grakalić, Duhovnosti novog doba, Reta, Zagreb 1994, str. 47-82.

[5] Kako je cijeli slučaj aktualizirao raznovrsne “alternativne” koje u njemu vide nadu za ostvarenje svojih doktrina, valja napomenuti kako taj prostor dijaloga i razumijevanja neće ovdje biti posve aktualiziran. On bi otvorio pitanja jedne druge rasprave. Ipak, recimo kako se radi o području koje bi se moglo opisati i ovako:”U našoj kulturi ne postoji terminologija pomoću koje bismo govorili o psihičkoj razini na kojoj počiva vizija zbilje. No čini se da ona svakako očituje svoj utjecaj u točki koja leži dublje od naše intelektualne svijesti. Pogled na svijet kojega se pridržavamo nije nešto što učimo na isti svjestan način na koji učimo sadržaj intelektualnih predmeta.” Vidi; Theodore Roszak; Kotrakultura, Naprijed, Zagreb 1978, str. 66.

[6] Stuart Pigott; Svet koji je stvorio čoveka, u “Osvit civilizacije – opšti pregled starih kultura”, Jugoslavija, Beograd 1969, str. 11.

[7] Čest je slučaj da se struktura stvari prikazuje kao njihov izvor i zbog toga nalazimo na pristup izlaganja povijesti mišljenja umjesto pristupa tumačenja.” Nav. po; Karl Mannheim;Eseji o sociologiji kulture, Stvarnost, Zagreb 1979, str. 80.

[8] “Vjerovatno svi već dobro poznajete “desethiljadugodišnje piramide” u Bosni. Usprkos protivljenju velikog broja stručnjaka, ovaj pseudoarheološki projekt ide dalje i rasplamsava političke duhove.” Dr. Predrag Novaković; Između arheologije i politikantstva, Izvor::www.piramidasunca.ba, aktualnosti od 01.04.2007. I; Takva praksa najočitija je u pismu grupe Bosanskohercegovačkih arheologa i povjesničara Visokom predstavniku u BIH, gospodinu Shwarz Schillingu da obustavi radove na arheološkom projektu kod Visokog. Opširnije: http://bigblog.tportal.hr/pop-arkadija u tekstu “Nacionalni program Bosanskih piramida”.

[9] Vidi; Mircea Eliade; Nav. Djelo, str. 80. i dalje.

[10] Dr. Stojan Dimitrijević; Prahistorija, u “Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Prahistorija, Naprijed, Zagreb 1998, str. 39.

[11] Usp. Jacqueta Hawkes, Prethistorija, Izdanje UNESCO-a, naprijed, Zagreb 1966.

[13] O megalitima i drevnim kamenim spomenicima Europe i svijeta vidjeti na preporučenoj web adresi: http://www.megalithic.co.uk/. Napominjemo kako egipatske kamene hramove i piramide ovdje također promatramo kao megalitske građevine.

[14 “Taj megalit pronađen je u selu Srndalj u Rasini, u Srbiji 1920.godine. On je, koliko se moglo ustanoviti, jedini, do sad ustanovljeni primjerak kod nas. Taj megalit je veliki kamen neodređena oblika, na svom najdužem mjestu dug je 3,20 metara, a na najužem 2,50 m. Po njemu su bez iakvog ustanovljenog sistema nacrtani razni, nevješto izvedeni geometrijski crteži, ponajviše rombovi s dijagonalama, kao i nekoliko veoma nevješto nacrtanih životinja, valjda konja, od kojih dvije nose na sebi jahače… crteži na njemu, po Menghinu, pripadaju haldštatskom stilu.” Usp; Zvonimr Kulundžić, Knjiga o knjizi, Školska knjiga, Zagreb 1951, str. 48.

[15] Usp. Jacqueta Hawkes, Prethistorija, Izdanje UNESCO-a, Naprijed, Zagreb 1966., str. 357.

[16] Egipatski geolog dr. Ali Barakat koji je proveo gotovo dva mjeseca istražujući Visočicu i Plješivicu na konferenciji za tisak u Kairu ističe:”Ja sam pronašao artefakte kada sam vršio iskopavanja vlastitim rukama” – rekao je i dodao: “Pronašao sam oruđe slično čekiću. Također sam pronašao neke ručno obrađene stijene na kojima sam pronašao crtež strijele, koja je vjerojatno ostatak jezika Bosanaca od prije nekoliko hiljada godina.“ On pretpostavlja da je pronašao i grobnicu ispod jedne od piramida. Ona sadrži ljudske kosti i organski materijal koji je mogao predstavljati očuvane organe ili tečnu hranu. Barakat kaže da vjeruje da je grobnica stara oko 5000 godina.” Nav. po: “Faraoni pomažu skidanju vela tajne s Bosanskih piramida”, 20.03.2007, http://www.piramidasunca.ba.

