Super Soul

Piše: Blažo Davidović

” Super Soul ” je za Uskrs 2044. godine uveo specijalne popuste i ja sam u obližnjem marketu, na križanju Rozgine i Modrićeve, ušao u market sa ciljem da izađem što prije jer me, nekako, duša boljela. Pristupi mi prodavačica. Duša, nekih tridesetak godina. Nisam znao što bih, duša koju imam najobičnija je, pjesnička, nakon prve zbirke, stara nekih pola godine, jeftino sam je kupio upravo tu, na istom mjestu. Nudi mi svježe duše sa Istoka, moćne duše iz Skadinavije, duše lutkarskih glumaca, bankarskih službenika i novinskih urednika. Tu je, zatim, veli duša od prodavačice, duša čuvara zatvora, NATO tenkista, lezbijke i tv voditeljice, travestit manekena, sve je to na ” must have ” polici. Pitam za garanciju.
– Kao i uvijek, garantiramo pola godine, i u tom roku osiguran je servis, duše se kvare, neke su delikatne, a Vaša duša je pjesnička, ako se ne varam ?
– Da, ali…Stalno sam tužan. I nekako usamljen. Teška je to duša.
– Sigurno ste kupili kategoriju ” Nakon prve zbirke “, ona je cijenjena, ali kvarljiva i u duševnom društvu na marginama. Što ne bi probali partijske duše ? Imamo demokrate, nacionaliste, homofobe i šoviniste, anarhiste, mornahiste…
– Neku ležernu dušu, veselu…
– Onda duše modnih kreatora, recimo…, Ili, na primjer, duše balkanskih diktatora, one idu dobro…
– Imate dušu zaljubljenih, ali sretno ?
– Eh, imamo li… Jasno da imamo. Zaljubljeni u koga, sve nam je u podkategorijama, zaljubljen u sebe je najskuplja duša, zaljubljen u…
– U neku ženu. Ili cvijet. Zalazak sunca, svejedno.
Odlučim se, konačno, za dušu nuklearnog fizičara. Na Veliki Petak, upitah se gdje će mi duša nakon smrti otići. Sa kojom dušom da umrem ?
Kišilo je i dva labradora njuškali su oko kontejnera.