Zločinac konačno priveden pravdi

artwork_images_425105436_640401_pere-catalapic

Piše: Kruno Čudina

Barack, Terry… ne, oprostite, Kerry, pa Samantha ”Moć”, Cain ili McCain?, Hague, Tony, oh Tony, ti veliki ratniče Blair, lista je puno dulja i dala bi se složiti bez problema, ali oni ostaju netaknuti – ljudi koji uništavaju milijune drugih ljudi, koji su prijetnja cijelom čovječanstvu i čovječnosti, uz nepresušnu potporu od strane svojig cionističkih šefova, onih gnjida iz lobija poput AIPAC i sličnih, te svih iz njihove zemlje/korporacije, svih iz njihovih administracija koje daju i u ovim trenucima potporu te sudjeluju u istrebljenju velikog dijela ljudi na ovome svijetu, dodatno u iskorištavanju mrtvih u svrhu postizanja svojih umobolnih ciljeva. I toga 15.06.2012., kada sam pisao tekst ispod ovoga uvoda, bili su mi i oni na pameti, ali u prvi plan je izišao jedan od takvih zločinaca u nizu koji se izvukao, što zvuči kao nešto nezamislivo, ali povijest se ne ponavlja, ona traje. Jedna vijest u nekakvim Novostima svoje vrste je izazvala potrebu da podijelim tu vijest, kao i potrebu na promišljanje o kaznama koje nikada nisu i neće biti provedene nad svim tim ratnim zločincima, te nedostatnost kazni koje bi odgovarale proporcijama njihovih zlodjela.

Zločini i kazne. Kazne primjerene zločinima koji su počinjeni. Ili neprimjerene. Rasprave o tome oduvijek traju, dovoljno je prisjetiti se svih rasprava o opravdanosti smrtne kazne koja se, usput rečeno, uredno provodi i danas u mnogim zemljama svijeta. U tim raspravama uvijek je prisutno i pitanje načina na koji se smrtna kazna provodi, odnosno – koji bi način bio više human po kažnjenika, tj. koja egzekucija te vrste podrazumijeva više patnje (rekli bismo agonije čak),  a koja manje, pa je samim time, metodom i brzinom, humanija. Treba napomenuti da, uz svu tu silu zemalja svijeta koje provode smrtne kazne, humanije ili puno manje humanije (kada bi se tako nešto uopće moglo procijeniti sa sigurnošću, no human je ovo svijet), mnogi zločinci bivaju osuđeni na smrtne kazne i za puno manja zlodjela od ovoga na čije je hvatanje, kaznu i dokaz izvršenja iste čekao veliki dio svih normalnih ljudi naše omanje planete. Jasno, nemoguće je i neprimjereno,  a nadasve ‘politički’ i ‘moralno’  nekorektno, bilo koji zločin proglašavati manjim zlodjelom od onog drugog; to, naravno, ako se držimo težine i vrste zločina kao ujednačenosti u određenoj kategoriji istog, a kategorija o kojoj ovdje govorimo je ubojstvo. Što će reći da je krađa ipak zlo djelo manje vrste. To je jasno.