“Podsjećamo da je tokom ove sezone obavljeno niz analiza uzoraka kamenih blokova i vezivnog materijala s piramida Sunca i Mjeseca koje je izvršio Građevinski institut iz Tuzle (GIT) a koji je svoje rezultate donirao Fondaciji. Oni su, kao što je javnost detaljno obavještena, pokazali da su kameni blokovi s piramide Sunca

građevinski materijal betonskih kvaliteta, a ploče pješčara s terasa piramide Mjeseca građevinski materijal pješčara neuobičajeno dobrih kvaliteta. Vezivni materijal na obje piramide je isti što upućuje da se ovdje radi o istim graditeljima koji su, najvjerovatnije, gradili piramide u isto vrijeme.” Nav po; “Dopunski rudarski projekat istraživanja, otvaranja i rekonstrukcije starih tunela u Visočkoj dolini za potrebe Fondacije arheološki park Bosanska piramida Sunca (član. 62 o rudarstvu)”, Sarajevo, decembar 2006, str. 2.

[17] Vidi; Dr. Muris Osmanagić; Proto-pismo Visoko, u Izvještaji na.http://www.piramidasunca.ba/.

[18] Slojevi sedimenata gline i lapora na pločama pješčara svjedoče o hiljadugodišnjoj starosti struktura građenih ljudskom rukom”, dr. Asim Ibrahimagić, geotehnolog. Vidi; www.piramidasunca.ba, vijest od 27.04.2007.

[19] Nav, po: “Hasić: “Podzemni tuneli u Visokom nisu prirodne tvorevie niti rudarska okna”, FENA, 08.02.2007.

[20] Usp. Jacqueta Hawkes, Prethistorija, Izdanje UNESCO-a, naprijed, Zagreb 1966., str. 408.

[21] Vidi: Stojan Dimirijević; “Problem neolita i enolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji”,Opvscvla Areologica V, Filozofski fakultet u Zagrebu, odsjek za arheologiju, Zagreb 1961. Pišući prilog o umjetnosti na području Hrvatske u razdoblju brončana i željeznog doba, Nives Majnarić Pandžić već u uvodu konstatira kako će nastojanju da se umjetnost prikaže odvojeno od kulturnih horizonata toga doba na žalost  biti “udovoljeno u vrlo maloj mjeri, jer je u Hrvatskoj stupanj istraženosti pojedinih regija i pojedinih razdoblja prilično nizak.” U;Povijest umjetnosti u Hrvatskoj: prapovijest. Naprijed, Zagreb 1998, str. 161.

[22] Vidi: “Alleged Finds in Bosnia-Herzegovina”, na web adresi:http://groups.yahoo.com/group/Indo-Eurasian_research/message/6264

[23] “… u kakanjskom naselju su masovno zastupljena sitna kremena oruđa, nedovoljno obrađena i slabo izdiferencirana. Ovakva oružja jako podsjećaju na ona iz prethodnog mezolitskog doba. Za određivanje kronološkog reda naselja u Kaknju, ta oruđa su od velike važnosti. Imamo utisak da se ovdje radi o tzv. mikrolitskom oruđu i da je naselje vezano sa mezolitskom tradicijom.” Nav.po; Dr. A. Benac, D. Sergejevski, Đ. Mazalić: Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Univerzum, Zagreb-Sarajevo-Beograd 1955, str. 14.

[24] Vidi: “Bosnien-Herzegowina, Okolište und Butmir”, na web stranici:http://www.dainst.org/index_930_de.html,.

[25] “Kud i kamo važnija je u Butmiru keramika, mada nije fabricirana u samom naselju, nego negdje u blizini. Dokaz tomu je, da se nisu našli ostaci lončarske peći ili ognjišta, na kom bi se peklo suđe, a nema ni onih karakterističnih neuspjelih, pola prijesnih ili prepečenih te troskavih komada, koji se inače nalaze na mjestu fabrikacije u velikom broju.” Prof. Ćiro Truhelka: “Bosna u doba prehistoričko”, nav. po:Povijest Bosne i Hercegovine, Knijga I, HKD Napredak, Sarajevo 1991, str. 79.

[26] Usp. Ibidem. Str; 80.

