Sjećanje na Varšavsku – Kako smo se borili protiv Milana Bandića i kumova

Kod spomenikj Tinu Ujeviću bile su istaknute poruke gradonačelniku Bandiću

Kod spomenikj Tinu Ujeviću bile su istaknute poruke gradonačelniku Bandiću

Filigranski pločnici – Heroji Varšavske ulice  (4. 06. 2010.)

Piše: Marijan Grakalić

Svaki dan prolazim Varšavskom kako bih posjetio tu našu zagrebačku mladost što sjedi po vrećama za spavanje i ispod plastičnih i najlonskih pokrivala. Unatoč kiši i lošem vremenu oni su ovdje. Oni su pravi heroji našeg doba i ovog grada jer unatoč bijednih ucjena i nasilja kako bi se zadovolje nečije ambicije za zaradom brane na ulici dignitet svih nas.

Jedan mladić ima gitaru. Pjeva se: filigranski pločnici/ puni baruta/ filigranski pločnici/ usta puna baruta – glas odzvanja zvonko i prkosno niz ulicu. Urbana kultura i legendarni štih iz jednog poštenijega vremena sada tu među zidovima kuća ponovo žive. Mladi ljudi ne žele biti ničiji kmetovi, sluge ili nekakvi jadnici iz fašističkih parabola aktualnog gradonačelnika Milana Bandića gdje se kaže oni bez novca ne trebaju niti živjeti u hrvatskoj metropoli. To bi se, dakako, trebalo platiti, možda zamračenim perjem ili drugim čime to plaćaju tajkuni i političari.

Na prosvjedu za obranu Varšavske ulice Teodor Celakoski iz Udruge pravo na grad ističe kako je polog od 15 milijuna eura koji je investitor Horvatinčić položio kao osiguranje za kredita od 55 milijuna kod Hypo Banke ustvari novac koji pripada kriminalnom miljeu. Glede toga već je podnesena i prijava Uredu za sprečavanje pranja novca, no čini se kako je sve to tek liječenje nečega što je trebalo biti davno iza brave, da je poštene vlasti.

Policija je u cijeloj toj priči element neke dodatne shizofrenije. Umjesto da kontrolira i hapsi kriminalce, ona se bavi ljudima kojima nitko ne bože zabraniti pravo na prosvjed, svoj grad i vlastito mišljenje. Zbog toga cure i dečki iz Varšavske postaju još značajniji. Ne samo zbog hrabrosti i savjesti, već zbog nade bez koje nije moguće promijeniti stvar i paradigmu cijelog ovog nesretnog i pohlepnoga vremena.

Zbog korumpirane i podplatljive vrhuške Varšavska ulica nije tek prašna garaža, to je scena opće društvene nemoći i izravna borba mladosti jednog grada za svoje ulice i svoje lice, za otkačivanje mafiokracije i ambicija planačkih političara koji običaje plemenskog horor nasljeđa žele nametnutikao gradski pravilnik. Zato i balada filigranski pločnici sada i jeste istinita. Jer, ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se…