1č2

Što se tiče kategorije namjernog i ciljana oduzimanja života drugim ljudima, tu bi ipak morao, uz sve ostalo, doći u obzir i opseg toga čina, odnosno broj života koje je zločinac oduzeo. Vjerujem da je i to vrlo jasno iz pravne, sudske prakse. No nije tako često i u  primjeni. Tim više čudi da je jedan od masovnih ubojica današnjih vremena, nepravedno zaštićen i oduzet od svake odgovornosti, koji je još nedavno u miru igrao golf i davao degutatne izjave o ljudskim pravima, konačno dolijao u ruke božice pravde. I dok ubojice od SAD-a, Kine pa sve do američko-saudijske Arabije svršavaju svoje živote od metaka, otrova, struje, dok se jedni čvrsto protive, a drugi jednako čvrsto zagovaraju bilo kakvu smrtnu kaznu (prisjetimo se samo da je u Francuskoj upotreba giljotine pri izvršenju smrtne kazne bila službeno na snazi negdje do 1971., ali ne prije, nego poslije Krista, da se slučajno ne zbunimo omamljeni idejom korektnosti i humanosti), jednom od najvećih zločinaca recentnijih vremena glava je nabijena na kolac. I tako je George Bush junior bez suđenja osuđen na smrt i pogubljen. Slično kako je bez suđenja držao stotine tek sumnjivih u logoru Guantanamo Bay; od kojih su svi bili podvrgnuti teškim mučenjima, da bi se ispostavilo da je možda nekih deset od skoro tisuću logoraša uistinu i imalo neke veze s napadima na Blizanke u Novom Yorku; oni tornjevi uglavnom, ne znam kako su ih točno odmila ili u žargonu zvali, no to je već moje neznanje i svojevrsna sramota. Najčudnije je da dokaz izvršenja te kazne imamo i snimljen.

Ovdje, jer treba se uvijek korektno ograditi, manje je bitno od čega, ne pišem o pitanju smrtne kazne, odnosno o opravdanosti ili neopravdanosti iste u bilo kojem kontekstu. Ovdje pišem o čovjeku koji je počinio zločine protiv čovječnosti i čovječanstva, toliko njih da izraz masovni jednostavno više nije dovoljan. Kao što niti pitanje o opravdanosti kazne koja ga je konačno sustigla nije umjesno u ovakvom specifičnom slučaju. Dapače, bilo bi ga degutantno i uvredljivo po žrtve uopće postavljati. Još je nevjerojatnije da je, pogledavši sve te velike masovne ubojice kroz povijest, neke kažnjene, neke koji su izbjegle kaznu, pa i one koji su se sami ubili samo da bi izbjegli kaznu, jedan američki predsjednik, jedan bivši samoproglašeni vladar svijeta i vrlo bliske okolice, samoproglašeni Križar, da je upravo on priveden pravdi, i to još u vlastitoj mu zemlji čiji ga je narod, dakle narodna većina, držala u poziciji da ubija kod kuće i po svijetu cijela dva mandata. No to je demokracija, volja naroda. E ta pravda! Kao što je nekolicina ljudi iz tog naroda provela kaznu u djelo.

1186839_476310735800742_2039475083_n

Možda baš oni koji su ga odabirali na dvjema izborima, teško je reći, no radi se o tvorcima HBO-ove serije ”Igra prijestolja”, u kojoj su glave neprijatelja novoimenovanog kralja ponabijane na kolce. A među tim glavama našla se i ona od Georgea; pošto je on bivši kralj svoje vrste, možemo i pretpostaviti da dječak koji igra novog kralja zapravo predstavlja trenutnog kralja Obamu. I dok je američka propagandna medijska mašinerija desetljećima ažurno pokazivala snimke mrtve iračke, libanonske, afganistanske, iranske djece, žena, razorene bazare i raketama srušene palestinske zgrade, no vješto skrivala mjesta poput iračke Faludže, koju je američka vojska zauvijek kontiminirala osiromašenim uranijem i bijelim fosforom zauvijek uništila sadašnjost i budućnost iračke djece (koja se rađaju bez očiju, samo jedan primjer) kao što je i vješto skrivala umalo svako mrtvo ili ranjeno tijelo američkog vojnika, odjednom, nakon svih tih godina manipulacija i laži, jedna kablovska televizija je u svojoj seriji nabila glavnog i, po zapovjednoj odgovornosti, odgovornog na kolac. Tako kaže kratka vijest na koju sam nabasao. Ja za tu seriju do sada nikad nisam niti čuo, ali vijest je uistinu izvanredna, ”breaking news”, kako to oni kažu. Njegovu, glavu ratnog zločinca Georga juniora su nabili na kolac, da budemo skroz točni – glavu! Za tijelo tog banalnog zločinca nismo sigurni gdje je završilo. Možda u moru, kao ono Osame bin Ladena?! Iz HBO-a, zajedno s tvorcima serije, odmah su poručili kako im nije bila namjera uvrijediti bivšeg predsjednika, niti iznositi stav o Georgeu i njegovoj politici, nego jednostavno imaju previše rekvizita pa je došlo do pogreške. Kažu da je ta određena glava, u moru svih tih glava, neobično nalikovala Bushu. To su shvatili kasnije. No kako im vjerovati? Kako vjerovati da to nije glava Georgea Busha juniora, jer što je inače uopće njegova glava radila među rekvizitima za snimanje jedne serije? Sumnjam da je George svojom voljom došao tamo, sakrio se među rekvizite i čekao da mu nabiju glavu na kolac. U svakom slučaju, to su mu učinili s glavom i tu više nema povratka, smrtna kazna je izvršena.