[27] “S druge strane, već je otkrivanje Kaknja pokazalo da je na prostoru srednje, odnosno južnog dijela srednje Bosne ostvaren jedan suptilniji, dublji dodir sa jadranskim neolitskim svijetom. Tu mislim na kultne ritone, čije porijeklo u Kaknju moramo tražiti negdje na Jadranu – poslije toga su došli Arnautovići, a onda Okolište u Moštrama i, konačno Obre kod Kaknja. Tako je zabilježen čitav niz nalazišta koja u cjelini pružaju dobru podlogu za izučavanje kulturnih veza južnog djela centralne Bosne s Jadranom u neolitskom dobu.” Dr. Alojz Bbenac; Širenje neolitskih i enolitskih kultura dolinom Neretve, u “Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka”, Hrvatsko arheološko društvo, Split 1980, str. 17.

[28] Dr. Alojz Benac, “Predslavensko razdoblje”, tiskano u Enciklopedija Jugoslavije, knjiga 2, Leksikografski Zavod FNRJ, Zagreb 1964, str. 37.

[29] Prof. Ćiro Truhelka, nav. djelo, str. 79.

[30] Ibidem, str. 79.

[31] Borivoje Ćović; Od Butmira do Ilira, Veselin Masleša, Sarajevo 1976, str. 19.

[32] Dr. Alojz Benac; Kulturni odnosi sjeverozapadnog Balkana i talijanske oblasti Tavoliere u neolitsko doba, u “Arheološki radovi i rasprave” broj. 10. Jugoslavenska Akademija Znanosti i Umjetnosti, Zagreb 1987, str. 21.

[33] “Veze započete u neolitu, nastavljaju se u enolitu u cijelom ovom kulturnom krugu zahvaćajući svakako i Kilkade i Kretu i vežući se sa Ciprom, Prednjim Istokom, Malom Azijom, i s Egiptom, vjerojatno posredstvom Egokretijaca…” u; Grga Novak, Hvar kroz stoljeća,Narodni odbor općine Hvar, Hvar 1960, str. 14.

[34] “Iz tog je vremenskog razdoblja, oko 3000. g.p.n.e. i slika lađe nađena u najdonjim slojevima Grapčeve spilje Lađa je urezana u jednom ovećem fragmentu oveće vaze.” Grga Novak, nav. djelo, str. 20.

[35] “S obzirom na izrazitu posebnost i karakteristike nekih motiva i crteža a i prema ostalim arheološkim podacima, po kojima se očituje da je postojalo izrazito pomorsko komuniciranje između raznih regija onodobnog svijeta, što potvrđuju i arheološki nalazi na jadranskim otocima i na obje jadranske obale, pretpostavio sam i zaključio da je u tom razdoblju kasnog neolitika postojalo i da je zabilježeno određeno poznavanje astronomije, astronomske navigacije i kalendara.” Nikša Pertić; Zanimljivi crteži na pretpovijesnoj keramici Hvarske kulture: prikaz kometa iz približno 3000. g.p.n.e.”, u VAMZ, 3.s., XXXV 11-18 (2002), str. 12.

[36] Grga Novak, nav.djelo, str. 14.

[37] Nikša Petrić; Zanimljivi crteži na pretpovijesnoj keramici Hvarske kulture: prikaz kometa iz približno 3000. g.p.n.e.”, u VAMZ, 3.s., XXXV 11-18 (2002), str. 14.

[38] Ibidem. str. 14.

[39] Grga Novak; Otok Hvar, Beograd 1930, str. 16

[40] Ibidem. Str, 17.

[41] Marin Zaninović; Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, zagreb 1996, str. 12.

[42] Grga Novak; Hvar kroz stoljeća. Narodni odbor općine Hvar, Hvar 1960, str. 24..

[43] “Nije bez interesa da se napomene da dosad nije nađen nijedan grob navedenih neolitskih grupa, a kamo li čitave nekropole. Nije zgodno dati definitivan sud o tome, ali se dobiva utisak da svi su ovi neolićani svoje mrtvace spaljivali bez traga, ili su ih izlagali divljim zvijerima.” Usp. Dr. Alojz Benac; Pretistorijsko doba, u “Kulturna povijest Bosne i Hercegovine”, Narodna prosvjeta, Sarajevo 1955, str. 29.

[44] Grga Novak;Otok Hvar, Beograd 1930, str. 18.

[45] Marin Zaninović; Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb 1966, str. 149.

[46] Ibidem, str. 151.

[47] Usp. Sir Leonard Woolley; Počeci Civilizacije, Uredništvo UNESCOa, Naprijed, Zagreb 1966, str.226-228.

[48] Usp. Ibidem; str. 29.

[49] Borivoj Čović, Od Butmira do Ilira, ,Veselin Masleša, Sarajevo 1976, str. 13.

[50] Usp. Sir Leonard Woolley; Počeci Civilizacije, Uredništvo UNESCOa, Naprijed, Zagreb 1966, str. 30.

[51] Ibidem; str. 43.

Oglasi