Arhitektura i mistika: Lepenski Vir – U početku bješe Trokut

Tlocrt centralnog staništa L. Vir, primjena trijangulacije u mezolitu

Tlocrt centralnog staništa L. Vir, primjena trijangulacije u mezolitu

…Sva se četiri roda rađaju jedni iz drugih, ali to je varljiv privid. Ta se četiri roda rađaju ustvari iz trokuta…
(Platon, Timaj, 54 c)

Piše: Marijan Grakalić

Živimo u sjeni minulog vremena protekloga isto onako kao što teku velike rijeke na kojima su nastajale civilizacije. Rijeke teku kroz povijest noseći je sa sobom kako u svojoj blagoj sentimentalnosti tako i u bujicama gdje stvaraju vrtloge i gdje čitavi svjetovi nestaju u bezdanu. Uvjet su života sa svojim vodama koje ne poplavljuju samo polja i jarke, već šaraju i meandar one duhovne siluete bez koje bi stvaranje bilo nemoguće. Sve velike civilizacije starog svijeta od Egipta i Sumera pa do drevnih gradova u slivu rijeke Ind ili pak stare kineske civilizacije nikle na obalama rijeke Jang Ceng Jang neodvojive su od vodenog toka i njegovih mnogostrukih značenja.

Začudnost drevne Evrope u umjetničkom, religijskom i duhovnom ruhu prvi je put, kada se o zakonitosti i nužnosti rijeka radi, svoje lice umila u slivu Dunava, što se shvatilo tek nakon što je 1964. godine u Đerdapskoj klisuri otkrivena holocesnka kultura Lepenskog Vira. Ova jedinstvena arheološka i kulturološka pojava, čija se bitna narav već desetljećima kontinurano otkriva, nedvojbeno je bila presudna za mnoga kasnija civilizacijska postignuća Europe.

Mezolitsko naselje od četrdesetak kuća u kanjonu Đerdapa ne samo da predstavlja jedan od najranijih oblika urbanizma, već svjedoči i o poznavanju matematike i geometrije bez čega bi tako nešto bilo nemoguće planirati i sagraditi. Tako prije osam tisuća godina tu susrećemo osnovna matematička znanja koja su arheološki osvjedočena. Radi se o poznavanju matematike i primjeni jednostranična trokuta i poliedara u gradnji kuća i planiranju naselja oko Trga (Agore), a što nema nikakvog uzora ni u čemu prije ili poslije viđenom.

Iako neki arheolozi smatraju kako je još uvijek neriješeno pitanje što predstavljaju pronađeni građevinski objekti na lokalitetu Lepenski Vir, razvidno je kako njihova funkcija nije bila namijenjena tek svakodnevnim životnim djelatnostima. Očitoo je da su uglavnom u pitanju kultni objekti u kojima se sahranjivao određen broj pokojnika, te da su se tu obavljali obredi i rituali a o čemu svjedoči i njihovaa jedinstvena konstrukcija. Kao i kod drugih znamenitih kultura i ovdje je urbanizam, graditeljstvo i umjetnost u funkciji onog genija koji nije jedino geometrijski ili matematički, iako je očito da se ta znanja poznaju, već se tim putem potvrđuje i uspostavlja mitska konstrukcija svijeta kao životnog prostora.

Zavičaja i njegova konstrukcija već u to rano doba, daleko prije pojave ratarstva ili planirana uzgoja životnija, slijedi kozmološke i mitotvorske elemente koji zahtijevaju svojevrsnu genijalnost. NJu doduše, susrećemo i mnogo kasnije. Naime, osnova građevine zarubljena kružnog isječka i projektiranje trijangulacijom u modernu arhitekturu uveo je tek američki arhitekt Frank Lloyd Wrigh (1867.-1959.). U filozofskom pogledu prostor koji nije kaos već red utemeljen na (svetom) zakonu, kako napominje Platon u ”Timaju”, moguće je ”razlučiti u likove uz pomoć brojeva i oblika” što je upravo slučaj u Lepenskom Viru.

Veoma značajan dio cijele te proto-kulture ima dosege koji su još i danas neispitani. U međuvremenuo došlo je do otkrića ”starijeg brata” Lepenskog Vira, nalazišta Vlasac koje se nalazi kilometar i pol nizvodno na površini od 432 kvadratna metra i koji se smješta u razdoblje ranog holocena (dakle, oko 9000. godina pr. n. e.), a krase ga također i skulpture od oblutaka, žrtvenici u više formi, ognjišta, pragovi kuća, grobovi i razni načini sahranjivanja.