Taj čovjek, kriminalac, koji je uz pomoć svojih vojnih jastrebova, da samo spomenem onog zločinca Rumsfelda, pa zločinku Rice, doveo ratnu i po cijeli svijet represivnu i diktatorsku politiku i plutokratsko-oligarhijsko vladanje, te neoimperijalizam do njegovih vrhunaca, čovjek koji je za svoja dva mandata napao dvije suverene države, pobio sa svojom vojskom desetke tisuća samo djece, stotine tisuća civila, koji je otvorio logore i mučilišta, koji je američki narod takozvanim Patriotskim zakonom doveo u stanje straha na rubu psihoze, samo da bi mogao nastaviti provoditi ratnu, ubilačku politiku, taj čovjek je odnedavno konačno priveden pred lice pravde i pogubljen. Svijet ne žali; većina normalnog svijeta nema suosjećanja, ni u najmanjoj mjeri. Činjenice o njegovoj odgovornosti objašnjavaju taj izostanak žala, ako ne i veselje kod mnogih što je svijet ostao bez još jednog u plejadi masovnih ubojica, zločinaca protiv čovječnosti. Jer mnogi od njih, a neki i danas djeluju, nisu i možda nikada neće dočekati svoje zaslužene kazne. Za njih niti smrtna kazna nije dovoljna kazna, u tome je banalnost njihovih monstruoznih činova – toliko su opsežni i stravični ti zločini da je gotovo nemoguće zamisliti kaznu koja bi za njih bila primjerena. Oni su tu, oduvijek su tu, bili i ostali – zločinci čiji zločini ne mogu ući niti u raspravu o smrtnoj kazni kao opravdanoj ili neopravdanoj. Oni su ubijali i ubijaju milijune. Milijune djece. No prljava medijska propaganda koju provode mediji skloni (jer očito su im skloni pošto to čine) takvim masovnim ubojicama, ne čini ništa drugo doli s lakoćom prelazi preko svih njihovih zločina, oslobađa ih odgovornosti, čak ih promiče u nekakve mirotvore jednom kada se povuku s vladarskih funkcija, ili ih barem tretira kao poštovane bivše predsjednike, ljude na mjestu, kao one koji su samo vodili politiku svoje zemlje, manje ili više uspješno, mainstream pranje krvavih ruku. Masa licemjera ili masa luđaka? Teško je reći. I da ponovimo, uz sve pogubljene diktatore, kao i one koji i dan danas u miru životare, te one koji još uvijek vladaju putem oružja diljem svijeta, došao je trenutak kada je ipak još jednom od njih presuđeno. Reći ćete u seriji, u fikciji. Istina, i ja se bojim da će već danas George, sa zlim osmijehom na licu išetati iz grma sa lopticom za golf u ruci. No pošto je njega, i njemu slične ili iste, gotovo nemoguće adekvatno (koji uopće izraz upotrijebiti?) kazniti za zločine protiv čovječnosti i čovječanstva, kao što smo već zaključili, nadam se da će ta glava ubojice male i velike djece i u sljedećoj epizodi serije ostati tamo gdje joj je i mjesto po scenariju.

Underwater Atomic Bomb Test, Bikini Atoll, Marshall Islands, Micronesia. August, 1946