Kamene skulpture ribolikih glava istesane iz velikih riječnih oblutaka približavaju nas predstavama prvih bića rođenih iz vode koja su ujedno i mitski praroditelji svega postojećeg. Kasnija išćitavanja evropske duhovne baštine iste figuralne logograme lako povezuju s u uvjerenjima prvih filozofa evropske civilizacije – Talesa, Heraklita i Anaksimandara. Dakle, ne samo da se heraklitovski princip vječnoga kretanja i ponovnog vraćanja potvrđuje u pretpostavljenim duhovnim obrascima i simbolima mezolitske kulture u kojima paralelno egzistiraju prava (Dunav) i kozmička rijeka (Logos), već se u značajnoj simbolici riba pronalazi paralela s Anaksimandarovim shvaćanjem kako su one nastale ugrijavanjem iz vode i zemlje, kao i njima slična bića iz kojih su onda nastali ljudi.

U Heladi štovale su se ribe kao čovjekov krvni srodnik i vjerovalo se kako su se prvobitni ljudi rodili i othranili u ribama. To da je riba zajednički otac i majka svih ljudi potvrđeno je upravo u Lepenskom Viru u čitavom nizu figuralnih skulptura načinjenih od riječnih oblutaka koje su nesumnjivo bile dio jednog cjelovitog idejnoga sustava. Tako je u svetilištu ispod stijene Treskavac u Lepenskom Viru Ib pronađena najstarija takva skulptura za koju se smatra da predstavlja onoga koji je prvorođeni i gdje su ljudske osobine tek naznačene. Kasniji oblutci upečatljivije prikazuju hibridni spoj ribe i čovjeka. To je tek jedan od mogućih figuralnih logograma koji se simbolički razumije i u antičko doba, a o čemu, eto, svjedoči filozof Anaksimandar.

Vratimo se još na graditeljstvo i konstrukciju kuća u Lepenskom Viru. One su napravljene po istim onim principima kakve nalazimo kod Platonove konstrukcije pravokutnih jednostraničnih trokuta i sistema poliedera koje je opisao u “Timaju”. Značajno je to da su stanovnici Lepenskog Vira prije 8.000 godina gradeći svoje kuće dostigli cjelovitost i harmoniju svih arhitektonskih elemenata, konstrukcije, funkcije, likovnoga izraza i posebno, odnosa prema okolini. Dakle, svega onog do čega danas dolaze i suvremena iskustva graditeljstva ali i drugih znanstvenih oblasti. Spomenimo kako simetrija molekula, do koje su došla suvremena istraživanja, također postoji na osnovi tih reklo bi se platonskih elementarnih prostornih oblika: tetraedra (vatra), oktaedra (zrak) ikosiedra (voda), heksaedra (zemlja) i dodekaedra (svemir).

O zakonitom i gotovo geometrijskom ”uređenju” života i smrti svjedoči i položaj pokojnika u grobovima koji su u paralelama sukladni s nalazima unutar samih kuća. Zanimljivo je da imamo nekoliko primjera da su pokojnici pokopani unutar kuće u sjedećem odnosno čučećem položaju tako da je oko njih izgrađena kamena pačetvorina, dok su pak najstariji grobovi umanjena preslike samih kuća. Dapače, jasno se uočava da je njihova konstrukcija prilagođena s pokapanim ljudskim tijelom i njegovim položajem. Konstrukcija kuće slijedi logiku ukopa, tako da je kičma pokojnika osovina kuće, pupak je u razmjeru simbolički obilježen oblutkom sa udubljenjem smještena kod žrtvenika, dok se na mjestu trbuha nalazi ognjište a sama stopala padaju na kameni prag. Pod kuće zaliveni je svojevrsnim betonom sastavljenim od kreča i pijeska što simbolički utvrđuje stvarnu i magijsku međuzavisnost ili vječnost koja vlada u odnosu između strukture ljudskog tijela, njegova duga i strukture kozmosa. Dapače, sve kuće u Lepenskom viru iste su kao ona središnja i najveća napravljena kraj agore ali simetrično umanjene, raspoređene po očitoj logici da gledaju otvorom prema stijeni na drugoj obali iza koje na nebo dolaze i Sunce i Mjesec. Ponavlja se uvijek tu jednaka igra brojeva i oblika, simbola i obreda, nedvojbeno upućujući na univerzalnu sakralnu bit tog pradavnoga vremena i njegova dugog nasljeđa.

Lepenski Vir i njegova kultura još čekaju obuhvatnija i dublja tumačenja. Važno je primijetiti da tradiciju koja je tu zabilježena, i elementarno i simbolički, ali i kao poznavanje matematičke zakonitosti, susrećemo u raznim formama i tisućama godina kasnije.

Pogled na plan građevine

Pogled na plan građevine

Oglasi